Weimarska republika, balvan revolucija, splitska Riva... Na to danas sliči situacija u Vukovaru. Ali ono što je najgore, vlast stvara dojam da je Vukovar ostavljen grad.
Ova kriza s ćirilicom u Vukovaru, ali i u drugim mjestima, neke analitičare podsjeća na Weimarsku republiku, kad je središnja vlast bila toliko slaba da nije mogla provoditi vlastite zakone, pokazujući nemoć pred veteranskim i paravojnim udrugama.
Neke druge asocira na velikosrpsku "balvan revoluciju", kad su se politički instruirani pobunjenici digli protiv središnje vlasti, a sve u svrhu tobožnje zaštite nacionalnih interesa.
Treći tvrde kako je to samo repriza splitske Rive: kad se ne poštuju zakoni, kad se ruši vlast, stvara pučistička atmosfera, barata nacionalističkom retorikom, skriva iza branitelja, Domovinskog rata i vukovarskog pijeteta.
A činjenica je, zapravo, da je Vukovar ostavljeni grad.
Pada glava
Ostavljen na milost i nemilost stožerašima koji šalju prijeteće poruke Vladi da nije dobrodošla u Vukovar, poručuju premijeru da "ne testira njihovo strpljenje", govore ministru Matiću da je "ministar bez Vukovara", uz poruke da je "očita želja premijera i Vlade da ovdje nekome padne glava''.
Vlast je navodno jako zabrinuta. Predsjednik najviše. "Danas Vukovar, jučer Udbina, sutra nešto drugo - ploče, natpisi, spomenici. Što je sljedeće? Hoće li sutra nečija glava biti razbijena?", upitao se Ivo Josipović ovoga vikenda, iako je par dana prije toga govorio kako smo mi zapravo "jedno relativno stabilno društvo u kojem srećom nema sukoba kakve vidimo i u nekim razvijenijim demokracijama".
Pa otišao u Bugarsku.
Premijer Milanović s monitora u Banskim dvorima šalje lakonske poruke. Ministar branitelja prepucava se preko medija sa svojim drugarima iz stožera. Ministar Bauk priznaje da su krivo procijenili sigurnosni rizik.
Okupacija specijalaca
Ali nitko od njih nije se u proteklih nekoliko mjeseci udostojio otići u Vukovar. Jedino što je vlast bila sposobna učiniti jest poslati specijalce s novim pločama. A jedino što je uspjela postići jest to da se krenulo sa skidanjem ćiriličnih natpisa i u drugim mjestima.
"Naprosto je teško prihvatljivo da nakon što smo krvavo stekli svoju neovisnost i nakon što smo uz puno truda Hrvatsku pokazali kao europsku zemlju, zemlju europskih vrijednosti, gledati ovo što se danas događa", poručio je predsjednik Josipović.
Zato se on ne trudi to gledati. Kamoli iz prve ruke u Vukovaru.
Ako je taj grad postao taocem stotinjak stožeraša koji tuku policiju, napadaju institucije, skidaju ploče, slave policajce koji im se pridružuju u prosvjedu, poručuju ministru da je izgubio Vukovar i upozoravaju da će "nekome pasti glava", a nitko iz vlasti nije se udostojio vidjeti iz prve ruke o čemu se tamo radi, onda je upravo to ona sramota o kojoj govori Ivo Josipović.
I to je situacija u kojoj se stanovnici Vukovara imaju puno pravo osjećati napuštenima.
Kninski poučak
Zašto predsjednik države nije otišao u Vukovar? Zašto nije otišao premijer? Kako je moguće da nije u Vukovar otišao ni jedan ministar?
Je li posrijedi strah? Ili kalkulacija da bi time "išli na noge stožerašima"? Ili misle da će se provesti kao oni hrvatski ministri koji su 1990. godine išli u Knin na razgovore sa srpskim pobunjenicima, pa pomislili da će izgubiti glavu?
I tada se poručivalo hrvatskoj Vladi da nije dobrodošla u Knin, odbijalo se doći na pregovore u Zagreb, skidale su se ploče s institucija, nisu se priznavali hrvatski zakoni i prijetilo se pobunom.
Danas se ministru Matiću poručuje da je "ostao bez savjetnika, bez branitelja i bez Vukovara", a on uzvraća kako je vukovarskom stožeru "u interesu na nelegitiman način prouzročiti društvenu krizu te vjerojatno nedemokratskim metodama doći na vlast".
Dakle, optužio ih je za državni udar. I nikome ništa.
Smiju li na komemoraciju?
Premijeru Milanoviću bilo je najvažnije da slučaj ćirilice u Vukovaru poveže s Lexom Perković, kako bi u Bruxellesu iskamčio potporu Viviane Reding, ali se nije odvažio sjesti u auto i doći u Vukovar, makar da pokaže kako Vukovar nije zaboravljen.
Samo zato što ne želi pregovarati sa stožerašima. Kao da samo oni postoje u Vukovaru.
I naravno, kako to s Vukovarom obično biva, sve će se na kraju svesti na protokolarni odlazak državne delegacije na komemoraciju 18. studenog.
Jasno, pod uvjetom da im Tomislav Josić dopusti ulazak u grad.
