Situacija nije obećavajuća, moramo najprije mentalno vratiti igrače, oni nisu zaboravili igrati rukomet. Moramo moliti Boga da ne bude ozljeda jer nemamo puno kvalitetnih igrača, kaže Abas Arslanagić
'Još nisam vidio bespomoćniju Hrvatsku, a Duvnjaku bi trebao jedan dobar odmor na Jadranu'
Zatekli smo ga u prijepodnevnoj šetnji.
- Svaki dan odradim 7-8 kilometara ovdje u Novalji, imam čak i nešto utega kod kuće pa vježbam i s njima, a odradim i nešto gimnastike.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Malo se i zapuhao hodajući, jer ipak je tu finih 76 godina, a s njima je trebalo proživjeti i preživjeti ono što je Hrvatska odigrala u Egiptu. Pa kako je to uspio Abas Arslanagić?
- Normalno da nitko nije zadovoljan, ali nije kraj svijeta - sumirala je za uvod golmanska veličina čije riječi uvijek imaju težinu. Stoga, čemu okolišanje...
- Ne možemo ovakvi doći na SP. Otkako pratim reprezentaciju, a to je od osnutka države, nikad nismo izgledalo slabije i bespomoćnije. Duvnjak je imao godinu života lani i on je izrauban igrač, njemu je pogled umoran, a kamoli organizam. Treba mu jedan dobar odmor na Jadranu od mjesec dana.
Kapetanova izvedba bila je samo jedan od hrvatskih problema, pa idemo krenuti na idući; zašto nemamo akcije za vanjski šut?
- Zato što se akcije uvježbavaju na treningu, a malo je vremena za pripreme. Mi smo u moje doba za najbanalniji turnir imali barem sedam dana priprema, a toliko smo sada imali s najboljim igračima za SP. Također, ne znam zašto mladi nisu više igrali, pa barem protiv Bahreina cijelo poluvrijeme, a onda bismo s njima htjeli okrenuti utakmicu protiv Danske i Argentine. Mi imamo bazu, juniori su bili drugi na svijetu. Bitno je samo da Savez postavi sustav, da se zna što i kako. Dao bih prijedlog da pokušamo napraviti B reprezentaciju s potencijalnim kandidatima i da im se omogući program i da se okupljaju.
Kaže Marko Mamić da je njemu protiv Argentine sve oko klupe djelovalo kaotično.
- Ne znam, oni su tamo bolje to doživljavali. Ja sam mogao primijetiti da na minutama odmora ništa se konkretno ne kaže iako one imaju i drugu svrhu da se primiri protivnika. Ali, eto, taj Mamić je igrač budućnosti. Da, za njega treba raditi šansu da bi bio pravi igrač, ali i Pero Metličić je postao zvijezda zbog Balića koji je radio za njega. Pa i moj Saračević je imao sreću da je uvijek imao odličnog srednjeg beka kraj sebe. Eno, Štrlek jučer nije dobio loptu na krilo, to je sve do bekova.
Za golmane ga nije trebalo ni priupitati...
- Nemamo golmana. Šego se pokazao jednu utakmicu protiv Katara. Ivić nam se izgubio, Ašanin je došao u Zagreb kao potencijal, Car iz Nexea je moj i bitno je da ne bude nestrpljiv. Pešić je bio dobar, ima dobrog trenera golmana tamo u Meškovu.
Sljedeći izbornik?
- Tko god, samo da se mladi treneri ne uništavaju i brzo nestaju. Evo, Davor Dominiković je negdje u trećoj njemačkoj ligi, izgubio se Obrvan. Goluža? Osporavali su mu medalje, a one su bile uspjeh, pa uspjeh je za nas i peto mjesto s obzirom koliko ulažemo. Treba nam jača liga, za početak da se PPD vrati igrati je od početka i da bude magnet za djecu kada dođe u Poreč ili bilo gdje drugdje. Zašto je Mađarska napravila boom? Jer je država stala iza rukometa. Možda smo i Babića prebrzo potrošili iako je za njega sve to bilo prevelik zalogaj jer je došao iz neke anonimnosti. Saračević ima kapacitet i dobre šanse da postane ozbiljan trener.
Možemo li se zbrojiti u sljedećih mjesec i pol dana?
- Situacija nije obećavajuća, moramo najprije mentalno vratiti igrače, oni nisu zaboravili igrati rukomet. Moramo moliti Boga da ne bude ozljeda jer nemamo puno kvalitetnih igrača. A te ozljede... Kada je nas vodio Vlado Stenzel, nikad nitko nije bio ozlijeđen! Tada smo učili cijeli svijet igrati rukomet. Evo, te Dance smo za broncu na SP-u u Pariz pobijedili 29-12, to im je još uvijek najveći poraz ikad, a bili su viceprvaci svijeta.
Jezgrovito, kratko i jasno.