Ivo i Mladen mogu udomiti. Sjajno za djecu. I za sve nas!

Među svim gafovima političara, besramnog laganja i populističkih frazetina koje vrijeđaju inteligenciju, jedna se vijest ovih dana ipak probila do naslovnica – Ivo Šegota i Mladen Kožić mogu postati udomitelji. Da, tata i tata. A oni mogu stvoriti zrelu i zdravu obitelj. Iako mnogi udomljavanje miješaju s posvojenjem, naravno da se ne radi o istoj stvari. No idemo vidjeti zašto je to dobra vijest za djecu i za sve nas, osim za ideološke ratnike koji su robovi vlastitih predrasuda.

Ne poznajem Ivu i Mladena. Imamo zajedničke prijatelje koji ih cijene, gledao sam dosta njihovih izjava kada je cijeli slučaj došao do suda i doživio ih kao stabilne, izuzetno motivirane osobe koje su spremne za roditeljstvo, ali važnije od mog dojmića je što imaju pozitivnu procjenu psihologinje i socijalne radnice. Dakle struka je potvrdila da imaju razvijene roditeljske vještine i to je dovoljno da nekom djetetu (ili više njih jer su rekli da su otvoreni i za udomljavanje braće i sestara koji se često razdvoje pri udomljavanju) pruže brižan i topao dom. Idemo sada razbiti uobičajene tvrdnje bazirane na predrasudama...

1. „Žena+muškarac+djeca=obitelj. Nema druge mogućnosti.“

U nekim ideološkim krugovima vlada krajnje besmisleno uvjerenje da su žena i muškarac, i to samo ako su plodni, predestinirani da postanu dobri roditelji. Točno je da imaju biološke predispozicije, ali što je sa svim ostalim? Pa za zrelo roditeljstvo vas ne kvalificira činjenica da rezultat vašeg seksualnog odnosa može stvoriti dijete!

Jer ja nisam bolji roditelj samo zato što sam hetero, a nisam ni bogomdan roditelj samo zato što sam plodan. Ima bezbroj roditelja koji su mogli začeti samo preko medicinski potpomognute oplodnje i njihovo roditeljstvo nije ništa manje sveto i ljubavno. Ima i onih kojima biologija to jednostavno nije omogućila, ali to i dalje ne znači da neće biti sposobni roditelji. Seksualna orijentacija nema nikakve veze s roditeljskim ni ljudskim kompetencijama. Jer nas sposobnima ne čini seksualna orijentacija, nego zrelost, stabilnost, ljubav koju osjećamo, strpljenje, brižnost, suosjećajnost, nesebičnost... i bezbroj drugih kvaliteta.

Znam dosta gej osoba. I uopće ih ne idealiziram, ima ih svakakvih. Zrelih i nezrelih. Dobrodušnih i malodušnih. Sigurnih i nesigurnih. Inteligentnih i neinteligentnih. Poštenih i pokvarenih... Vidi čuda, kao i nas koji smo hetero orijentacije. Ima i onih

koji su predivni roditelji i onih koji djecu bacaju s balkona ili propiju život i na djeci se iskaljuju ili varaju svoje supružnike s pola sela ili... Ma ima nas svakakvih. Jer seksualna orijentacija ne definira našu vrijednost, životne vještine ili sposobnost. Definira nas ljudskost, otvorenost srca i uma, spremnost da se razvijamo... Ivo i Mladen se čine spremnima za roditeljstvo i to je jedino što je važno, ako nam je dobrobit djeteta na umu, a ne prevlast određene ideologije.

Idemo na druge „argumente“...

2. „Ali ta će djeca biti izložena dodatnom pritisku.“

To je točno. Djeca u Hrvatskoj, za razliku od one u Los Angelesu, Londonu ili Kopenhagenu, sigurno će biti izložena dodatnom pritisku ako ih odgajaju gej roditelji.

Ali djeca u Hrvatskoj će biti izložena dodatnom pritisku i ako imaju 25 kg više od prosjeka ili ako si ne mogu priuštiti novi pametni telefon ili ako imaju veliku dioptriju ili ako ne idu na vjeronauk ili ako su im roditelji Srbi ili ako se bave opskurnim hobijem... Djeca koja se razlikuju po bilo čemu bit će izložena dodatnom pritisku. Takvo smo društvo. Ali rješenje nije da sve još više unificiramo, već da djecu naučimo da prihvaćaju različitosti. Da one obogaćuju naše društvo, umjesto da ga ugrožavaju. Da druge gledaju kroz djela, a ne etikete. To je normalno u razvijenom svijetu, kod nas još nije jer smo mi uvjereni da različitosti ugrožavaju i naš društveni i pojedinačni identitet.

Ali kad smo već kod pritiska... Dodatnom pritisku bila su izložena i djeca iz rasno miješanih brakova u SAD-u 50-ih i govorili su da to nije prirodno pa je razum pobijedio. Pritisku su bila izložena i djeca žena koje su 1919. godine počele raditi jer su govorili da nije prirodno da žena radi i da svaka žena mora biti doma s djecom pa je razum pobijedio. Doduše, dio društva i dalje okrivljuje žene koje rade tako da tu baš i nismo drastično napredovali.

Isto tako, neki govore da gej osobe ne mogu biti roditelji jer to nije prirodno i opet će razum pobijediti.

Iako se slažem da će toj djeci biti otežano odrastanje, ali rješenje nije u tome da se vratimo u pećine, nego da u tu pećinu unesemo svjetlost znanja i činjenica.

3. „Nemam ništa protiv gej osoba, ali...“

Ma ne možeš nikako nastaviti tu rečenicu, a da ima smisla.

Dobra je vijest da osobe s nesvjesnim predrasudama nisu nužno doživotni robovi tih predrasuda. Vjerojatno im predrasude nisu u srži identiteta, već su ih samo nesvjesni. Mnogi od nas imaju hrpu nesvjesnih, neosviještenih predrasuda prema ženama, pravoslavcima, možda i katolicima, gejevima, bilo kome... I ti ljudi ponekad mogu uvažiti neistomišljenike jer ih predrasude ne definiraju. S druge strane, ako ste ponosni na svoje predrasude, ako vas ta mišljenja definiraju, nema šanse da slušate zdrav razum. Ali ako ste ih samo nesvjesni, postoji mogućnost. A tu se nalaze ti „alijevci“. Ako misao kreirate s „Nemam ništa protiv njih, ali...“, vjerujte mi, imate nešto protiv, samo to niste osvijestili i priznali si. Pa krenite...

4. „Znanost govori da je djetetu bolje uz mamu i tatu.“

To jednostavno nije točno. Znanost to ne tvrdi. Tvrdi da je djeci bolje uz zrele i stabilne osobe, ali oblik obitelji nije presudan. Djeci je bolje sa sretnom mamom, nego s nesretnom mamom koju tata ignorira ili zlostavlja. Djeci je bolje s brižnim tetkom, nego s nezrelim biološkim roditeljima. Djeci je bolje sa zrelim gej parom, nego u domu.

Kvaliteta obitelji ne ovisi o vanjskom izgledu, nego o unutarnjem tkanju. Ima li dovoljno međusobnog poštovanja, ljubavi, razumijevanja... to je presudno.

Jer obitelj nije definirana formom, nego sadržajem. Amen!