Iva Božić: Penjanje me očeličilo i naučilo ovladati emocijama

Penjući se po stijenama, naučite štošta o sebi; koliko je svijest o vlastitom tijelu važna, da svaki, i najmanji pomak može odrediti hoćeš li se iscrpiti, pasti ili izdržati.

Naučite da je važno ovladati osjećajima - jer strah koji prelazi u paniku je najnepoželjniji. Treba poštivati prirodu, biti strpljiv, poznavati i vlastite granice te biti svjestan da se ono najbolje  penjaču neće dogoditi preko noći - govori Iva Božić (27), kći našeg proslavljenog alpinista Stipe Božića, koja je sa sestrom Majom postala penjačica još kao srednjoškolka.

Iva je od 18. godine članica HGSS-a, pa se ovog tjedna vratila kući s dežurstva u Nacionalnom parku Paklenica. Tijekom srpnja i kolovoza bila je i na ekspediciji u Kirgistanu, gdje je osvajala teško pristupačne vrhove gorja Pamir, što je bilo njezino najzahtjevnije penjačko iskustvo. Kad se ne uspinje na planine ili ne spašava ljude, Iva se bavi animacijom, ilustracijom, snimanjem filmova, a, dodajmo, završila je komparativnu književnost i češki jezik te Animirani film i nove medije na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.

 - Maja je imala 16, a ja 14 godina kad smo se javile na oglas za Sportsko-penjačku školu HPD-a Mosor. Cijeli život smo gledale tatu kako se penje, pa nas je vjerojatno to potaknulo. Pokušavala sam onda predvidjeti koliko će mi se svidjeti taj sport i činilo mi se da ću se prestrašiti i odmah odustati. To se nije dogodilo, a reklo bi se da me i očeličilo penjanje. Bila sam dosta plašljiva i tiha prije. Što se tiče treninga, postupno smo nakon škole same sve više vježbale i učile o tehnici. Morale smo često učiti na tuđim ili vlastitim greškama jer u to vrijeme internet nije bio toliko jak, a i s knjigama o sportskom penjanju nismo imali sreće. No nije nas to mnogo brinulo, bilo nam je najvažnije penjati  se - kazala je Iva Božić.

Prve uspone Iva i Maja osvajale su s ocem. 
Naučio ih je razne trikove; kako postaviti čokove, frendove, uštedjeti dragocjeno vrijeme koje se lako potroši na odijevanje i obuvanje ili pak kako pronaći liniju kojom se želiš uspeti uz stijenu. Nakon što je savladala penjačke vještine, Iva je postala gorski spasilac, baš kao i otac Stipe, na što je vrlo ponosna. 

Smatram da je ljudski instinkt htjeti pomoći nekome u nevolji. Prva akcija HGSS-a na kojoj sam bila nije bila penjačka. Automobil je pao u provaliju pokraj ceste i trebalo je izvući ozlijeđene strmom padinom do vozila Hitne pomoći. 

Dakle, pomoću užeta i nosila za stijensko spašavanje pomogli smo tim ljudima. A kad nekome pomogneš, osjećaj sreće je neopisiv, bilo da pronađete izgubljenu staricu ili otrčite po teško ozlijeđenog biciklista - objasnila je Iva.

Prije zahtjevnog aKirgistana prolazila je uglavnom opremljenije smjerove, ponajviše na vapnenačkim stijenama Hrvatske i Slovenije. U Tatrama se proljetos prvi put uspela na granitne stijene u okviru Erasmus+ projekta “Penjanje za sve”.

- Kroz četiri dana smo popeli puno lijepih smjerova, jedan od ljepših je bio preko grebena koji spaja nekoliko vrhova. Između ostalog i vrh Vysoka, koji je susjed puno poznatijem Rysy - najvišem vrhu Poljske. Bio je to pravi penjački maraton, deset-dvanaest sati smo se penjali. Još puno toga lijepoga ima za osvojiti u Europi i s druge strane oceana - kao Chamonix u francuskim Alpama ili Nacionalni park Yosemite u SAD-u, pa do onih vrhova poznatih samo penjačima – istaknula je mlada Splićanka sa zagrebačkom adresom.

Onima koji tek razmišljaju postati sportski penjači, a to su po definiciji oni koji se za napredovanje pri uspinjanju koriste samo svojim tijelom, a oprema im služi isključivo za osiguranje, savjetuje da potraže stručnu pomoć instruktora. Opasnosti koje vrebaju zbog neznanja su brojne.

- Pri odlasku u planine prvo valja proučiti stazu koju želimo proći te vremenske uvjete na lokaciji. Potom izračunati vrijeme boravka u prirodi kako bi ponijeli sa sobom ono što treba. Ako nemate planinarskog iskustva, trebali bi ići s iskusnim planinarom, tako ćete se riješiti brige o tome što ste zaboravili uzeti i hoćete li se izgubiti. Nikad ne zaboravljate ponijeti kompas i kartu - napominje Iva.

Sestra Maja živi u Španjolskoj, gdje je završila studij stop-motion animacije. Nakon studija nije se zaposlila u struci već je počela raditi u penjačkim centrima u Belgiji i Švicarskoj, a trenutno je zaposlena kod poznatog španjolskog penjališta Rodellar.
- Rastura teške sportske smjerove ocjene 8b+, čime se rijetko tko može u Hrvatskoj pohvaliti, točnije ni jedna cura u Hrvatskoj nije popela smjer takve ocjene osim nje - pohvalila je stariju sestru Iva.

Planinarenje ili penjanje?

Aktivnost za sebe
Svake godine, kaže, organizira se mnoštvo škola sportskog penjanja i alpinizma u planinarskim društvima, na umjetnim stijenama se također održavaju treninzi i brzi tečajevi. 

- Postoji jako puno grana penjanja, a još više planinarstva. Treba odabrati što vas najviše privlači, pa bilo to od hodanja po planinama do penjanja uz zaleđene slapove. Moje mišljenje je da se svatko može baviti planinarenjem i penjanjem – dodala je. 

Ivini savjeti za dan u planinama: