S ovim kasnite 20 godina. Ono što bi se učilo na informatici klinci danas već znaju. Bolje bi bilo učiti osnove programiranja. Ali nije ni toliko bitan koji predmet se uči već kako. Npr. lektira za osnovnu školu je dosadna do zla boga, često na nerazumljivom starohrvatskom kao da djeci žele zgaditi čitanje. U matematici se premalo modelira i postavljaju problemski zadaci, već samo teorija. Učenici znaju operativno nešto izračunati ali se slabo snalaze kad im se postavi tekstualni zadatak gdje trebaju sami zaključiti što trebaju računati. Na tehničkom često učenici za cijelo svoje školovanje ne naprave jedan strujni krug, ili nešto zašarafe. U nastavi kemije se rijetko obavljaju pokusi u suradnji sa učenicima osim možda u većim gradovima. Nauči se biologija a ne znaju razlikovati bukvu od hrasta ili ne bi prepoznali šta je šta u vrtu dok nema ploda. Povijest je često samo nabrajanje dogadjaja i godina, i prilično je dosadna sa premalo profesora koji se koncentriraju na uzroke i posljedice tih dogadjaja, što ne stignu zbog loše napravljenog programa. Strani jezici se isto uče na krivi način, bez dovoljne medjusobne komunikacije na tom jeziku, već se svodi samo na prevodjenje teksta, učenje riječi i gramatike. Nama ne treba kvizaško znanje. Treba se shvatit da se ne uči reda radi, niti za to da dobiješ diplomu, već da naučeno bude primjenjivo u praksi. Osim toga sa više praktičnih sadržaja u nastavi gradivo će biti zanimljivije učenicima i potaknuti ih na buduće obrazovanje.