Duška i Željko Petrović s kujicom Cleom pet dana spavaju u Renault Cliju ispred kuće u Biogradu za koju je sud naložio zidanje ulaza. Ljudi ih zovu da se maknu s ceste, ali oni žele natrag u svoj dom
BIOGRAD: NE MOGU U KUĆU
I po buri i pljusku noćili u autu: Suprug jeca, na tabletama smo
Beskućnici smo pokraj kuće od 100 kvadrata, 80 metara od mora, što da vam više kažem, rekla nam je Duška Perković (55) kojoj smo u noći na utorak pokucali na prozor automobila parkiranog u vrtu kuće na biogradskom Kumentu.
U malenom Renault Cliju u gluho doba noći šćućurili su ona, suprug Željko (57) i kujica Clea. Duška je bila u sjedećem položaju na suvozačevu sjedalu, pokrivena dekom, suprug se savio u položaj fetusa na zadnjem sjedalu i spavao, a labradorica mu se sklupčala kraj nogu koje nije mogao ispružiti cijelu noć.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:03
Noć na utorak obilježili su refuli bure čija je olujna jačina te večeri zatvorila mostove i ceste na zadarskom području. Pljuskovi su zalijevali automobil s tri usnula bića, a oni su se grijali povremeno ga paleći.
Duška Perković u autu spava od prošlog četvrtka, kad su njoj i sinu Mariju (21) zidom preko vrata onemogućili povrat u kuću. U kući su ostali suprug i pas, ali su nakon nekoliko dana ipak izašli iz zazidane kuće, preko balkona, uz pomoć vatrogasaca.
- Gore su ostala otvorena balkonska vrata kroz koja je suprug izašao jer se mogu zatvoriti samo iznutra. Valjda neće ništa stradati od silnog vjetra i kiše - brinula je Duška, pogledavajući prema balkonu kroz koji su plesale zavjese.
Perkovići su tek iza ponoći stigli na spavanje ispred kuće u Biogradu. Sina su ostavili kod prijatelja jer, kao teški astmatičar, više ne može izdržati spavanje u vozilu, a i sami su se zadržali kod poznanika gdje su oprali rublje i večerali. Tako im, kažu, večer brže prođe pa manje borave u skučenom automobilu. Prije večernjeg rituala "ubijanja vremena", u popodnevnim satima posjetili su psihijatra u Šibeniku.
- Ispričali smo mu što nam se dogodilo i dobili smo terapiju. Ulazili smo na seansu zasebno, jedno po jedno, ali sve troje smo se rasplakali. Teško mi je bilo čuti supruga kako jeca, on je inače jako čvrsta osoba i teško pokazuje takvu vrstu osjećaja. Bolje smo se osjećali nakon razgovora sa psihijatrom jer nas je baš onako ljudski saslušao, ali to je samo privremeno. Dobili smo tablete za smirenje, zato smo i zaspali ko klade - kaže Duška.
Pitamo je znači li to da se pet dana u nizu, otkako spava u automobilu, nije pošteno naspavala, odnosno ispružila, no ona nam kaže da može zaspati i u sjedećem položaju. Brine za supruga koji gotovo ništa ne jede te kaže da je navečer kod prijatelja pojeo tek pola tanjura juhe.
Razgovor je prekinuo njezin kašalj, ali nam objašnjava da uzima terapiju i za bronhitis, jedino se žali što je sinova pumpica za inhaliranje ostala na katu kuće do kojeg ne mogu pa će mu morati kupiti novu. Pitamo je zašto se ne sklone kod nekog, prespavaju u krevetu i pošteno odmore.
- Zovu nas ljudi, ali nije nam rješenje spavati po tuđim kućama, mi želimo da nas legalno puste natrag u svoju kuću. Osjećamo se jadno jer nismo nikakvi kriminalci niti nam je banka oduzela kuću pa da više nije naša. Nama ne daju prilaz jedinoj nekretnini, a to bi moralo biti protuzakonito. Znam da je u Hrvatskoj svašta moguće, ali da će mi država zazidati muža u kuću, tome se zbilja nisam nadala. Sad smo i u strahu zbog prijetnji smrću muževih sestara koje manipuliraju njegovim bolesnim bratom blizancem, suvlasnikom kuće - kaže Duška, dragajući labradoricu Cleu koju hvali kako je dobra i poslušna cijelo vrijeme dok obilaze odvjetnike, psihijatre i prijatelje u dvije županije.
Pokazuje nam gepek Clija u kojem drži pseću hranu, toaletni papir i rezervne cipele. Kaže da zube opere kod susjede, ako dođe na vrijeme. Ne želi joj smetati kasno noću jer drži turiste kojima bi šuškanje remetilo san. Ima slavinu s vodom u vrtu, ali na strani suprugova brata blizanca s kojim su u sporu zbog kuće pa je se ne usudi dirati. Zato se umije i isplahne zube vodom iz boce, a nuždu obavi prije spavanja u autu jer kasnije nema gdje.
Željko Perković nepravomoćno je dobio spor za ometanje bratova posjeda, ali je nakon žalbe pravomoćnu presudu izgubio. Njegovi su kat i potkrovlje kuće u Biogradu, a bratovi prizemlje i podrum. Do svojeg je dijela kuće morao prolaziti kroz bratov hodnik da bi došao do unutarnjeg stubišta za kat.
Kaže da mu je brat zbog bolesti, shizofrenije i PTSP-a, branio prolaz i izazivao probleme gotovo svaki put te je on zazidao prolaz sa stubišta prema bratovu hodniku, a otvorio na bočnoj strani kuće izravno na vrt. Presudom je naloženo da se vrata moraju zazidati odnosno zid kuće vratiti u prvobitno stanje.
Željko Perković ostao je za vrijeme tih građevinskih radova u kući sa psom, misleći da će zidari koji su u četvrtak došli sa sudskim ovršiteljima ujedno i otvoriti prolaz kroz bratov hodnik. No nisu, nego su jednostavno zazidali čovjeka i psa u gornji dio kuće koja je time ostala bez izlaznih vrata, a da ga nisu ni pokušali silom izvući van.
Nakon nekoliko dana izašli su uz pomoć vatrogasaca jer je, kažu, Željku pozlilo, a pas je imao problema s vršenjem nužde jer ju je navikao obavljati vani. Stalno je zvao da mu otvore zazidana vrata, a na koncu je "broj dva" obavio unutar kuće, uza zid na kojem su nekoć bila vrata.
- To je u onoj žurbi ostalo tamo, nepočišćeno. Gotovo da mi nije ni žao, neka im - zaključuje revoltirana Duška.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
