'Hodam ja tako bosa po žaru, a noge ne gore. Kako? Ne znam!'

Hodam ja tako bosa po žaru, a tabani ne gore! Osjećaj je kao da koračam po nezapaljenom ugljenu za grill, škripi i mrvi se pod mojom težinom, ali se osjeti samo ugodna toplina koja grije stopala. Korak, dva, tri, pet... Padam u zagrljaj majstoru vatre koji me čeka na drugom kraju crvenog tepiha punog žara. On je prošao prvi te dočekuje sve ostale zagrljajem i čestitkama. Svi polaznici rituala plješću. Stopala su mi ponovno na hladnom, uspjela sam! Kako? Ne znam.

Tek tad se sjetim da u hodu kroz vatru nisam bila koncentrirana na želju zbog koje se sve to manje-više i radi, ali baš me briga. Htjela sam vidjeti mogu li to.

'Samo' je 800 Celzijevaca

Javlja se nekakav poriv za još. Vatra me zove. Hoću još! Stajem ponovno u red. Prošla sam tih četiri-pet metara tepiha od žeravice pet puta. Majstor je svaki put dodavao više vatre. Mjerenja pokazuju da je toplina oko 800 Celzijevih stupnjeva. Ma da je i “samo” sto, kako je to moguće? Htjela sam odustati.

Čim je Neven Carin, majstor rituala hodanja po žeravici, iz buktinje grabljama izvukao žar i rasprostro ga po tlu, sočno sam psovala sebi u bradu, gledajući iz mraka ostale sudionike rituala obasjane plamičcima. Ali nitko se, izgleda, ne brine kako će to obaviti, samo ja ludim. Ako mi sprži tabane, neću moći hodati! Samo ne ležanje, ispalit ću na živce, tko zna koliko taj oporavak traje i koliko će gadne te opekline biti. Ne, ja ću definitivno odustati!   Pa lijepo sam ga pitala je li za prelazak po žaru potrebna vjera u bilo što, jer ako jest, moj skeptični mozak to neće dopustiti. Rekao je da je to ritual pročišćenja tijela, uma i duha, i to jedan od najstarijih, te da nema veze ni s vjerovanjima a ni s ikakvim religijama. I da svi sudionici prođu, mada ne moraju ako ne žele. Samo je troje od nas 12 u grupi ranije već prošlo kroz vatru. Do samoga kraja sam mislila: “Pa kako drugi, tako ću i ja” i “Razmišljat ću o tome kad do toga dođe”. Koga god sam, od poznanika koji su već hodali po vatri, pitala u čemu je fora ili bi mi rekli: “Pa samo prođeš” ili “Ma to ti je stvar mentalnog sklopa”.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:57

Video: Matija Habljak/Pixsell

Sve je to 'kuk' u glavi

Dobro, zaključila sam, valjda će nas onda dovesti u stanje neke duboke koncentracije, meditacije ili transa. Ali nisam osjećala baš nikakvu duboku koncentraciju, nikakvu sposobnost koja će mi omogućiti da napravim tu ludoriju, vatra je i dalje bila vatra, a ja sam bila ja. A kad se nas dvije taknemo - zapeče mene! Obavili smo, doduše, pripremu koja je trajala šest sati. Ali to su bile vježbe disanja, povjerenja, ono kad zatvoriš oči, a netko te vuče uokolo kao slijepca, a ti mu se prepuštaš, ili kad se ukipiš u mjestu i padaš na leđa, uz povjerenje da će te uhvatiti oni poredani oko tebe u krug. Čitali smo tekstove različitih autora, od Nelsona Mandele do Pabla Nerude, i spalili liste strahova, ali ništa od toga me nije promijenilo! Nisam se osjećala nimalo sposobnija napraviti čudo, jer hodanje po vrućem žaru bez opeklina za mene jest čudo. Užareni tepih se slagao po tlu, a ja još nisam imala pojma kako ću. A onda je prošao Neven Carin. Ok, on je majstor vatre pa zna kako. A onda su krenuli drugi. Nisu skakali dižući noge u zrak, prolazili su kao da hodaju po hladnom. Oni isti ljudi koji su slijegali ramenima kad bi ih krišom pitala: “Hej, jeste li Vi skužili kako se to radi? Jer ja nemam pojma. Što treba napraviti, znate li?”. Neki su mi rekli da je najgore što se može dogoditi opržiti tabane. Ali ja nisam htjela spaliti stopala. Radije ću odustati.     

Stiže proljeće i ne želim gubiti vrijeme na bolovanje u kući ili, bože sačuvaj, bolnici. Ali gledala sam kolege kako prolaze. Samo mi je došlo: “Ma idem!”. I tako sam stala pred vatru. Prošla sam, a da nisam znala kako sam to uspjela.

Kad je sve završilo i kad smo “zatvorili” vatru uz zaključak: “Kad sam mogla ovo, odsad mogu sve!”, zasula sam majstora pitanjima.

POGLEDAJTE VIDEO:

'Netko me punio energijom'

On je duhovno-energetski iscjelitelj, fitoterapeut, zagovornik zdravog načina življenja i prirodnih metoda liječenja, ali i pobjednik rellyja crossera na eko pogon, a uz to je i mlad, strpljiv te pristupačan. Kako smo mi to uspjeli?

- Stvar je u pripremi. Nemojte slučajno ovo pokušavati sami kod kuće. Grupica sudionika je upravo to napravila nakon što su baš kod mene završili seminar i prešli uspješno preko žara. Kad su sami pokušali, završili su s opeklinama visokog stupnja. Važna je ova priprema koju smo zajedno prošli, vaša sinergija, ali i moj rad na svima vama s kojim sam počeo desetak dana prije samog seminara energetski vas iscjeljujući na daljinu - rekao mi je, ali nije me odgovor zadovoljio.

Osjetila sam da netko vjerojatno “prčka” po mojoj energiji prije samog dolaska na imanje Nevena Carina u Klinča Sela kraj Zagreba, jer sam bila iznimno dobro raspoložena, dok je većina ljudi oko mene uobičajeno tonula svatko u svojem crnilu. Ali sve to nije mi djelovalo dovoljno moćno da učinim čudo.

- Pa i ne morate sve uvijek racionalno shvatiti - rekao mi je.

Dobro, pomislila sam, ako mi nećete otkriti tajnu do kraja, valjda ću shvatiti iz teorije.

- Riječ je o životnom pročišćavanju vatrom, jedinom od četiri elementa koji ne može biti onečišćen. Hodanjem po žeravici resetira se ljudski kompjutor, ‘vraća na tvorničke postavke’, uslijed čega čovjek dobiva više energije koja mu je dana rođenjem, a koju je izgubio tijekom godina. Vatra simbolično sagorijeva sve što je loše u nama. Ona razara ustaljene obrasce razmišljanja i ponašanja te nas otvara novim mogućnostima. Nakon hodanja po žeravici dobivamo dodatan izvor energije, nestaju dugogodišnje tegobe i bolesti, bolje se suočavamo s konfliktnim situacijama, imamo bolje partnerske odnose, povećaju nam se samosvijest i kreativnost, dovodimo tijelo u harmoniju, čistimo lošu karmu i razne ovisnosti, pomlađujemo tijelo, oslobađamo se stresa, briga, strahova... Vatra otvara nove puteve u životu! Ako se tijekom hodanja po žeravici osoba mentalno i emotivno usmjeri na ostvarenje nekog cilja, tendencija je da se taj cilj nakon seminara brzo postiže.

Sjedinjenje s prirodom

Iskustvo hodanja po vatri pomaže nam kasnije u životu, kad se pojavi pred nama naizgled nepremostiva prepreka. Od tada, sjećajući se iskustva žeravice, možemo si reći: “Čak i kad se činilo nemoguće, ja sam uspio!”. Sveti Franjo Asiški postao je svetac zahvaljujući, među ostalim, i tome što je mogao hodati po žeravici, a u starom Rimu tko je mogao hodati po vatri bio je oslobođen plaćanja poreza. U Hrvatskoj znamo za Uskrsne, Ivanjske i Jurjevske kresove, kojima su se u prošlosti čistili duh i tijelo te djeca preskakala preko njih, a nekoć je svaka kuća imala ognjište usred kuće - govori majstor Carin, ali meni i dalje nije jasno kako sam uspjela.

Nakon rituala osjećala sam se jako dobro, smireno i kao da je sve u najboljem redu, odnosno na svojemu mjestu. Vratila sam se doma i pokušala, za svaki slučaj, mislima natjerati kuću da se sama očisti. Nije htjela. Nema veze. Znam da sam pobijedila svoj strah i napravila nešto što nisam ni sanjala da ću uspjeti, uvjerena da to mogu samo neki drugi, posebni ljudi.