HNK donosi dvije baletne teme: Posveta Žar ptici, umjetniku Borisu Bućanu i lutki Petruški

Baleti Žar-ptica i Petruška, praizvedeni 1910. i 1911. u Parizu, označili su prijelomnu točku u povijesti plesne umjetnosti. Skladatelj Igor Stravinski i koreograf Mihail Fokin, nadahnuti ruskim folklorom, fascinirali su europsku i svjetsku publiku, stvorivši djela koja su postala klasici. Žar-ptica, koja je donijela globalno priznanje mladome Stravinskom, donosi priču o mitskom biću koje donosi sreću i nesreću onome tko je uhvati. Radnja prati princa Ivana, koji dolazi u čarobni vrt Koščeja Besmrtnog, gdje susreće Žar-pticu. Kada je uhvati, ona ga uvjerava da će mu pomoći u zamjenu za vlastitu slobodu.

Suvremena hrvatska koreografkinja Maša Kolar u svojoj interpretaciji Žar-ptice, oslanjajući se na Stravinskijevu orkestralnu suitu iz 1919., predstavlja događaj u kojem princ Ivan, u noći u vrtu zlatnih jabuka, lovi Žar-pticu. Za razliku od izvornog baleta, ovdje je središnji lik Žar-ptica – božanska životinja posebnih moći, ali i destruktivne snage. Kolar, kroz autorsku viziju, otvara prostor za prikaz zoomorfnih tijela, pokreta i koraka, unoseći elemente ptica u suvremeni scenski jezik.

Petruška je još jedno ključno djelo jer upravo njime Fokin provodi reformu baletne umjetnosti, rušeći ustaljene norme klasičnog baleta. Balet inspiriran ruskim folklorom govori o lutki Petruški, napravljenoj od slame i piljevine, koja, iako naizgled neživ, ima sposobnost oživljavanja i osjećanja. Njegova hipersenzibilnost i različitost dovode ga u niz izazovnih situacija. Stravinskijeva glazba protkana je grotesknim i fantastičnim elementima koji oslikavaju sajamski život, narodna veselja i strast. Gostujući koreograf Edward Clug donosi vlastitu interpretaciju Petruške, otvarajući dijalog s izvornim djelom i Stravinskijevom glazbom. Metaforom beživotne lutke, Clug promišlja o suvremenom svijetu, u kojem pojedinac postaje lutka u društvu obojena neznanjem.

Za balet Petruška scenografiju potpisuje Marko Japelj, kostimografiju Leo Kulaš, dok je za balet Žar-ptica scenografkinja i kostimografkinja Petra Pavičić.

- Nakon nekoliko razvojnih idejnih koncepta sa koreografkinjom Mašom Kolar i dramaturginjom Majom Marjančić, donijele smo odluku da ovom našom inscenacijom Žar-ptice odamo počast genijalnom dizajneru Borisu Bućanu i njegovom legendarnom plakatu, koji je dizajnirao 1982. povodom baletne večeri Žar-ptica i Petruška u splitskome HNK-u – navela je Petra. S obzirom na to da je taj plakat, barem na našem području, značajno obilježio estetiku poimanja Žar-ptice, željeli su ga oživjeti u našoj, suvremenoj reinterpretaciji.

- Zadržali smo ideju grafizma u prikazu perja ptica kroz geometriju strelica odnosno trokutića na tkanini tijela plesača ptica, te stražnji dio scene pretvorili u prostor visoke trave u kojoj se ptice skrivaju. Prilikom odabira materijala za kostime, nije se nudilo ništa što bi zadovoljavalo željene kriterije, stoga sam izradila nacrt za grafički tisak točno određenog uzorka u dimenziji svakog pojedinog plesača na odgovarajućoj tkanini. Takva tkanina, koja prianja plesačima poput druge kože, mora biti čvrsta, ali ujedno i rastezljiva u oba smjera, u vertikalnim i horizontalnim nitima, kako ne bi ometala plesače u izvođenju zahtjevne koreografije – objasnila je kostimografkinja.

BAZA STILA Crna klasika i elegancija u prvom planu: Glumica Tamara Vrdoljak lice je nove kolekcije

Također, želeći naglasiti pokrete ruku odnosno krila, na rukave ptica našili su žuto-crne niti, ofarbane ombre tehnikom, koje prate grafizam žutih strelica, pružajući time dojam rastakanja čvrstih geometrijskih oblika u eter prostora. Razlikuju se jedino dvije glavne ptice, žar-ptice, na koje su ručno našili zlatne strelice i trokutiće različitih veličina po trupu i rukama, a koje postepeno nestaju prema nogama.

- Time smo ih ujedno i povezali s elementom visoke trave koja je izrađena od uvijenih zlatnih i zelenih folija na savitljivim karbonskim štapovima. Prostor ptica je dodatno definiran zlatno-zelenom tepih travom i sa svih strana omeđen rasutim zlatnim jabukama ručno izrađenim u kiparskim radionicama HNK Zagreb. Te zlatne jabuke su ujedno i elementi koje plesači koriste u koreografiji, dočaravajući taj magični prostor čarobnog vrta u koji dolazi princ Ivan, htijući za sebe, očaran viđenim, uzeti komadić tog bogatstva i raskoši – objasnila je Petra, te dodala kako je sve teklo glatko zahvaljujući izuzetno dobroj suradnji i stručnosti Baleta HNK u Zagrebu, a posebice Tehnike HNK Zagreb.

I Leo Kulaš ističe suradnju čitavog tima, potpisuje ovdje kostime za Petrušku: - Željeli smo napraviti novu verziju kostima, ali bez previše modernizacije. Htjeli smo ostati u koloritu i duhu Rusije, da se osjeti taj ruski folklor i bogatstvo boja, kao i vreva jednog sajma. Kostimi su minimalistički, reducirani i stilizirani te koloritno atraktivni. Pri pokretu koreografije daju dodatnu vrijednost jer naglašavaju pokret. Suknje su, primjerice, oblikovane tako da nalikuju harmonikama, stvarajući posebnu dinamiku na sceni –.
Kostimi su izuzetno važni u baletu jer moraju pratiti koreografski stil i upotpuniti ga bez ograničavanja plesača.

- Upravo zato radimo kao tim i nastojimo da se kostimi, scenografija i koreografija skladno povežu. Proces rada je detaljan, uključuje brojne skice i varijante dok se ne dođe do pravog rješenja. Uz to, veliki dio vremena posvetimo pronalasku adekvatnih tkanina koje su dovoljno rastezljive i udobne za plesače, a istovremeno oblikovno podržavaju koreografski koncept. U ovoj produkciji istražili smo nove materijale, poput neoprena, koji pružaju modernu, čvrstu formu s prizvukom bauhausa i konstruktivizma, ali i s elementima folklora – dodao je Kulaš.

Marko Japelj potpisuje scenu za Petrušku te otkriva da se ovdje radi o jednom elementu koji je izuzetno bitan: - Scenografija u Petruški fokusirana je na jedan ključan element - babušku, koja simbolizira sajamski prostor gdje se odvija priča. Ova babuška nije samo dekoracija, već se povezuje s okruženjem paviljona na sajmu, pružajući dinamičnu funkciju u plesu. Na sceni, scenografija može imati dvostruku ulogu: ili oblikuje prostor kao statični dekor ili postaje pokretni element koji se skladno usklađuje s plesačem - .

Ove predivne likove utjelovit će vrhunski plesači Iva Vitić Gameiro, Takuya Sumitomo i Rieka Suzuki Sumitomo, Yuho Yoshioka, Natalia Kosovac, Mattia Baccon, Atina Tanović, Taiguara Goulart, Saya Ikegami, Mario Diligente... Projekt ova dva baleta dokaz su spoja različitih umjetničkih sfera – od kostima koji naglašavaju pokret i imaju moćnu vizualnu notu do koreografije i priče koja povezuje različita vremena –  početak 19. stoljeća i suvremeno doba.