Zašto je Nikica Gabrić nabio na nos Andriji Hebrangu "majku Židovku" i zašto Ivica Vrkić nije nabio na nos Branimiru Glavašu presudu za ratni zločin nad Srbima?
Nikica Gabrić ovih je dana u televizijskoj emisiji nabio na nos Andriji Hebrangu činjenicu da mu je majka, osim komunistkinje, "ujedno bila i Židovka".
Što je htio reći: da Hebrang laže, da je normalno da laže, da mu ne treba vjerovati, da nema razvijenu nacionalnu svijest, da ne može biti desničar, da nije genetski čisti Hrvat?
Predsjednik Nacionalnog foruma, nove snage koja želi pomesti aktualnu političku scenu, uzvraćao je Hebrangu na njegovu opasku kako mu u "žilama kola komunistička krv", pa je prvo čega se sjetio bilo to da mu je majka - Židovka.
Ta misao oduvijek je čučala u njemu, vrebala negdje u njegovoj svijesti i samo čekala trenutak kad će iskočiti. Poput krvožednog gremlina.
Hebrangu je majka bila Židovka i tu je kraj bilo kakve priče.
Profiter, a ne zločinac
Otprilike u isto vrijeme, Ivica Vrkić udario je na Branimira Glavaša. Pa je u svom "obraćanju osječkoj i hrvatskoj javnosti" gradonačelnik Osijeka rekao ovo: "Neću dopustiti da i dalje budemo taoci jednog čovjeka koji je utekao iz Hrvatske očito zato da bi nam se s bosanskim kaosom vratio u Osijek. Branimir Glavaš je ratni profiter i zato treba biti tamo gdje se sada nalazi".
Branimir Glavaš nije ratni profiter. On je ratni zločinac. Osuđen je zbog ubojstava srpskih civila u Osijeku 1991. godine. Na suđenju na kojem su se opisivala mučenja akumulatorskom kiselinom, strijeljanja, vezanja selotejpom i bacanje leševa u ledenu Dravu.
Ništa od toga uzbuđenom Vrkiću nije palo na pamet spomenuti kao Glavašev grijeh.
Umjesto toga, on se uhvatio ratnog profiterstva. Glavaševih firmi, onoga što je pokrao, sakrio, prebacio na druge osobe. Govorio je o imovini, novcu i ratnom profitu.
Zašto nije iskoristio priliku pa spomenuo ratne zločine?
Otimačina gora od ubijanja
Zar zato što misli da njegovi sugrađani nisu na to osjetljivi? Zato što se otimačina u ratno doba smatra gorim zločinom od ubijanja u vrijeme rata? Zato što je ubijanje Srba manji grijeh od potkradanja Hrvata?
Je li moguće da je kolerični Vrkić naprosto zaboravio zbog čega je Glavaš zapravo u zatvoru? Ili mu to uopće nije bilo bitno?
Ono što je u ovom kontekstu bitno spomenuti, jest to da Nikicu Gabrića i njegovu stranku podržava Ivo Josipović, dok je Ivica Vrkić izabran kao kandidat Milanovićeva SDP-a.
Radi se, dakle, o dvojici političara koji se hvale kako pripadaju političkom centru: Vrkić je stari HNS-ovac, Gabrić je bio sekretar omladine i SDP-ov kadar u sustavu zdravstva.
Pa ipak, iz njihovih nedavnih istupa može se izvući zaključak kako je u ovoj zemlji puno lakše nekome nabiti na nos da ima židovske krvi, nego da je prolijevao srpsku krv.
Prigodna neistina
I dok je Nikica Gabrić "majku Židovku" spomenuo u afektu, Ivica Vrkić pomno je osmislio svoje obraćanje javnosti povodom pritiska Glavaševih ljudi na njega i njegov gradonačelnički položaj. Dobro je pazio što priča. Pa svejedno izbjegao spomenuti ratne zločine, čak i pod cijenu toga da izrekne notornu neistinu.
Kao da bi ratno profiterstvo trebalo puno snažnije odjeknuti u ušima prosječnog hrvatskog birača.
Osim toga, ovdje se radi i o političkim kriterijima. Na što su sve hrvatski političari, naročito ovi s ljevice ili makar oni koji se gnušaju desnice, spremni kad se upuste u javnu polemiku.
Kad su srpske Novosti svojedobno pisale o aferi ZAMP, Ivo Josipović uzvratio je pričom o "nacionalnom profiterstvu" Milorada Pupovca, "izazivanju nacionalnih sukoba niskog intenziteta", a glavnog urednika, bivšeg feralovca, mrtav-ozbiljan optužio za ustašofiliju, i to na osnovu jednog njegova satiričnog teksta u kojem se sasvim jasno izruguje svojim desničarskim kritičarima.
Probisvjeti i vucibatine
Zoran Milanović je već puno puta demonstrirao na što je sve spreman u polemici. Na prozivanje "povjesničara iz Špičkovine i glasnogovornika slastičarnice", na pljuvanje "probisvjeta i vucibatina", na vrijeđanje zastupnika iz dijaspore...
A u sinoćnjem gostovanju kod Romana Bolkovića nije znao kako bi najefektnije odgovorio redateljici Jasmili Žbanić na ono njezino "Marš kući!", pa je poručio ovo: "Što bih joj trebao reći, da je dobila 3,5 milijuna kuna od HAVC-a, odnosno od hrvatskih poreznih obveznika za svoj film koji će u Hrvatskoj vidjeti sto ljudi? Ja joj mogu reći samo da je opet dobrodošla. To su naši viši standardi".
Što su standardi viši, udarci su niži.
Milanović joj je dao pare, a ona njemu tako. Da je znao, ne bi joj dao. Mogao joj je nabiti na nos to što je uzela lovu za film koji je gledalo sto ljudi, ali ipak neće. On je ipak iznad toga.
Kao što je valjda Vrkić iznad toga da Glavašu nabije na nos točno ono zbog čega je u zatvoru. Kao što Gabriću nije ispod časti spomenuti Hebrangu ono što ga diskvalificira u javnoj polemici.
