Sudeći prema komentarima (ali znamo to i od prije) najveći problem hajdukovaca je nerealnost. Oni žive u svijetu sedamdesetih kad je hajduk bil nekaj u Europi, a danas je 2014. i Hajduk je na karti Europe neznačajniji od jednog Šerifa ili Flore iz Tallina. Klub koji nema za toplu vodu, koji nema za kratke rukave pa se režu dugi, čiji igrači tri puta presjedaju iz aviona na avion da bi došli do Turske, a fizioterapeuti se tandrkaju kombijem cijelim Balkanom da bi došli na pripreme i koji nije 10 godina platil odštetu nikome za igrača, a u pretkolima ispada od teških jazavaca, nemre biti veliki klub, niti njegovi igrači mogu postići cijenu. Jedan Split ili Rijeka danas imaju veću težinu i pregovaračku moć u svijetu nogometa, a Dinamo im je svjetlosnim godinama daleko. Hvale se omladinskom školom, a glavni igrači su im stranci, Zagrepčani, Riječani i Slavonci. Gabelić im pokušava otvoriti oči i jedan je od rijetkih realnih hajdukovaca koje poznam i skidam mu kapu. No dok drugi ne otvore oči i ne vide da je spas jedino u prodaji nekom bogatom šeiku ili ameru, jedino kaj mogu i dalje delati je kupovati pivu i jogurt s hajdukovim logom, prodavati igrače u talijanske trećeligaše, maštati o slavnoj prošlosti i veseliti se pobjedama nad Zadrom i HD - om. E dečeci dragi od prošlosti se ne živi, a ak ovak nastavite za par godina ste u borbi za opstanak. Rijeka, Split i Lokomotiva su davno ispred vas, diže se Istra,a sutra tko zna koji novi klub s friškim kapitalom kreće prema gore...a vi maštajte i mislite da ste veliki. Servus!