Hajdukov prvi problem je loš imidž u nogometnom svijetu

Ne može proći nijedan ozbiljniji intervju prvog čovjeka Dinama Zdravka Mamića, a da se u njemu ne spomene Hajduk. Zna Mamić kako će skrenuti pozornost javnosti s bitnih stvari, odnosno, kako će zaraditi simpatije onih koji su mu još uvijek privrženi. Na stranu njegova izjava kako bi iz ovog Hajduka rado uzeo tri igrača, ono što mi je više zaokupilo pozornost je izjava kako se Hajduk posvađao praktično sa svima, odnosno da Splićani u hrvatskom nogometu više nemaju prijatelja. 

I nije Mamić daleko od istine, to je činjenica od koje nitko na Poljudu ne može pobjeći, no lako je Mamiću držati lekcije s visoka. Znate kako je, uđeš u kafić i 'okreneš rundu za sve', i svi ti se klanjaju. A Mamiću to dobro ide. Od Osijeka je kupio Špehara i braću Plum za milijun nečega, a da nisu ni primirisali prvoj momčadi Dinama, Varaždinu je ne tako davno platio pripreme u Turskoj i kupio Brezovca koji mu nije trebao, Mišića je kupio od Cibalije i proslijedio ga u Lokomotivu, koju godinama drži na životu napuhanim transferima. Od Intera je kupio Pokrivača i proslijedio ga bez odštete Rijeci, kao i Krstanovića od Zagreba...

Hajduk pak nema novca, no to ga ne opravdava za 'zahlađenje odnosa' s većinom klubova u susjedstvu, klubova iz kojih je u prošlosti crpio igrače. Sa Šibenikom su se sudili oko Rukavine, Reno Sinovčić im je okrenuo leđa nakon što su bez razloga maltretirali Tomasova... Ništa bolja situacija nije ni s imidžem kluba u inozemstvu. Dovoljno je pogledati izlazne transfere Hajduka u zadnjih nekoliko godina, da bi se zaključilo kako se klubovi koji su kupovali na Poljudu baš i nisu usrećili. 

Podsjetimo, Pescara je od Hajduka kupila Antu Vukušića, koji praktično nije ni zaigrao iako je najskuplji igrač u momčadi. Kad se tome doda i izjava njihovog sportskog direktora Danielea Sebastianija, kako je transfer Vukušića njegov zadnji posao s Hajdukom, jer su ih Splićani prijavili Uefi zbog kašnjenja plaćanja... Na sudu su Splićani rješavali dugove i s Al Ittihadom za Anasa Sharbinija, Livaja i Lendić su im pobjegli, Kukoč je potjeran, kao i Trebotić, Tičinović, Čop, Oremuš je zaboravljen na posudbi u Izraelu...

Ne igraju ni Josip Radošević, koji se lani otisnuo u Napulj, ne igra ni Elez u Laziju, Blažević u Levskom, Vuković u Seongnamu... Praktično, osim davno transferiranih Pletikose i Srne, te Kalinića i Strinića, na neki način i Subašića, Hajduk se ne može pohvaliti igračem koga su podigli u vlastitoj omladinskoj školi, te ga transferirali za ozbiljan novac u klub u kojem igra zapaženu ulogu. To je činjenica od koje društvo s Poljuda ne može pobjeći i na kojoj pod hitno treba poraditi, jer će u protivnom rejting kluba u europskim okvirima dodatno srozati, a to je veća prijetnja od besparice. 

Kao potvrdu te činjenice uzmimo samo dvojicu mladih igrača, praktično vršnjaka Tina Jedvaja i Josipa Eleza. Dinamo je Jedvaja prodao u Romu za 5 milijuna, a Hajduk Eleza u Lazio za 400.000 eura. Teško će me netko uvjeriti kako je među njima baš tolika razlika, pogotovo jer su u omladinskim kategorijama procjenjivani kao igrači slične klase. No inozemni klubovi koji dolaze na pregovore sa Zdravkom Mamićem znaju da on neće sjesti za stol ako nisu spremni odriješiti kesu, dok Hajduk prodaje da bi preživio. 

Tako Alen Halilović danas po Transfermarktu vrijedi četiri, a Mario Pašalić milijun eura. Uglavnom zato što Halilović igra u Dinamu, koji ga ne mora i ne želi prodati ispod 10 milijuna eura, ali i zato što je Mamić dovoljno moćan da izjavi: 'Ne ode li Halilović na SP, Šuker i svi ljudi oko njega moraju podnijeti ostavke'. S druge strane, Hajduk nije dovoljno moćan niti da Pašaliću 'osigura' nastup u U-21 reprezentaciji, premda on, kao jedan od najboljih mladih igrača u HNL-u, to po svojoj klasi itekako zaslužuje.