Još 1806 ljudi vode se kao nestali u Domovinskom ratu • Od studenog 2016. pokrenuli smo serijal Nestali • Do sada je 10 naših sugovornika pronašlo svoje najmilije
MEĐUNARODNI DAN NESTALIH
Gdje su naši najmiliji? Obitelji 1806 ljudi još čekaju odgovore. Ne smijemo prestati tragati...
Već više od tri desetljeća tragam za ocem, Bohumilom Dostalom, koji je nestao 1991. godine. Svaki mu se trag gubi u logoru Bučje, gdje je bio zarobljen, zatočen i odveden sa šest kolega policajaca. Sve te preduge i prebolne godine budimo se i liježemo samo s jednim pitanjem: Hoću li ga pronaći? Na Međunarodni dan nestalih trgam za svojim ocem, ali i za svima koji se vode kao nestali. To nije samo moj otac, tu su svi. Svi su oni moji i ja sam njihova, rekla nam je Ivana Dostal Rihter, koja sve te silne godine samo želi pronaći oca. Oca kojeg je zauvijek izgubila kao djevojčica.
U ovom se trenutku 1806 ljudi još uvijek vode kao nestali u Domovinskom ratu. U ovom trenutku sve te nesretne obitelji imaju samo jednu želju i cilj - pronaći ih i dostojno pokopati.
A uz Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, Ministarstvo hrvatskih branitelja i nadležne institucije, i dnevni list 24sata pomaže im u ostvarivanju tog cilja od studenog 2016. godine.
U to vrijeme Hrvatska je tragala za 1940 nestalih u Domovinskom ratu. I upravo zbog te prevelike brojke, ali i zbog toga što su problem nestalih mediji zapostavili i zaboravili, dnevni list 24sata odlučio je pridonijeti rješavanju tog važnog pitanja, iščupati ga s margina i postaviti ga u fokus javnosti. Željeli smo probuditi svijest i savjest svakog pojedinca da napokon prijavi svaku do sada prešućenu informaciju. Tad smo na svim našim platformama pokrenuli serijal "Nestali u Domovinskom ratu". Tim serijalom odlučili smo pokazati da smo uz njih. Da su nam važni. Da smo na njihovoj strani. Počeli smo svake nedjelje objavljivati ispovijesti članova obitelji, njihova sjećanja, misli, zadnje fotografije njihovih najmilijih čiji se trag gubi u ratnom vihoru.
Do danas smo objavili 200-tinjak ispovijesti. Isprva skeptični zbog svih udaraca koje im je zadao život i sustav, ipak su nam otvorili vrata svojih domova i svojeg srca te podijelili s nama sve strahove, strepnje, čežnje i duboke osjećaje koji ih razdiru godinama. Rekli su nam kako nestale sinove, muževe, žene, djecu, braću, majke i očeve traže već desetljećima, mole za njih, pate u tišini, pale im svijeće kraj križeva jer ni danas ne znaju gdje su njihove kosti. Od trenutka nestanka svojih najmilijih članovi obitelji pokušali su sve kako bi ih pronašli.
Obilazili su institucije, Srbe povratnike, ispitivali, molili, obilazili grobišta, odlazili na identifikacije... Nakon više od četvrt stoljeća ustrajnog traganja i silne patnje više im nije ni bitno tko ih je ubio. Samo žele pronaći posmrtne ostatke i dostojno ih pokopati. Osim već pomalo izblijedjelih slika, uspomene su jedino što im je ostalo od njihovih najmilijih. Uz možda pokoji predmet koji sve ove godine čuvaju kao relikviju.
Članovi obitelji nestalih u Domovinskom ratu nevjerojatno su strpljivi i hrabri ljudi. Treba moći nositi se s traumama mnoštva identifikacija, silnim razočaranjima i tugom nakon njih, novom nadom s pojavom neke nove informacije, a potom dubokom tugom nakon spoznaje da je informacija opet lažna i da su opet na početku.
No u proteklih sedam godina deset obitelji iz našeg serijala Nestali pronašlo je i dostojno pokopalo svoje najmilije. Zahvalni su što su imali sreću u nesreći dobiti bar košćicu i položiti je u grob, znati mjesto na kojem počivaju, znati da su tu i da uvijek mogu doći zapaliti svijeću, isplakati se, porazgovarati...
- Ministar Tomo Medved uručio mi je na identifikaciji 22. srpnja vjenčani prsten koji su pronašli uz mog muža. Uz njega su bili mali dio krunice koji nije istrunuo, vozačka, osobna, moja slika i slika djece, kalendar i plastificiran blokić. Sve je, naravno, izblijedilo, ali opet se vidi, zaista čudo. Ekshumirali su ga na Blagdan svetog Ante i to mi je, uz njegov pronalazak, još jedan dar. Da ga pokopam pored njegova sina, gdje ću im se jednog dana i ja pridružiti. A sad su otac i sin gore, na nebu, s našim najmilijima - kratko nam je rekla Zagrepčanka Gordana Ban.
O potrazi sa suprugom Ivom, hrvatskim braniteljem kojeg je tražila od 1991., govorila nam je u srpnju 2017. godine. Samo nekoliko mjeseci prije toga od zloćudne bolesti preminuo joj je sin Josip. Pokopala ga je u grob namijenjen njegovu ocu, kojem se zadnji trag gubio u Kukunjevcu kraj Pakraca.
O svojoj neprežaljenoj ljubavi, Dadi Tutiću, koji je ubijen i bačen u masovnu grobnicu kraj zloglasne vile Gavrilović u Petrinji, te o višedesetljetnoj potrazi za njim Davorka Tutić pripovijedala nam je 2017. godine u serijalu Nestali. Tri godine kasnije i ona je, uz ostale sugovornice iz serijala, Mariju Raužan, Miru Nikl te rodbinu i prijatelje Žarka Manjkasa Crvenkape, zaključila najmučnije poglavlje svojeg života. Ovaj Međunarodni dan nestalih neće dočekati s pitanjem koje 29 godina nije silazilo s njezinih usana: Gdje je nestao moj suprug Dado? Nakon agonije traženja, od 16. rujna 1991. godine, kad mu se zameo svaki trag, Davorka ga je u lipnju 2020. identificirala na Zavodu za sudsku medicinu na Šalati. I pokopala u rodnom Sisku, u grobnici koju je rezervirala prije mnogo godina, nadajući se da će ga kad-tad pronaći.
- Sretna sam, ali i beskrajno tužna što mi se moj Dado vratio kući nakon toliko godina. Konačno je pronašao svoj mir. I ja uz njega. Naša kalvarija je završila. Prve dane nakon pokopa dolazila bih na grob i pitala samu sebe: 'Bože, jesam li ga zaista našla nakon toliko godina boli, patnje i truda?' - rekla nam je Davorka.
Tužnu ispovijest o traganju za nestalim suprugom Marijanom, Marija Raužan opisala nam je krajem 2016. godine u serijalu Nestali. Šest mjeseci kasnije identificirala je muža.
- Pronalaskom suprugovih posmrtnih ostataka pronašla sam svoj mir. Iako su i danas prisutni ona muka i nelagoda, nema više iščekivanja. Mnogo lakše živim i, kad me uhvati žuta minuta, odem suprugu na grob i zapalim mu svijeću.
- Imam komadić tog hladnoga kamena i daj Bože svim obiteljima da pronađu svoje nestale iz Domovinskog rata - iskreno je rekla Marija Raužan (66).
Olakšanje i spokoj osjetili su i rođaci legende Domovinskog rata Žarka Manjkasa Crvenkape. Poginuo je u HOS-ovoj štafeti smrti 1991. godine u Bogdanovcima. Posmrtni ostaci pronađeni su tek početkom 2020. u Marincima, a rođak Nikola Vidmar identificirao ga je u veljači 2020. godine na Zavodu za sudsku medicinu na Šalati.
O Žarku Manjkasu Crvenkapi lani u lipnju govorili su nam suborac Damir Radnić (62) i školski prijatelj Stjepan Dugan (54).
Obitelji nestalih supružnika Stipe i Evice Penić, Marije Cerenko, Ane Horvat, Pere Mamić i Vlade Valentića svoje tužne priče o traganju za njima ispričali su nam tijekom 2018. godine. Nakon gotovo 30 godina, uz još petero sumještana, ekshumirani su u studenom 2021. iz masovne grobnice na mrciništu nedaleko od Bobote, a svi su ubijeni jednim ili dvama mecima u glavu.
- Odmah sam prepoznala mamine ostatke. Ona je imala očnu protezu, umjetno oko, koje sam odmah vidjela na slikama s ekshumacije. Prepoznala sam i njen nakit, naušnice, odjeću. Strašno mi je to vidjeti, ali osjećam kao da mi je kamen pao sa srca jer konačno imam mjesto na kojem ću je pokopati, posjetiti na grobu, koji već godinama stoji prazan i čeka - kroz suze nam je ispričala Perina kći Vera Perković. Ivka Trajković (74) iz Tenje u otkrivenoj je grobnici pronašla majku Mariju Cerenko.
- Godinama sam intenzivno tražila informacije o mami, koja je ostala u Tenji jer nije željela napustiti svoju kuću. Stara žena bila je uglavnom u kući kad je selo okupirano. Metkom u potiljak ubio ih je čovjek kojeg su dobro znali, četnik iz Tenje koji je odrastao s njima i igrao se u prašini s njihovom djecom. Za zločin su mu sudili u Beogradu, ali je oslobođen - rekla je ogorčeno Ivka.
Uz partnerstvo Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i Ministarstvo hrvatskih branitelja, te pokroviteljstvo predsjednika Republike Zorana Milanovića, serijal Nestali iznjedrio je i tri knjige: "Nestali", "Nestali 2" i "Nestali 3", u kojima su objedinjene ispovijesti obitelji.
Problematiku nestalih u Domovinskom ratu pronijeli smo i u svijet. Na svečanoj dodjeli priznanja u Washingtonu 2018. serijal Nestali osvojio je nagradu za izvrsnost vodeće svjetske medijske organizacije The International News Media Association (INMA).
Godinu dana kasnije, u njujorškoj dvorani Lighthouse na Manhattanu, 24sata su dobila nagradu Digiday za projekt Nestali. Nagrada je dodijeljena u kategoriji najboljih medijskih projekata za dobrobit društva. Novinarke Romana Bilešić i Danijela Mikola, koje već četiri godine pričaju priče obitelji nestalih u Domovinskom ratu, 2019. godine odlikovane su Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski.
Tijekom proteklih sedam godina osmislili smo i proveli mnoge kampanje s nestalima u fokusu. Najzapaženija je svakako "Portreti tuge". Umjetničke fotografije koje je snimila fotoreporterka Pixsella Sandra Šimunović savršeno prikazuju najdublje emocije koje preplavljuju članove obitelji nestalih dok gledaju drag predmet, jedino što im je ostalo od njihovih najmilijih. Izložba s 29 portreta svečano je u veljači 2020. godine otvorena u Palači naroda u Ženevi. Otvaranju izložbe nazočili su veleposlanici misija Republike Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije.
Od nestalih ne smijemo odustati. Moramo učiniti sve da se svaki taj slučaj riješi. Mi smo i dalje spremni pomoći, biti glas obitelji nestalih i čvrsta potpora dok ne pronađu svoj mir.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
