Iako postoji zaista mnogo teorija kako je nastao izraz koji je danas toliko popularan u mnogo svjetskih jezika, pa tako i u hrvatskom, jedna od najpopularnijih vodi u Boston i godinu 1839.
Znate li kako je nastao slavni izraz OK? Koristio ga je šaljivi urednik, služio je i političarima
Koliko ste danas puta rekli ili napisali OK, ili neku od brojnih inačica tog izraza? Ma koju god koristili, bilo ona izvorna OK, ili neka od brojnih drugih verzija poput okej, oki, oki doki, oukej, i tako dalje, ovaj vrlo popularan izraz danas slavi svoj rođendan, barem ako je vjerovati jednoj od teorija.
Jedna od najpopularnijih priča o "rođenju izraza OK", vodi do datuma 23. ožujka 1839. i novina Boston Morning Post.
Čitatelji tih novina su tog dana na drugoj stranici novina mogli uočiti kraticu "o.k" koja je stajala kraj riječi "all correct", odnosno - sve u redu.
I u 19. stoljeću su mladi voljeli skraćivati izraze
Kako piše portal History, baš kao što smo i danas skloni skraćivati brojne izraze, uglavnom iz engleskog jezika, pa tako imamo skraćenice kao LOL (laughing out loud, smijanje na glas) ili OMG (mh my God, o moj bože) i brojne druge, ni mladi u 19. stoljeću nisu zazirali od skraćivanja riječi i to tako da bi riječi namjerno krivo napisali te zatim od krivo napisanih riječi - napravili skraćenicu.
Na primjer, skraćenica KG je stajala za izraz "know go", odnosno, kada bi se pravilno gramatički napisao, izraz "no go", odnosno - ne može, ne ide. Danas to i nije pretjerano smiješno, ako i uopće, ali u 19. stoljeću je bila hit. Na isti način nastao je i OK, kao skraćenica od gramatički netočnog izraza "oll korrect".
Allan Metcalf, autor knjige "OK: Nevjerojatna priča o najvećoj riječi u SAD-u", za OK je najvjerojatnije zaslužan Charles Gordon Greene, urednik Boston Morning Posta, koji je bio popularan po svojim dosjetkama.
OK 'zaglavio' i u predsjedničkoj kampanji
Izraz OK se pojavio opet u Boston Morning Postu tri dana kasnije, a do kraja godine se pojavio i još u tri druge novine. No, OK je skoro dobio i svoju političku konotaciju i to u predsjedničkoj kampanji.
Martin Van Buren je u borbi za svoj drugi mandat protiv Williama Henryja Harrisona pokušao iskoristiti OK za svoju kampanju. Obzirom da je Van Burenov nadimak bio "Old Kinderhook", smatrali su da bi bilo u redu da je OK skraćenica "Old Kinderhook".
- OK je sada mogao imati dvostruko značenje: Old Kiderhood je bio u redu - napisao je svojoj knjizi Metcalf.
Naposljetku, američki glasači su odlučili da im Van Buren ipak nije OK te je izbore osvojio Harrison.
Što se izraza tiče, on je ostao OK. S vremenom se počeo pojavljivati u svakodnevnom govoru, pa tako i u popularnoj kulturi, te je prisutan i danas u brojnim jezicima svijeta.