Svjedočanstvo: 'Zarezala sam vene i imala viziju tame pakla'

' Iskustvo blisko smrti ' je fenomen izvantjelesnog iskustva koji nastupa usred kliničke smrti. I dok religiozni fenomen pripisuju postojanju određenog božanstva (ovisno o religiji) i života nakon smrti, znanstvenici smatraju da se radi o stanju halucinacije koja nastupa usred nedostatka kisika i umiranja mozga, piše Independent . No, radi se i dalje o vrlo neistraženom teritoriju.

Angie Fenimore nije bila niti religiozna niti je znala išta o 'iskustvu bliskom smrti' sve dok ga nije iskusila sama. Milijuni ljudi svake godine prijavljuju slična iskustva , a većina njih su pozitivna . Ljudi svjedoče o susretima s Bogom, s preminulom dragom osobom ili jednostavno o savršeno smirujućem stanju u kojemu svi problemi nestaju. No, Angie je bila u manjini koja je po kliničkoj smrti imala viziju samog pakla .

Kada se pokušala ubiti, Angie Fenimore imala je 27 godina. Bila je u braku, imala je dvoje male djece i prošlost prožetu brutalnim obiteljskim nasiljem i seksualnim zlostavljanjem. U siječnju 1991. godine odlučila se predozirati i - za svaki slučaj - prerezati žile na rukama. Prije toga napisala je  oproštajno pismo.

- Richard, zadrži naše vjenčano prstenje. Reci Alexu i Jacobu koliko ih volim i da nisu krivi za ovo. Ne mogu više. Volim te. Molim te da me razumiješ, napisala je Angie svojem suprugu.

Nakon što se predozirala, Angie nije vidjela ni tunel, ni svjetlo na kraju tunela. Kako je to točno izgledalo opisala je u svojoj knjizi ' Beyond the Darkness '.

- Prelazila sam u drugu sferu. Moja se duša odvojila od mojeg tijela uz šum koji je postajao sve glasniji. S vremenom se pretvorio u zapomaganje dok je vibracija smrti postajala sve snažnija.

Ispod sebe sam primijetila ogroman ekran. Na njemu sam u tri dimenzije pregledala cijeli svoj život. On se odvijao kronološki, a svaku sam njegovu sekundu vidjela iz svih mogućih kutova i svih mogućih razumijevanja. Osjetila sam emocije svake osobe koja je ikada bila u kontaktu sa mnom.

'Tama je bila beskrajna...'

Posebno detaljno bilo je prikazano moje djetinjstvo. No, kako je život prolazio, slike su se izmjenjivale sve brže. Bilo je nevjerojatno. U nekoliko trenutaka došla sam od rođenja do trenutka kada ležim na sofi s prerezanim žilama i ulazim u topli tunel. Vizija se odjednom ugasila.

Gdje sam? Okružila me tama. Prvo nisam vidjela ništa, no onda su mi se oči priviknule na tamu. Iako nije bilo svjetlosti, jasno sam vidjela sve oko sebe. Tama je bila beskrajna, bila je potpuno prožimajuća.

Okrenula sam se desno i vidjela grupu tinejdžera. 'Mi smo samoubojstva', rekli su mi. Nasmijala sam se i otvorila usta. Prije nego što sam uspjela formirati riječi, one su jednostavno izašle same od sebe.

Nitko od tinejdžera nije reagirao na njene riječi. Pogledali su je i bez riječi nastavili buljiti u tamu bez ikakve promjene izraza lica. Bili su, rekla je Angie - mrtvi. Baš kao i ona. Odjednom je osjetila silu i ona ju je povukla još dublje u tamu.

- Znala sam da sam u stanju pakla, no to nije bio onaj tipičan pakao vječnog ognja o kakvom su mi pričali kada sam bila mala. Netko kao da mi je u uho prišapnuo riječ 'čistilište'.

Oko mene bili su ljudi toliko zaokupljeni svojom mizerijom da nisu bili u stanju međusobno komunicirati. No, čula sam njihove misli.

- Uz mene je sjedio 60-godišnjak koji je nepomično gledao u prazno. Pomislila sam kako je i on počinio samoubojstvo. Prema odjeći sam procijenila da je možda živio u Isusovo vrijeme. Možda je to Juda Iškariotski koji je izdao Gospodina i onda se objesio, pomislila sam i posramila se. Možda i on može čuti misli svih duša oko sebe?

'Odjednom sam začula glas koji je svojom ljutnjom mogao uništiti cijeli svemir...'

Dok je moj um zahvaćao sve više informacija oko sebe, osjetila sam razočaranje. Mogla sam osjetiti i znati sve o svemu oko sebe. Trebala sam samo zamisliti pitanje i odgovor je dolazio odmah. Mogućnosti učenja bile su neograničene... No, još je gori bio osjećaj potpune samoće. Iako sam bila okružena drugim ljudima, veze nije bilo moguće uspostaviti. Bilo je zastrašujuće.

Odjednom sam začula glas velike snage. Nije bilo glasan, no sadržavao je ljutnju koja je svojom snagom mogla uništiti cijeli svemir. No, glas je u isto vrijeme sadržavao ljubav i toplinu jaču od one koje isijava Sunce.

- Je li ovo zaista ono što želiš, pitao je glas.

Glas je dolazio iz blistave točke iznad zida koji je činio moj zatvor. Iako je bilo jače od Sunca, svjetlo je odmaralo moje oči. U tom sam trenutku znala da sam u prisutnosti Boga.

Bila je to svjetlost koja je imala supstancu i dimenziju. Bio je to najljepši prizor koji sam ikada vidjela. Sva ljepota, sva ljubav, sva dobrota bili su dijelom svjetlosti koja me obasjavala. Bila je to svjetlost nezamislivo savršene ljubavi.

Shvatila sam dan nitko oko mene nije bio svjestan Božje prisutnosti.

-Je li ovo zaista ono što želiš, ponovno je zagrmio nevjerojatno moćni glas.

- Zar ne znaš da si učinila najgoru stvar koju si ikada mogla učiniti?

Osjetila sam njegovu ljutnju i frustraciju. Osjetila sam se zarobljenom. Nisam vidjela ni jedan drugi izlaz iz vlastite patnje osim samoubojstva.

- Ali moj je život toliko težak, odgovorila sam.

- Misliš da je to bilo teško? To je bilo ništa prema onome što te očekuje kada si oduzmeš život, odgovorio joj je s još većom ljutnjom glas.

- Život mora biti težak. Ni jedan njegov dio ne može se preskočiti. Moraš zaraditi sve ono što ti je dano, rekao je glas.

Angie je odjednom osjetila prisutnost još jedne sile, sile koja se uz nju promatrala cijeli njen život samo nekoliko trenutaka ranije.

'U tom sam trenutku znala - u prisutnosti sam Spasitelja...'

- Osjetila sam njegovu snažnu ali vrlo nježnu osobnost. Ta je ljubav bila čista i potentna poput Očeve, ali sadržavala je potpuno novu dimenziju čiste samilosti i savršene empatije. Osjetila sam da je on razumio moje osjećaje toliko savršeno kao da je i sam proživio moj život.

No, kroz tu empatiju tekla je vena puna tuge. On je žalio nad svom patnjom kroz koju sam prolazila u životu. Njegova je najveća želja bila pomoći mi. U tom sam trenutku shvatila da sam u prisutnosti Spasitelja svijeta.

- Zar ne razumiješ? Učinio sam to zbog tebe...

U tom sam trenutku vidjela što je učinio za mene i zbog čega se žrtvovao. Uzeo me u sebe, prihvatio je sva moja iskustva i moje patnje kao svoje. Na sekundu sam bila u njegovom tijelu i mogla sam stvari sagledati iz njegove perspektive.

Komunikacija između Boga i Isusa bila je savršena, kao da su si čitali misli. Pokrenuli su raspravu, a Isus me zastupao. Njegovi su argumenti prihvaćeni bez zamjerke: on je znao sve, on je bio savršeni sudac. Znao je da trebam milost.

'Za svaku štetu koju počinimo jednom ćemo morati platiti naknadu...'

Dok su me poučavali, njihovi su se glasovi sjedinili. Dijelili su jedan glas, jedan um i jednu svrhu. Govorili su mi kroz čisto znanje.

Učili su me o zakonima prirode, ali i zakonima duha. Jedan od njih je da se mora platiti naknada za svaku štetu koju počinimo. Bila sam svjesna patnje koju sam nanijela obitelji i svojim najbližima. Vidjela sam da će moje samoubojstvo uništiti mrežu čovječanstva jer svi su ljudi povezani u Jedno. Najviše bi patila moja djeca. Dobila sam uvid u njihovu budućnost i vidjela koliko bi moje samoubojstvo naštetilo njihovoj budućnosti.

Rekli su mi da su moja djeca velike i snažne duše koje nisam zavrijedila. Nakon toga sam vidjela kako će moja odluka o samoubojstvu utjecati na mojeg supruga i na moju sestru. Tu su bili ljudi koje nikada nisam susrela, ali koji bi ipak na neki način patili zbog moje loše odluke, možda kroz mojeg supruga ili moju djecu kad odrastu.

Najvišu bih pak cijenu platila ja sama kroz još veću patnju. Bog je milostiv, ali je vezan zakonima duha i kazna za mene bila bi neizbježna.

Kada je pitala Boga i Isusa kako to da ih ona može vidjeti, a ostali oko nje ne, objasnili su joj da je to zbog njene želje da vjeruje. Neki ju realiziraju odmah, poput Angie, a nekima trebaju tisuće godina da ju razviju.

- No, što je sa zakonom duha koji nalaže da platim dug za štetu koju sam nanijela drugima? Rečeno mi je da je dug već plaćen. Žrtva je već učinjena. Isus je na križu iskusio svu patnju koja se ikada dogodila i koja će se tek dogoditi. Isus je iskustio moj život, nosio je moje grijehe i prihvatio moje žaljenje. No, kako bi Isus mogao preuzeti moje mjesto u ispunjenju zakona duha, postojao je jedan uvjet.

Morala sam prihvatiti njegov dar.

Slomilo mi se srce kada sam vidjela da nanosim patnju svojoj obitelji, ali i svojem Spasitelju. Sve to samo zbog toga jer sam dopustila da me oblikuju slabosti drugih ljudi.

Pogledala sam oko sebe otvorenim očima. Osim patnje i uspavanih duša tu su sada bila i bića svjetlosti.

'Pakao je stanje uma...'

Iako je posebna dimenzija, pakao je primarno stanje uma. Kada umremo, zarobljeni smo svojim mislima. Što su naše misli snažnije, to su opasnije nakon smrti. Ja sam bila u paklu mnogo ranije nego što sam se ubila i to iz razloga jer sam bježala od posljedica.

Sa svakom zrakom svjetla koju sam primala bila sam sve manje okružena tamom. Iz tame sam se uzdizala u carstvo svjetla. Tada sam začula glas koji mi je rekao da smo u posljednjim trenucima prije dolaska Spasitelja na Zemlju. Borba između svjetla i tame, rekao je glas, vrlo je intenzivna i poraz je vrlo izgledan ukoliko ne nastavimo tražiti svjetlo.

Nije mi rečeno kada će se to dogoditi, no razumjela sam da se zemlja priprema za drugi dolazak Spasitelja. Još jednom sam pogledala dolje prema tami i shvatila sam da se više ne osjećam poput njih. Željela sam živjeti.

U tom me je trenutku sila koja me prvo odvela u tamu sada oslobodila od nje.

Tame više nije bilo, a ja sam bila natrag u svojem tijelu u ležećem položaju na sofi. Preživjela sam.