Ovim ćelijama, kunu se mnogi, i danas odjekuju krici iz pakla

Eastern State Penitentiary revolucionarni je kazneni zatvor koji je krajem listopada 1829. godine otvoren u Philadelphiji. Revolucionaran je bio iz dva razloga - arhitektonski (njegov tlocrt podsjeća na kotač kočije) i konceptualno. Naime, zatvorenici su u njemu bili potpuno odvojeni jedan od drugog - svaki je imao potpunu privatnost. 

Iza svega je bila načelno vrlo plemenita namjera. Eastern State Penitentiary zamišljen je kao ustanova u kojem će kriminalci biti rehabilitirani i 'izvedeni na pravi put' kroz vjersko obraćenje. Svakoga od njih jednom je dnevno morao posjetiti upravitelj zatvora, a tri puta dnevno nadzornici. Sve je dakle bilo podređeno dobrobiti zatvorenika, bez obzira na težinu njihovog zločina. 

Taj je sustav ubrzo proglašen 'Pensilvanijskim sustavom' koji je uskoro više ili manje uspješno preslikalo 300 zatvora diljem SAD-a. Sve dotad u zatvorima se provodito tzv. 'Auburnski' sustav' koji je zatvorenike prisiljavao na težak fizički rad u grupama i u potpunoj tišini. 

Zatvor luksuzniji od Bijele kuće

Brojni hodnici i dvorane dizajnirani su tako da podsjećaju na crkvene svodove. Vrata svake ćelije bila su toliko niska, da su zatvorenici morali gotovo kleknuti. Na vrhu svake ćelije bilo je 'Božje oko', sićušan otvor kroz koji je ulazilo prirodno svjetlo. Jedina imovina koju je svaki zatvorenik mogao i morao posjedovati bila je Biblija. Religijska je simbolika bila na svakom koraku. 

Zatvorenici su uživali i u centralnom grijanju, hrani koja se svakome dostavljala u ćeliju, toploj vodi iz pipe i tuševima. Vjerovali ili ne, sve to u ono vrijeme nije imala čak ni Bijela kuća. 

Najveći bijeg iz zatvorai izveden je 1945. godine kada je 12 zatvorenika pobjeglo kroz 30 metara dug tunel koji su prokopali ispod zidina. Zanimljivo, kada je zatvor renoviran u 30-im godinama, pronađeno je više od 30 nedovršenih tunela za bijeg. 

Plemenite ideje bile su kratkog vijeka

Naravno, 'idila' je u Eastern State Penitentiaryju trajala vrlo kratko. Već 1913. odbačen je princip samica i zatvorenici su sve do zatvaranja zatvora 1971. godine dijelili ćelije. Zatvor je sagrađen za 300 zatvorenika, no s obzirom na munjevit rast Philadelphije, u njega je uskoro smješteno njih dvije tisuće. Još u 19. stoljeću postao je svojevrsna turistička atrakcija. Turisti su tako mogli hodati hodnicima i pritom su bili slobodni komunicirati sa zatvorenicima koji su to željeli. S druge strane, članovi obitelji i prijatelji nisu ih smjeli posjećivati. 

Ideja da će se zatvorenici u samoći i bez kažnjavanja okrenuti sebi i duhovnosti bila je samo 'mrtvo slovo na papiru'. Samo nekoliko godina nakon otvaranja čuvari su zatvorenike počeli mučiti brojnim metodama poput uranjanja u hladnu vodu kada je vani temperatura bila u minusu. Jezike su im lancima povezivali za zglobove što bi uzrokovalo trganje jezika ukoliko su bili nemirni ili pružali i najmanji otpor. Najgore prijestupnike bacalo se u podzemnu ćeliju u kojoj bi dva tjedna proveli bez ljudskog društva, bez svjetla i s minimalnom količinom hrane. 

Unatoč neslavnom završetku i ideji koja je 'pala u vodu', Eastern State Penitentiary zaista je inicirao reformu zatvorskih sustava diljem svijeta. Zatvori su naime dotad bili izvori zaraza u kojima su ljudi umirali od hladnoće i izgladnjelosti, a silovanja i međusobni pokolji su bila sasvim uobičajen prizor, piše Smitsonian. 

Najpoznatiji zatvorenici 

Do zatvaranja 1971. godine kroz ćelije Penitentiaryja je prošlo oko 75 tisuća zatvorenika. Među najpoznatijima su sigurno bili Al Capone i Willie Sutton koji je bio jedan od predvodnika bijega koji smo već spomenuli. On je polovicu svojeg odraslog života proveo u zatvorima, a iz zatvora je bježao tri puta. Iz Penitentiaryja je pobjegao u travnju 1945. godine, nakon 11 godina u tom zatvoru. Uhićen je još istoga dana i premješten u drugi zatvor. 

Al Capone je bez ikakvih ekscesa u zatvoru proveo devet mjeseci nakon što je 1929. osuđen zbog neovlaštenog posjedovanja vatrenog oružja. 

Paranormalne aktivnosti

Nakon dva desetljeća propadanja u kojima je zatvoru počelo nicati drveće, a naselio ga je ogroman broj mačaka, grad je obnovio zatvor i pretvorio ga u turističku atrakciju. Prvi turisti u njega su ušli 1994. godine, a tada su počele i priče o paranormalnim aktivnostima. Mnogi su naime svjedočili da su čuli neobične zvukove poput zlokobnog smijeha, zvukova mučenja i zveckanja lanaca, a neki i da su vidjeli duhove zatvorenika koji su u najgorim mukama umrli u ćelijama. Hoćete li u te priče vjerovati ili ne - odluka je na vama. 

U kaznionici je snimljeno nekoliko emisija paranormalne tematike u kojima se redovito spominju vrlo dvojbene statistike prema kojima je većina umrlih umrla usred mučenja. No, službene brojke to baš i ne potvrđuju. Prema dostupnim podacima, od mučenja je umro tek jedan zatvorenik, dok je ostalih tisuću do tisuću i dvjesto umrlo usred samoubojstava i bolesti.