Otkrivenje: Veliki potres, rat i glad prije uništenja Sotone

Grčka riječ, doslovno prevedena na hrvatski, Otkrivenje, znači Božju objavu ljudima o nečem skrovitom i samo njemu poznatom, često misleći na budućnost. Nije sasvim jasna dioba između književne vrste otkrivenja i proroštva. 

Autor Otkrivenja je Ivan, a pisao je knjigu na otoku Patmosu u progonstvu. Kršćanska ga predaja poistovjećuje s Ivanom evanđelistom. Otkrivenje je najvjerojatnije nastalo u doba vladanja cara Domicijana, oko 95. godine. Jedan manji dio znanstvenika vjeruje da je knjiga napisana za vrijeme Neronova progonstva kršćana, malo prije 70. godine. 

Knjigu Otkrivenja često uspoređuju sa Isusovim riječima o tome kada će opet doći. Isus govori da će to biti vrijeme velike nevolje (Mt, 24)

Isus se legitimira sa starozavjetnim prorocima

Glavno je lice Isus Krist, koji se pojavljuje kao Jaganjac. Isus je tu također "Izdanak Davidov" (Iz 11, 1-5) i "Potomak" Žene kojega je Bog obećao odmah nakon prvoga grijeha. On je i Stablo Života od kojega nisu mogli jesti oni što sagriješiše pod Stablom spoznaje dobra i zla, a s kojega će jesti oni koji s njim pobijediše na drvu Križa. U Otkrivenju Isus se vrlo naglašeno izjednačuje s Pravednim iz viđenja proroka Daniela (Dn 7, 13). 

On je i Sin Čovječji iz iste Danielove vizije (Dn 7, 13 -14), njemu Pravedni (Bog) predaje svu vlast na nebu i na zemlji. Isus je tu i "Lav iz plemena Judina" i pobjednik na "bijelom konju". On je, ukratko, Janje i Lav - Jaganjac Pobjednik. Samo on može otvoriti pečate na knjizi budućnosti, otkrivati tajnu sudbine svijeta, jer on je tu povijest vodio od početka do svršetka. Svijet je stvoren po njemu i za njega. On je "Alfa i Omega" (Početak i Svršetak).

Protivnik je Zmaj - Stara zmija iz Edenskog vrta

Kao njegov protivnik nastupa Zmaj, stara zmija poznata iz prikaza o prvom grijehu (Post 3). To je Sotona. Prvim grijehom on je stekao vlast nad ljudima i sad se bori s Kristom. Otkrivenje, kao završna knjiga Biblije, dovršava biblijski prikaz prvoga grijeha i obećanja da će potomak Eve uništiti glavu Zloga te opisuje novi Jeruzalem.

Otkrivenje je sastavljeno od nekoliko dijelova. Na početku su Ivanove poruke crkvenim zajednicama u sedam gradova Male Azije (Efez, Smirna, Pergam, Tijatira, Sard, Filadelfija i Laodiceja) (Otk 2-3).

Početak muka

Odmah zatim Ivan opisuje viđenje koje je uvelike nalik na Ezekielovo viđenje "Jahvinih kola" i "Slave Jahvine" zapravo Božjeg prijestolja. Tu se pojavljuje, baš kao u Ezekiela, i "knjiga ispisana iznutra i izvana" (Otk 5).

No ovdje je ta knjiga zapečaćena sa sedam pečata. Nitko je nije dostojan otpečatiti, pročitati. Onda Ivan vidi "posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina kako stoji, kao zaklan, Jaganjac..." On uze knjige i redom otvara pečate. Nebesnici mu pjevaju hvalospjev: "Dostojan si uzeti knjigu..." (Otk 5, 9-10). 

Otvaranje pečata i jahači Apokalipse

Uz otvaranje svakog pečata pojavljuje se po jedan konj s jahačem (Otk 6). Prvi je konj bijelac (označuje ratove i pobjedu), drugi riđan (nasilje, građanski ratovi), treći vranac (glad, oskudica), četvrti sivac ili zelenko (raspadanje društva). Na otvaranje petog pečata javljaju se sveti mučenici. Oni požuruju Boga da ostvari do kraja svoj naum s ljudima. 

Na šesti pečat eto zemlja se potresa i zvijezde padaju. Prije sedmog pečata anđeo označuje na čelima mnoštvo Božjih saveznika (144.000), kao što ono davno označi Jaganjčevom krvlju Izraelce prije nastupa pošasti u Egiptu. Anđeo koji Ivana vodi kroz viđenje izravno mu kaže da su ti koji su spašeni "došli iz nevolje velike i oprali haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj" (Otkr 7, 14).

Sedam truba

Nakon otvaranja sedmog pečata slijedi kratka tišina - "muk na nebu oko pola sata". Tu se ta slika s pečatima prekida, da se ista tema ponovi u slici sedam truba koje nosi sedam anđela. Prijetit će glad, nevolja, osiromašenje, zarazna bolest, gubitak ugleda, potres, poplava. Trećina zemlje bit će uništena. 

Tisućgodišnje kraljevstvo

Na kraju pojavljuje se Isus kao pobjednički vođa koji dolazi na bijelom konju. Zapodijeva se kratak boj. Anđeli zaključaju Zmaja (Sotonu) u podzemlje. Isus sa svojim najvjernijima vlada tisuću godina. 

Konačni obračun

Tek nakon tog mira i blagostanja po svoj zemlji Sotona ponovno bude oslobođen na konačni obračun. Kad je Zmaj oslobođen, mnoštvo zlikovaca skupi se brzo u boj protiv Jaganjca. Bit će to posljednji sukob između Jaganjca i Sotone. Onda se naglo upliće Bog, tj. arhanđeo Mihael. To je završni prizor povijesti spasenja. Sotona bačen je u "jezero ognjeno i sumporno" - u vječnu propast, kamo su bačeni i Antikrist i Lažni Prorok. 

Posljednji sud

Tada Ivan vidi "bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj". Pred licem Boga koji dolazi kao Sudac iščezava nebo i zemlja. Otvara se Knjiga života, iz koje se mrtvi sude po djelima. Smrt i Podzemlje moraju povratiti sve mrtvace koje su do tada držali u svojoj vlasti. Tako svi mrtvaci dolaze pred sud, a oni kojih se imena ne nalaze u Knjizi života bivaju bačeni u "jezero ognjeno". 

Nebeski Jeruzalem

Završna je slika Nebeski Jeruzalem. Postojbina preobraženih, oslobođenih ljudi koji su prave slike i prilike Božje, slobodni, gospodari svijeta i sretni u zajednici s Bogom. Tu rod donosi Stablo života, ono što je bilo izgubljeno prvim grijehom. Svi mogu jesti i svi zauvijek žive. A Stablo života opet nije nitko drugi nego On, Jaganjac, Isus Krist. Na kraju se Isus još jednom predstavlja kao "Alfa i Omega, Početak i Svršetak" (Otk 21, 13). Sve poziva da peru svoje haljine, to jest da se obraćaju, da ulaze u smrt za život, da se peru njegovom krvlju.