Narko Hitler i opsesija drogom koju su stavljali čak i u slatkiše

Ukoliko ste ikada gledali jednu od najboljih serija u povijesti televizije - Breaking Bad - onda sigurno vrlo dobro znate kako se metamfetamin proizvodi, distribuira i koje su njegove nuspojave. Ono što je pak manje poznato je da je tu drogu, višestruko opasniju od primjerice heroina i kokaina, uzimao i sam Adolf Hitler i da je, tvrde neki stručnjaci, upravo ona djelomično utjecala na tijek Drugog svjetskog rata. 

Time se detaljno pozabavio njemački autor Norman Ohler u svojoj knjizi 'The Total Rush' koji na temelju vlastitih istraživanja tvrdi da je Adolf Hitler bio 'potpuni narkoman'. Iako Ohler nije povjesničar, njegova je prošle godine objavljena knjiga u vrlo kratkom roku postala bestseller koji je u međuvremenu preveden na čak 18 svjetskih jezika, a ugledni britanski povjesničar Ian Kershaw nazvao ju je 'ozbiljnim komadom literature'. 

Nakon što mu je jedan prijatelj ukratko ispričao priču o poveznici između droge i nacionalsocijalizma tj. nacizma, Norman Ohler je odlučio napisati roman. No, kada je zavirio u njemačke arhive, shvatio je da to nema smisla. Naime, stvarnost je bila mnogo luđa i zanimljivija od fikcije koju je on želio napisati. 

Demonizacija ovisnika o drogama i njihovo istrebljenje

U jednoj je arhivi naišao na dokumente Theodora Morella, Hitlerovog osobnog liječnika i osobe kojoj povjesničarni nikada nisu pridodavali veći značaj i s te je točke krenuo njegov opsežni istraživački rad. 

A priča o vezi nacionalsocijalizma i droge započinje u vrijeme Weimarske republike. Njemačka farmaceutska industrija tada je bila u procvatu kao vodeći svjetski proizvođač opijata poput morfija ali i kokaina koji se koristio kao anestetik i mogao se nabaviti 'na svakom uglu'. 

U to je vrijeme tim ljudi okupljen oko Adolfa Hitlera počeo graditi sliku njega kao čovjeka koji neumorno radi za boljitak nacije, ali i čovjeka koji pritom u svoje tijelo ne unosi nikakve toksine, pa čak ni kofein. 

- Hitler svoje tijelo tretira na način koji bi većinu nas šokirao. On ne pije, jede samo biljke i ne ulazi u odnose sa ženama, zapisao je jedan od njegovih političkih partnera 1930. godine. Kada su došli na vlast, nacisti su odmah zabranili sve 'zavodljive otrove', a oni koji su uživali u njima proglašeni su 'kriminalno neuračunljivima'. Dio njih je ubijen, a dio poslan u koncentracijske logore. 

Uživanje u drogama se, pogađate, odmah pripisalo Židovima čiji je način života, tvrdila je propaganda, 'ovisio o njima'. Oba ta faktora trebalo je pod hitno istrijebiti iz Njemačke. 

Droga za kućanice i za - djecu

U isto vrijeme u berlinskoj kompaniji Temmler dr. Fritz Hauschild počeo je razvijati čudotvorni lijek inspiriran Amerikancima i njihovim uspješnim korištenjem amfetamina Benzedrina na Olimpijskim igrama 1936. godine. Samo godinu kasnije, Hauschild je patentirao prvi njemački metamfetamin 'Pervitin'. 

On je ubrzo postao pravi hit među Nijemcima. promovirao se kao sredstvo za podizanje samopouzdanja i povećanje učinkovitosti, a koristili su ih, piše britanski Guardian, svi od tajnica, vozača vlakova, pa do glumaca. Novi se 'lijek' stavljao čak i u slatkiše. 

Ženama se preporučalo za dnevno uzimaju dvije do tri tablete kako bi 's lakoćom obavljale kućanske poslove' i pritom mršavile s obzirom da je Pervitin smanjivao apetit. 

Bio je to, kaže Ohler, 'nacionalsocijalizam u obliku tablete'. Naravno, Pervitin su ubrzo počeli koristiti i vojnici na bojišnici. Dr. Ottor Ranke, direktor Instituta za općenitu i obrambenu psihologiju, naredio je istraživanja kojima je utvrđeno da se vojnici pod utjecajem Pervitina ne umaraju i da bez spavanja i osjećaja umora mogu izdržati i do 50 sati u komadu. 

Godine 1940., usred planiranja invazije na Francusku, vojni su liječnici dobili naputak da svi vojnici moraju kroz dan uzeti jednu tabletu, te dvije navečer, s vrlo kratkim razmakom. Ukoliko bude potrebno, pisalo je u naputku, dva do tri sata kasnije vojnik može uzeti još jednu ili dvije tablete. 

Samo za vojne potrebe Temmler je proizveo 35 milijuna tableta Pervitina. Ohler je zbog toga uvjeren da invazija na Francusku ne bi mogla biti uspješna s obzirom da je realizirana kroz Ardene. Vojni se vrh protivio takvom rješenju upravo zbog ljudske potrebe za odmorom. No, kada su shvatili da će vojnici moći izdržati nekoliko dana bez sna, invazija je ipak odobrena. 

S metamfetamina na - kokain

Kada su došli na ideju da grade sićušne podmornice s dovoljno mjesta za samo jednog čovjeka, nacisti su shvatili da trebaju još snažniju drogu koja će omogućiti vojnicima da danima ne spavaju i pritom budu maksimalno fokusirani. 

Dr. Gerhard Orzechowski tako je izumio kokainsku žvakaću gumu. Biti će to najteža droga koju će njemački vojnik staviti u sebe. Testirana je u koncentracijskom logoru Sachsenhausen gdje su drogirani zatvorenici morali danima hodati sve dok nisu pali od potpune iscrpljenosti. 

No, nova se žvakaća guma pokazala vrlo nepouzdanom. Mnogi su vojnici doživljavali psihotične epizode i često se gubili, potpuno dezorijentirani na morskom dnu. Činjenica da su mogli ostati budni i po nekoliko dana zaredom postala je potpuno nevažna. 

Hitler i njegovi 'lijekovi'

U isto je vrijeme s drogama počeo eksperimentirati i sam Hitler uz nadzor osobnog liječnika Theodora Morella. Morell je bio poznati berlinski liječnik koji je liječio službenog fotografa nacionalsocijalističke partije i po toj je vezi došao i do Fuhrera koji je godinama patio od bolova u crijevima. Ovaj mu je prepisao Mutaflor, pripravak baziran na bakterijama, a nakon što se terapija pokazala učinkovitom, Hitler više nikada nije vjerovao ni jednom drugom liječniku. 

Kada se Hitler teško razbolio 1941. godine, Morellove vitaminske injekcije nisu imale nikakvog učinka pa mu je ubrizgavao životinjske hormone. Kada ni to više nije djelovalo, pribjegao je još jednom 'čudotvornom lijeku', Eukodalu. Bio je to opijat i 'bliski rođak heroina' koji je uzrokovao izazvao stanje uma. Uskoro je Hitler, prema Morellovoj dokumentaciji, Eukadol uzimao dva puta dnevno, uz dozu kokaina koji je uzimao zbog problema s ušima nakon što je na njega izveden neuspješni atentat u 'Vučjoj jazbini'. 

Vidjevši da se Hitler pretvorio u ovisnika, ljudi bliski njemu pokušali su se riješiti Morella. No, Hitler ga je štitio. O supstancama koje je uzimao, Hitler nikada nije spominjao riječi 'droga' ili pak 'ovisnost'. Ne, sve što je on uzimao, uzimao je za - zdravlje. 

Ohler je otkrio da je Morell vodio brigu i o Mussolinijevom zdravlju. Dapače, to je bio jedan od zahtjeva Trećeg Reicha kada su ga postavili na čelo fašističke Italije. Ne postoje dokumenti koji bi dokazali da je Mussolini bio ovisnik, ali je poznato da je uzimao većinu droga koje je uzimao i Fuhrer. Njegov zdravstveni karton jednom je tjedno prezentiran vrhu Trećeg Reicha.

Fuhrerova apstinencijska kriza

No, kada su stigli crni dani za Njemačku, stigli su crni dani i za samog Hitlera. Naime, nakon što su bombardirani pogoni u kojima su se proizvodili Pervitin i Eukodal, zalihe su nestale vrlo brzo. Do veljače 1945. godine, Hitler je patio od posljedica apstinencijske krize. 

- U nekoliko se dokumenata spominje Hitlerovo loše zdravlje u posljednjim danima rata. No, za to ne postoji neko jasno objašnjenje. Mnogi tvrde da je bolovao od Parkinsonove bolesti. No, ja mislim da se jednostavno radilo o apstinencijskoj krizi. To je sigurno bilo vrlo bolno. Gubiš rat i prisilno se 'skidaš' s droga, kaže Ohler. 

Dve mjeseca kasnije Hitler i njegova supruga Eva Braun bili su mrtvi. A što se dogodilo s Morellom?

- Mnogi visokopozicionirani nacisti svoj su život nakon rata nastavili neokrznuti rukom pravde. Ali ne i Morell. On nije bio u stanju 'promijeniti kožu', nastaviti s karijerom i obogatiti se na memoarima. On je tragična figura. On nije bio zao. Samo je bio oportunist, uvjeren je Ohler. 

Amerikanci su mu sudili 1947. godine nakon što su iz njega bezuspješno pokušali izvući informacije. Fizički je i psihički propao i umro u bolnici godinu kasnije. 

- Ljudi misle da je nacizam bio utemeljen na redu. Ali ne, to je bio potpuni kaos. Ljudi zbog metamfetamina nisu propitkivali sustav unutar kojeg su djelovali, zaključuje Ohler. Bio je to jedan od razloga, slažu se povjesničari, zašto je Adolf Hitler na vlasti izdržao toliko dugo i zašto mnogi koji su ili znali ili naslućivali što se događalo, nisu reagirali.