Bez tangi i bikinija, ali dame se zgražale: 'Ta na Savi su ženske gole, kupaju se bez čarapa!'

Za poseban retro prilog 24sata o zagrebačkim dvorištima, prokopali smo novinske arhive iz 1920-ih i 1930-ih godina prošlog stoljeća u kojima je detaljno opisan bogat ljetni društveni život Zagreba. Iako tada djevojke nisu na plažu išle u tangama i bikinijima, novi trendovi kupaćih kostima izazivali su nevjericu, što je najbolje opisano u rekonstruiranom tekstu koji donosimo:

-  Silna žega, koja je vladala početkom mjeseca i natjerala živu u toplomjeru na neobičnu visinu, izmamila je tako reći sav Zagreb na savsko kupalište. Naročito nedjeljama dosegne broj Zagrepčana na Savi do deset tisuća! Tu sve vrvi, sve se miješa, ulazi u vodu, iz vode na pijesak, na sunčanje. Od malene djece pa do staraca sve je ostavilo grad, da se hladi u srebropjenim valovima Save. I ako je gradsko kupalište ogromno, a Gospodaričevo takodjer povećano, ipak je sve to malo, da primi toliki broj kupača i da svakome pruži kabinu. Mnogi dolaze i ne nalaze mjesta, gdje da se svuku i mjesto da odlaze natrag primorani su da se kupaju tamo dalje zapadno od gradskog kupališta. U životu na kupalištu odrazuje se vjerno Zagreb i svi njegovi gradjani i mile gradjanke. Mnogo ih imade koji na kupalištu ručaju, pa krenu popodne u domove ili restaurante da večeraju, od Save preko Zrinjevca sve do Maksimira ali ugodnih i tihih dvorišta na Gornjemu gradu...

Nije čudo da se na prepunom savskom kupalištu ovih dana Fcinschmeckeri iliti sladokusci, upravo gurmani, nasladjuju, gledajući taj mladi ženski svijet, te zlatne ribice, Nimfice i Sirene vode srebropjene, a u sebi uzdišu: Ah. ah i ah!, pa odlaze na čašu pive, da zatome želje žive! Zato se one se starije dame, dobro kostimirane, zgražaju nad današnjim ženskim kupaćim kostimima. Ta, danas su ženske gotovo gole, a kad smo mi bile u njihovoj dobi, imale smo čitave oprave za kupanje, pače i čarape na nogama, samo, da nitko ne vidi ni zericu golog tijela. Uh, kako svijet postade pokvaren!

Najveći je "kunst" uloviti kabinu. Mnogi i mnogi, sjedeći pred "bezecovanom" kabinom sav se izobliči od očajavanja i da nema u restauraciji dobrih lijekova u obliku špricera i pive, jadnik bi poludio i onako odjeven skočio u valove Save, da ga proguta "som"! Uz stolove u restauraciji Gradskog kupališta uvriježilo se za razonodu i kartanje. Partija "bridgea", pa opet u vodu, a onda nastavak slijedi. Za Franceka Gospodarića, jubilarca, spasitelja poluživih i polumrtvih iz valova Save, sabiru časne gospodje i ljubezno traže: "samo" 100 D za Franceka! Ima ih što pred tim damama, skaču u vodu naglavce... Ali zato je u "Africi" pravi zemaljski raj i grmlje krije danomice same Adame i Eve, dok pred grmom straži stražu Amor, dječak Ijubezni i strogi. A ako se na koncu konca štogodi i dogodi, odvažni Francek je tu i spasava, što se još spasiti dade.

Tri su partije gradskog kupališta velikih dimenzija. Najstarije je Gospodarićevo kupalište, ono je zadržalo svoje staro lice, dok je gradsko uredjeno najmodernije. Ono ima i veliku restauraciju koja je prava blagodat za kupače, da se okrijepe jelom i pilom. Na savi ima i "prater" s njihalkom, vrtuljkom i drugim razonodama za malo i veliko, štand nalik na ciganski šator, služi kao restauracija za slobodne kupače. I radnim danom ih mnogo imade koji na kupalištu ručaju, nu broj tih izabranih nije velik, jer napokon zagrebački svijet mora da radi i tek izmedju podnevnog i popodnevnog rada, odnosno poslije rada priušti si sat dva odmora na Savi.