U ovotjednoj kolumni Martina Trboglav piše o osjećaju o kojem često šutimo i ne želimo (si) ga priznati. Kako njegovu razarajuću snagu pretvoriti u pozitivan impuls?
Spremnost da pomognemo drugima u nevolji jedna je od temeljnih ljudskih vrijednosti. Razmišljali o sebi ili o ljudima kojima se želimo okružiti, velikodušnost je oduvijek bila na vrhu liste poželjnih osobina. No, što je sa spremnošću da uživamo u tuđim uspjesima i zadovoljstvu?
Svatko od nas zasigurno želi biti osoba koja se veseli kad drugi postižu dobre rezultate, dobiju priznanje, ostvare svoj san, žive ispunjenim životom. No, u stvarnosti, ponekad je puno lakše drugima biti podrška u nevolji, nego podrška u sreći. Pomaganjem postajemo savjetnici i zaštitnici što nas čini da se osjećamo važnima i potrebnima. S druge strane, slavljenjem tuđih uspjeha ostajemo u pozadini i prepuštamo svjetla pozornice nekom drugom. Tada vrlo lako do izražaja može doći i druga osobina, jednako ljudska kao i velikodušnost - zavist.
Osjećaj kojeg (si) ne želimo priznati
Krivo nam je što je naš kolega dobio posebno priznanje za svoj rad i rezultate. Osjećamo ljubomoru što je prijateljica našla novog dečka. Primjećujemo samo nedostatke u novo uređenom stanu susjeda.
Koliko god se ne željeli osjećati i ponašati tako - jer razumski znamo da to nije lijepo, potrebno ili poželjno - što više potiskujemo ili se borimo protiv tog dijela sebe, to on često dodatno jača i postaje sve glasniji. I što je bučniji, u nama se budi sve veća količina energije, koja može biti vrlo razorna, kako za nas same, tako i u kontaktu s drugima. Tad obično kreću zajedljivi komentari prema drugima, što direktno ugrožava dobre odnose, dok istovremeno u nama sve više jača osjećaj nezadovoljstva i jedne skrivene tuge, od koje bježimo. Svakim sljedećim trenutkom potiskivanja, dodatno se uvlačimo u začarani krug negativnih emocija, iz kojeg sve teže vidimo izlaz. Kako to prekinuti i poduzeti nešto?
Kada se zavist javlja?
Ključno pitanje je – kada se zavist javlja? Schopenhauer je rekao kako je zavist najbolji dokaz koliko se ljudi osjeća nesretno. No, ako tu rečenicu promotrimo iz druge perspektive, onda lako možemo vidjeti da je zavist glasnik koji nam donosi poruku da postoji nešto što jako želimo ostvariti, a što još trenutačno nismo napravili. Želim ostvariti partnerski odnos pun razumijevanja i ljubavi. Želim biti bolji u onome što radim i ostvarivati još zapaženije rezultate. Želim imati prekrasan dom u kojem ću uživati.
U pozadini zavisti uvijek se krije jako važna poruka za nas, koja nam nažalost ponekad dolazi u obliku emocije koja može biti vrlo razarajuća, ako ne znamo upravljati njome. S druge strane, ako si ju iskreno priznamo, suočimo se s njom, i odemo korak dalje te se upitamo – što je to što ja propuštam napraviti za sebe – u njoj se krije i veliki potencijal, kojeg (ako ga prepoznamo) možemo usmjeriti u potpuno drugom smjeru – za izgradnju sreće.
Važnost suočavanja
Budimo realni i priznajmo da govorim o koraku kojeg je ponekad jako teško napraviti. Zavist je podmukla dama koja se ponekad se ušulja u našu emocionalnu osobnu iskaznicu, a da toga nismo ni svjesni, jer si ne želimo priznati da je dio nas. No, ako imamo na umu da je i taj osjećaj ljudski, kao i svi drugi, i ako mu dozvolimo da nam prenese važnu poruku zbog kojeg se uopće javlja, otvaramo si prostor da nešto i napravimo s time. Tada zavist postaje koristan alarm koji je tu da nas prodrma i potakne na razmišljanje, a onda i promjenu. I garantiram vam da onaj trenutak uvida u kojem iz osjećaja nezadovoljstva prelazimo u razmišljanje i planiranje što nam je činiti kako bismo živjeli život punim plućima, vrijedi suočavanja s tim dijelom nas, jer u nama budi jednu sasvim novu energiju – energiju poleta i želje. Što se dogodi?
Siguran dobitak
Prvo – krećemo u akciju za nečim što nam je važno i što će nas učiniti sretnijima. Drugo – samim time postajemo bliži vlastitim ciljevima. Treće – osjećamo da smo stvari uzeli u svoje ruke, što nas čini ponosnima na sebe i zadovoljnima. Četvrto – transformiramo osjećaj zavisti u entuzijazam i uzbuđenje zbog vlastitog napretka. Peto – oslobađamo prostor u sebi da se uistinu počnemo iz srca radovati tuđoj sreći i uspjehu. Šesto – postajemo svjesni da, koliko god ponekad bili „samo ljudi“ i osjećali ono što bismo najradije zaboravili o sebi, možemo biti dirigenti svog života i kreirati glazbu u kojoj ćemo uživati i mi, i svi oko nas.
Svaka naša emocija događa se s razlogom i u sebi nosi neku poruku. Pitanje je samo hoćemo li ju prepoznati i znati na najbolji mogući način iskoristiti. Zato, ako ikad osjetite da vam je teško iskreno se radovati zbog tuđeg uspjeha, sjetite se da se u toj emociji krije impuls koji vas može dovesti do neslućenih daljina. Preuzmite upravljačke komande svog "svemirskog broda", poznatog i pod nazivom mozak, te svoju energiju usmjerite u akciju ostvarenja onog što vi želite i trebate.
Samim time oslobodit ćete sreću koju u sebi nosite za druge, i kad im treba pomoć i zaštita, i kad im trebate kao podrška dok oni sjaje na pozornici.
O autorici
Martina Trboglav, profesorica psihologije, radi kao viši konzultant u Ramiru, tvrtki koja se bavi organizacijskim razvojem i razvojem ljudskih potencijala. Certificirani je NLP trener, HNLP trener i NLP coach, hipnoterapeut te voditelj Ramiro Leadership NLP Academy. Specijalizirala se za područja komunikacijskih vještina, leadership, upravljanje promjenama i kreativnost. S entuzijazmom radi s organizacijama i pojedincima pomažući im osvijestiti svoje mogućnosti i razviti sve vještine potrebne za ostvarenje željenih ciljeva te kvalitetan i ispunjen život.
