'Dajte mi Parlova za kraj! Naš bi meč pogledalo 100.000 ljudi!'
Muhammad Ali pobijedio je u 56 od 61 profesionalnog meča, od čega je 37 slavlja bilo nokautom. Izgradio je status najveće sportske legende prošlog stoljeća. Umro je prije točno četiri godine
Na prvi profesionalni meč 1960. dovezao se u rozom Cadillacu i uzeo nagradu od 2000 dolara. Nitko od gledatelja koji su bili na toj borbi protiv Tunneya Hunsakera nije ni sanjao da će tada golobradi Cassius Clay u godinama nakon toga postati jedna od najvećih sportskih ličnosti 20. stoljeća.
Muhammad Ali preminuo je 3. lipnja 2016. godine u bolnici u Phoenixu. Samo nekoliko dana prije toga zabrinuta obitelj pozvala je Hitnu jer je Ali imao problema s disanjem. Sve je dodatno zakomplicirala i Parkinsonova bolest i svijet je ostao bez najveće boksačke legende.
POGLEDAJTE VIDEO: Sprovod Muhammada Alija
Pokretanje videa...
02:52
Bio je pravi šampion, od 61 borbe pobijedio je 56, čak 37 nokautom, uveo je novi stil u boks i svi su se morali prilagođavati njemu. Stil koji je savršeno opisala njegova kultna izjava 'leti kao leptir, bodi kao pčela' (float like a butterfly, sting like a bee).
Olimpijska medalja pa u profiće
Ljeto prije ulaska u profesionalne vode, osvojio je olimpijsko zlato u Rimu pobijedivši Zbigniewa Pietrzykowskog jednoglasnom sudačkom odlukom.
Tada još nije pripadao teškašima. Borba s velikim olimpijskim poljskim boksačem održala se pod okriljem poluteške divizije, ali to je bila samo uvertira za njegov prelazak u profesionalce i ono što će uslijediti obilježilo je jednu cijelu boksačku eru. Muhammad Ali postao je vladar svjetskog boksa.
Odrastao je u Louisvilleu gdje je u to vrijeme vladala velika rasna podjela između bijelog i crnog stanovništva. Otac mu je postavljao 'billboarde', a majka je bila sluškinja. Obitelj Clay nije bila siromašna, ali bila je daleko od bogatstva. Odlučio je ostaviti sve drugo iza sebe i posvetiti se samo jednoj stvari. Boksu.
- Kad je imao 12 ili 13 godina vratio bih se s posla i on bi mi dotrčao. Uvijek je htio da podignem ruke tako da ih može udarati. Čak je i tada imao žalac u šakama. Većina nas je mislila da je mali lud, ali svima nam je dokazao drugačije. Non stop je udarao drvo ispred kuće - rekao je obiteljski prijatelj Clayovih Lawrence Montgomery.
Prva borba: Ali je bio poput munje
U ring je ušao protiv 12 godina starijeg i puno iskusnijeg protivnika. Hunsaker je po struci bio policajac. Bio je iskusniji, ali je na Alija naletio u krivom trenutku. Izgubio je šest mečeva u nizu i preko Alija je htio vratiti slavu. No Ali ga je toliko izdominirao da je svima bilo jasno kako je njegovo vrijeme prošlo, ali i da se rađa nešto posebno.
- Probao sam iskoristiti svaki trik da ga izbacim iz ravnoteže... Ali bila je to nemoguća misija. Jednostavno, bio je poput munje - rekao je Tunney Hunsaker.
- Bilo kad, bilo gdje mogu ići deset rundi - rekao je Ali nakon borbe kojom je počeo savršeni niz do naslova svjetskog teškaškog prvaka.
Čuvaj se Hrvata Čuvala
No na tom putu do meča za naslov u kojem je pobijedio Sonnyja Listona, čekalo ga je nekoliko nezgodnih protivnika.
Iako svi znaju za njegove kultne mečeve protiv Joea Fraziera i Georgea Foremana, dvije borbe protiv kanadskog Hrvata Juraja Čuvala ili Georgea Čuvala 1966. i 1972. spadaju u Alijeve najveće pobjede.
Iako je Ali pobijedio u obje, Čuvala je dobro zapamtio.
- Čuvalo je bio najtvrđi boksač s kojim sam se ikad borio. Primao je moje najbolje udarce - rekao Ali nakon borbi protiv čvrstog Hrvata rođenog u Hercegovini.
Čuvalo nikad nije pao u ringu, nije ga srušio ni veliki Muhammad Ali. U prvom meču izdržao je punih 15 rundi, a u drugom 12 rundi.
- Ja ću uvijek reći da nikad u životu nisam izgubio. Tako je bilo i s Alijem.
- Sjećam se dobro tih borbi. Kad smo se prvi put borili, namjerno je podigao ruke i tražio da ga udarim u tijelo. To je napravio samo jedanput. Nakon borbe je krvario i završio u bolnici, a ja sam sa ženom otišao na ples. Tko je tu pobjednik?! - rekao je Čuvalo, čije su borbe s Alijem navodno inspirirale Stallonea da snimi “Rockyja”.
- Stallone u filmu pokazuje svoju sliku, a to je zapravo fotografija s jednog mojeg meča. No ne znam jesam li ga inspirirao za film, nikad ga nisam pitao - nasmijao se Čuvalo, koji je za borbu 1966. godine imao samo 17 dana priprema.
Sredio Listona za naslov i promijenio ime
U svojoj 20. profesionalnoj borbi Ali je pobijedio Sonnyja Listona i uzeo naslov prvaka po WBA, WBC i The Ring verziji.
Nedugo nakon obrane naslova Cassius Clay, pod utjecajem pokreta "Nacija islama", obratio se na islam i prvotno promijenio ime u Cassius X. Vođa sekte uskoro mu je dao novo ime, Muhammad Ali.
To razdoblje Alijeva života obilježila je i borba sa zakonom jer je odbio regrutaciju za Vijetnamski rat. Vlast mu je stoga oduzela titulu i prekinuo je karijeru na tri godine. Vraćaju mu licenciju 1970., a godinu potom Vrhovni sud ukinuo mu je presudu kojom je osuđen zbog odbijanja vojne službe.
The Rumble in the Jungle
I danas se s nostalgijom spominju njegovi nevjerojatni mečevi s Joeom Frazierom, koji mu je prekinuo niz od 31 pobjede i Georgeom Foremanom.
U 'Bitci stoljeća' 1971. godine izgubio je od Fraziera, u 'Rumble in the Jungle' nokautirao je Foremana, a Frazieru je uzvratio u 'Thrilla in Manila'.
Nakon "grmljavine u džungli", obranio je pojas u deset navrata, a onda je naletio na Leona Spinksa koji mu je nanio treći profesionalni poraz u veljači 1978. i uzeo teškaški naslov kojega je vratio u revanšu iste godine.
No bila mu je to posljednja pobjeda u karijeri.Larry Holmes oduzeo mu je pojas dvije godine poslije, a neuspješan povratak imao je u prosincu 1981. protiv Trevora Berbicka na Bahamima.
Nedugo nakon toga saznao je da je obolio od Parkinsonove bolesti koja je oštetila njegov živčani sustav i zbog koje je imao probleme u govoru i kretanju.
Za kraj htio Matu Parlova
- Uskoro se opraštam od boksa i više bih volio zaključiti karijeru protiv sjajnog boksača Mate Parlova nego protiv prljavih udarača poput Fraziera ili Foremana - govorio je Muhammad Ali 1978. godine.
Parlovu se divio i gledao ga kako osvaja svjetski poluteški naslov u siječnju 1978.
- Jugoslavija ima pravog prvaka, Parlov je u ovom trenutku najbolji u Europi. Spreman sam boriti se s njim. Čuo sam da bi naš meč u Jugoslaviji pogledalo uživo 100.000 ljudi. Parlov je brz boksač, ali protiv mene ne bi imao šanse. Bio bi to lijep meč, no to je jedino lijepo što bi se Parlovu dogodilo - rekao je tad Ali.
No nikad nećemo saznati je li bio u pravu.
Željko Mavrović: Bio je poput Elvisa
Muhammad Ali i za mene je najveći boksač svih vremena. Dva su razloga za to. Prvi je onaj sportski dio, ali maknite tu sve pobjede i sve nokaute, njegova veličina leži u načinu i ljepoti boksanja. Drugi aspekt njegove boksačke i sportske veličine je ljudskost, čovječnost, snažan osjećaj društvene odgovornosti.
Pelé je vjerojatno najveći nogometaš svih vremena, no s ondašnjim stilom ne bi u današnjem nogometu bio efikasan i uspješan kao tad. No Muhammad Ali bi i protiv aktualnih boksačkih prvaka bio dominantan i nepobjediv.
Bio je prvak koji je razmišljao o drugima i aktivno pomagao. Svoj novac dijelio je šakom i kapom. Podijelio je milijune. Pri potpisivanju ugovora uvijek je imao i stavku da će godinama donirati novac potrebitima.
Ali je bio i tako velik da je vjerovao u Boga. Njegova promjena vjere bila je bunt prema društvu i svemu što se u svijetu događa. Borio se za prava čovjeka, za prava Afroamerikanaca, za pravdu. Tri je godine izgubio zbog neodlaska u vojsku, no taj poziv u uniformu bio je očajnički čin vlasti da mu se osvete.
Ništa u njegovu boksu nije bilo nesportsko. Prepucavanje i ponekad teške riječi uoči velikih mečeva zapravo su odraz njegova žara prema boksu, njegove ljubavi prema sportu. Frazier, Foreman i Ali u konačnici su bili prijatelji i uvijek su se međusobno uvažavali. Nijedan boksač nije mu blizu, nitko mu se nikad nije niti približio, a sumnjam i da hoće.
I ja sam Alija pratio na TV-u. Budio sam se s ocem u gluho doba noći da bih gledao najvećeg. Proživljavao sam s njim svaki njegov udarac, padao sam i dizao se zajedno s njim.
Bio je istinski planetarno popularan i prepoznatljiv. Na takav način to više nitko ne može ponoviti. Muhammad Ali je bio poput Elvisa. Umjetnik i genijalac...
Najpoznatije Alijeve izjave:
Mrzio sam svaku minutu treninga, ali sam govorio: "Ne odustaj! Sada pati, a ostatak života živjet ćeš kao šampion.
Toliko sam brz da sam prošle noći pritisnuo prekidač za gašenje svjetla i bio u krevetu prije mraka.
Prijateljstvo nije nešto što učiš u školi. Ako nisi naučio što prijateljstvo znači, onda stvarno nisi ništa naučio.
Bitka je dobivena daleko od svjedoka; iza linija, u sportskoj sali, vani na cesti, davno prije nego zaplešem pod tim svjetlima.
Kod kuće sam dobar dečko, ali ne želim da to cijeli svijet zna. Tihi ljudi, otkrio sam, ne dospiju daleko.
Čovjek bez mašte nema krila.
Ja sam astronaut boksa. Joe Louis i Dempsey su samo piloti na mlaznim avionima. Ja sam poseban svijet.
Onaj tko nije toliko hrabar riskirati neće ništa postići u životu.
Sonny Liston je ništa. Čovjek ne zna pričati, čovjek se ne zna boriti. Čovjek treba govorne lekcije, treba boksačke lekcije... Pošto će se boriti sa mnom, trebaju mu lekcije iz padanja.
Život je kocka. Možeš se ozlijediti, ali ljudi umiru u zrakoplovnim nesrećama, izgube ruku ili nogu u automobilskim nesrećama... Ljudi umiru svaki dan. Tako je i s borcima: neki umru, neki se ozlijede, a neki nastave. Jednostavno ne dopuštaš misliti da će se to dogoditi tebi.
