Branko Lazarević, umirovljeni kriminalistički inspektor iz Zagreba i nekadašnji šef ekipe za očevide analizirao je slučaj Željka Dolačkog kojem sude za provalu u zgradu policije
SLUČAJ DOLAČKI PUN JE RUPA
'Da bi ga dobro optužili trebalo je biti dokaza, a bilo ih je malo'
Suđenje Željku Dolačkom, bivšem voditelju Službe za suzbijanje organiziranog kriminaliteta, nastavlja se 17. siječnja.
Kada se sve postavi na stol, kada se obave sve analize i zaključci, ispada da je ovu provalu mogao učiniti samo netko iz policije, da budemo jasniji - samo neki policajac ili neki drugi zaposlenik u policiji.
Teško da se neka provalnička grupa ili neki provalnik koji ne radi u toj zgradi odlučio da uđe u zgradu policije u kojoj rade najstručniji hrvatski policajci i da obije ulazna vrata ureda šefa Službe za suzbijanje organiziranog kriminaliteta.
U prvome redu treba znati da u toj kasi ima zlato i ogroman novac. A znamo tko je to znao.
Nekad, prije Domovinskog rata, kod nas na području Zagreba kase je obijao Željko Ražnjatović Arkan, ali naša, hrvatska policija, je sve te provale uspjela riješiti i Arkan je našem, hrvatskom policajcu Jurici Klišaniću u sred Beograda priznao nekoliko provala u naše kase.
Baš zato, radi ogromne važnosti ovog kaznenog djela, očevid je morao biti obavljen seriozno, detaljno, da detaljnije ne može biti, i trebalo je prikupiti mnoštvo dokaza, ne samo onih za koje se u početku misli da su potrebiti, nego treba prikupiti i one za koje se misli da će možda nekada zatrebati. A kada se ima puno dokaza, onda nije problem doći do počinitelja.
Sve što je ukradeno, a to je više od dva kilograma zlata, 290.000 eura i 640.000 kuna, nije smjelo biti u kasi kod Dolačkog u njegovom uredu niti jedan dan. Ukoliko je ovo sve služilo kao neki dokaz u nekom postupku, novce je trebalo fotografirati i popisati i to svaku novčanicu po apoenima.
Zlato je također trebalo popisati, fotografirati i opisati i sve skupa predati u skladište Corpora delicti, a zapisnik o popisu novca i zlata poslati na sud kao dokaz. Za to, što su novci i zlato bili kod njega nije kriv samo Dolački. Osim Dolačkog, kriv je i onaj tko je njemu nadređeni šef.
Postavlja se pitanje kako je počinitelj ušao u ured Željka Dolačkog. Kradljivac je mogao ući tako da je sličnim ili istim ključem, ili nekom drugom napravom otključao bravu na ulaznim vratima ureda. U ovoj dilemi vjerojatno je pomogao vještak. On može utvrditi je li obijena brava na tim vratima.
Teško da je samo Dolački imao ključ vrata svoga ureda, mogao ga je još netko imati ili napraviti ranije duplikat ključa i ući u prostoriju. Mogao je to netko učiniti i po danu, čak i za vrijeme radnog vremena, ili za vrijeme vikenda.
U ovome slučaju, postojao je takozvani 'pritisak javnosti'. Pritisak javnosti, daje uvijek samo loše rezultate u istrazi. Ljudi koji vode istragu primorani su u kratkom roku dati odgovor tko je počinitelj, a to nije dobro. Bez obzira koliki pritisak javnosti bio, oni koji vode istragu moraju se držati pravila struke i ne smiju žuriti.
Dolački je u pravu kada je, sada na sudu, dao primjedbu da su ga trebali poligrafski testirati. Vješt poligrafski ispitivač puno može pomoći u istrazi. Poligraf može dati puno odgovora na ključna pitanja, kao što su: Je li uopće on počinitelj, ako jeste počinitelj, što je ukrao, ako je ukrao, gdje su ukradeni predmeti i još mnogo toga se može doznati.
Izgleda da je bilo puno propusta u istrazi. Oni koji su radili istragu, bazirali su se samo na česticama pile koje su našli u njegovoj aktovci i držali su se toga, a zaboravili su na ono pravilo koje moraju znati studenti pravnog fakulteta još na prvoj godini studija, a to je 'Testis unus, testis nullus', što bi u prijevodu značilo, svjedok jedan kao ni jedan, ili dokaz jedan, kao ni jedan. Oni koji vode istragu, a pogotovu u ovome slučaju morali su se potruditi da sakupe mnoštvo dokaza, ako su mislili osumnjičiti voditelja službe za suzbijanje organiziranog kriminaliteta PU zagrebačke.
Oni koji su vodili istragu, zaboravili su da je i Dolački policajac i to dosta dobar policajac. Da bi se njega kvalitetno optužilo, mora se imati mnoštvo dokaza, a u ovom slučaju, jednostavno, bilo ih je premalo.
Ovo je izuzetno teško kazneno djelo koje se dogodilo u izuzetno značajnom objektu, da bi se za dokaz uzimala samo snimka na kojoj se vidi da je Dolački u Bauhausu 26. ožujka kupio pilu za rezanje željeza. Istina bilo je nešto i čestica na njegovoj aktovci, nastalih od rezanja plašta, ali premalo.
Da su ukradeni euri i kune bili popisani po apoenima, prilikom ostavljanja u skladište Corpora delicti, onda bi postojala mogućnost, da, ukoliko bi se ti novci nekada pojavili u opticaju, bili prepoznati po brojevima. Imali smo u našoj, hrvatskoj, kriminalističkoj, praksi razbojništvo u banci u Sigetu, i ukradeni novci su, kada su krenuli u opticaj, identificirani po brojevima.
To se može, ali u ovome slučaju, nekome je bilo teško evidentirati brojeve novčanica i novci sa zlatom su čuvani na pogrešnom mjestu.
Kada se obavlja pretraga kod osumnjičenika, onda se, osim što se pretražuje stan, kuća, garaža, pretražuju i svi ostali objekti koji su vlasništvo osumnjičenika. A, zašto policija nije obavila pretragu objekta koji je vlasništvo Dolačkog u Cerju Letovaničkom, to treba ozbiljno upitati onoga tko je zapovijedao grupom koja je bila zadužena da otkrije počinitelja provale u policijskoj zgradi.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
