Vjerojatno pretpostavljate da na jednom igranom filmu u trajanju između jedan i dva sata rade deseci profesionalaca. Ali jeste li znali da je broj suradnika za snimanje reklame od samo nekoliko minuta jednak tomu? Ne računajući glumce, na hrvatskoj reklami ili filmu najčešće radi od 50 do 70 ljudi. 

Ovu zanimljivu informaciju doznali smo od Zagrepčanke Nine Petrović, poduzetnice koja je svoj biznis pokrenula 2009. godine i pomoću kojeg već gotovo 15 godina "pretvara ideje u pokretne slike". Drugim riječima, producira televizijske reklame i igrane filmove u okviru vlastite produkcijske kuće Švenk. 

Švenk, šnit, šund, škart, šalabajzati...

Termin "švenk" (prem njemačkoj riječi Schwenk) u svijetu filma naziv je za pokret kamere od jedne točke do druge, takozvani panoramski pokret.

- Željela sam ime za firmu koje će imati filmsku terminologiju kako bi odmah bilo jasno čime se bavimo, a još jedan od razloga za odabir ovog naziva je germanizam koji mi Zagrepčani često koristimo. Neka se zna i da smo iz Zagreba! - ističe nasmijana Nina.

Osim toga, razmišljala je o drugim zvučnim germanizmima na "š", kao što su šnit (faza u montažnoj obradi filma), šarf (oštar, jasan; obično se misli na dobro vidljivu filmsku sliku), šund (tekst, film i slično bez umjetničkih i moralnih vrijednost; primjerice krimići i ljubići), škart (loša, neuporabljiva roba), šuft (hulja, podlac, nitkov), šalabajzati (skitati) i tako dalje. I sad kad nas je simpatična sugovornica upoznala s ovim mnogobrojnim germanizmima, pojasnit će nam tko je uopće producent.

- Ljudi često nisu upoznati s tim što točno radi producent, pa bih najprije voljela objasniti čime se točno bavim. Producent je financijska glava produkcije. Bilo koje: filmske, reklamne, glazbene, kazališne... To je osoba koja je financijski odgovorna za projekt. Producent nabavlja i ulaže novac te plasira film na tržište. Usko surađuje s redateljem, s kojim bira autorski tim, kao i glumce, te vodi cijeli proces produkcije filma. Ili reklame - pojasnila nam je Nina Petrović.

Više ovakvog sadržaja pročitajte u specijalu Kvaka24.

Od reklamnog spota do igranog filma

Svoj poduzetnički put počela je najprije u reklamnom svijetu. Kako nam objašnjava, reklama je naručeni film i u tom slučaju postoji netko tko ima veću odgovornost od producenta jer je naručio i platio film za svoj proizvod ili uslugu koju plasira na tržište. Taj netko zove se klijent i nemali broj puta klijent želi biti kompletno uključen u kreativni i operativni proces produkcije, pa producent ili redatelj nisu toliko samostalni u donošenju odluka u procesu, što ponekad može biti sputavajuće.

Kod filma je, za razliku od reklame, odgovornost na producentu, kao i na redatelju. Proces je mnogo sporiji, daje vremena za promišljanje i predomišljanje, postoji veća kreativna sloboda, odnosno redatelj i producent mogu se više "igrati" i maštati.

- Reklama možete napraviti 100 i više ih se ne možete ni sjetiti koju ste, kad i s kim radili, a film pruža detaljnije iskustvo, i profesionalno i emotivno, pa mogu čak reći da je na kraju i zadovoljstvo mnogo veće - uspoređuje Nina.

Međutim, postoje i one suradnje na reklamama koje se ne zaboravljaju. Ima takvih mnogo, uvjerava nas naša sugovornica, prisjećajući se pritom reklame za stambeni kredit RBA.

A prije nego što je RBA postao Švenkov klijent, Švenk je bio klijent te banke, zbog čega im je suradnja nakon svih ovih godina dospjela na prijateljsku razinu, pa tako odlično surađuju iz projekta u projekt.

- Imam osobnu bankaricu, koja mi puno pomaže u svakodnevnom poslovanju. Ako mi treba savjet, tu je, ako mi treba kredit, tu je, ako se nešto novo događa, obavijesti me jer prema dosadašnjem iskustvu zna da bi mi moglo pomoći u poslovanju. To je usluga koja mi treba. Sigurna sam da će mi se netko javiti i pomoći mi u zadovoljavanju mojih potreba. Za poslovanje firme to je vrlo velika stvar. Morate imati mir u financijama da biste zdravo poslovali - tvrdi Petrović.

'Red suza, red knedli u grlu i puno čestitki'

Osim na produkciju reklama kao što je ona za RBA, Nina je vrlo ponosna na to što je u posljednje četiri godine imala priliku biti dijelom filmskih ekipa dviju domaćih filmskih uspješnica. Njezin prvi dugometražni igrani film, "Nosila je rubac črleni" iz 2022. godine, dobio je nagradu publike na prošlogodišnjem Pulskom filmskom festivalu.

Što se tiče drugog filma, "Pamtim samo sretne dane", redatelja Nevija Marasovića, čija je svjetska premijera bila ovog ljeta na 70. Pulskom filmskom festivalu, publika mu je dala ocjenu 4,56.

- Bilo je jako, jako emotivno jer je film svojevrsna posveta preminulom Radku Poliču, koji, nažalost, nije imao priliku vidjeti završen film. Zapravo, nisam niti bila svjesna kako će ljudi reagirati dok nisam izašla s projekcije i vidjela red suza, red knedli u grlu, puno čestitki i zahvala. Ako sam vas zainteresirala, znajte da film dolazi u kina početkom 2024. godine - najavila nam je Nina.

'Moj posao nikad nije dosadan'

S obzirom na bogato iskustvo i nebrojeno mnogo suradnji koje je Nina svih ovih godina realizirala, možemo pretpostaviti da je upoznata sa stanjem hrvatskog tržišta reklama i filmova. Njezino je mišljenje da smo, kad je riječ o reklamama, vrlo dobri te da u kreativnom smislu ne zaostajemo za drugim državama, no ipak ima mjesta za napredak.

- Prije svega mislim na Hrvatsku kao zemlju koja može i morala bi biti otvorenija prema stranim produkcijama. Tu smo još kržljavi. Audiovizualna industrija zapošljava mnogo ljudi i prostora za zapošljavanje ima i bit će ga. To treba iskoristiti. Što se tiče filma, mislim da je hrvatski film krenuo u nekom boljem smjeru. Puno se producira, dolaze neka nova imena, mnogo redateljica, neki je optimizam u zraku za mlade ljude, što me veseli - kaže Petrović, koja nam je za kraj otkrila zašto uopće radi ovaj posao.

- Moj posao nikad nije dosadan. Uvijek možete naći nešto novo što vas interesira i što biste radili. To je istinska ljepota ovog posla. I možda je najvažnija životna lekcija koju me produkcija naučila ona da se ne smijete bojati pitati, odlučiti, pogriješiti, početi ispočetka. Treba biti neustrašiv u životu. To mi je prije bio problem.