U podrumu je između 10 i 15 posto jako skupih vina koja se rjeđe prodaju. Boca od 1000 kuna ‘ode’ svakih desetak dana, a najskuplja jedno do dva na godinu kaže Klaudio Jurčić
HRVATSKI SOMMELIER:
'Brinem se o podrumu u kojem ima 6000 boca vina i uživam'
Ostala je jedna boca. Nije za prodaju, rekao je Klaudio Jurčić, sommelier glasovitog opatijskog restorana Bevanda, o šampanjcu Dom Pérignonu Oenothèque 1995., najdražem mu vinu koje čuva u podrumu.
Oenothèque znači da je riječ o limitiranoj seriji boca koje Ricgard Geoffroy, glavni podrumar glasovite šampanjere, čuva dulje nego ostale. Na tržište ih pušta postupno, kad ocijeni da je pravi trenutak za novu seriju pjenušavog užitka.
- Dok ih je bilo više, prodavali smo ih. Ova čeka neku posebnu priliku - smješka se Klaudio milujući bocu vina koje se sad, prema tražilici Wine-searcher, može kupiti u nekoliko vinoteka u Hong Kongu za oko 2700 kuna. Na pitanje za koga čuva ovu bocu, Klaudio se ponovno nasmiješio dajući do znanja da se čeka neka posebna prilika.
- Rijetko gosti sami traže ovakva vina. Kad procijenim da je riječ o ljudima koji ih znaju cijeniti, ponudim im, objasnim zašto je posebno, kažem cijenu, pa se i dogovorimo. Takva vina ne prodaju se često, možda jednom ili dvaput na godinu - govori čuvar opatijske 'pećine s blagom', vinskog podruma s oko 800 etiketa i 6000 boca. Fotografirao se s četiri vina koja su mu jako draga, a ima ih dovoljno da ponudi gostima. I među njima je i jedno hrvatsko.
Ovo je doista skupo vino, ali savršeno pristaje Bevandinoj uvertiri, rekao je Klaudio predlažući šampanjac Krug Blanc de Noirs uz sirove specijalitete: stonsku kamenicu, brancina, kvarnerskog škampa te sašimi i tatarski od tune.
Glasoviti Pouilly-Fumé, odnosno sauvignon Pur Sang iz doline Loire preporučuje uz rižoto od škampa, a burgundijski chardonnay Charlemagne Grand Cru uz file divljeg brancina sa žara. Bevandina kuhinja, pridodao je chef Konrad Vulić, bazirana je na svježem ulovu pa bi neki drugi dan preporuka jela uz ova vina bila drukčija. No uz četvrto, jedino domaće iz pokera Klaudijevih vinskih asova, teško je pronaći bolji par nego što je odležani steak koji imaju uvijek. To je Zlatan Plavac Exclusive 2009.
Veliki hvarski vinar Zlatan Plenković sam je brao grožđe plavca malog iz svog najboljeg vinograda i probirao ponajbolje bobice pa napravio vino u tri bačvice od 225 litara.
- Jedna meni, dvije za prodaju - govorio je pokojni Zlatan.
Nema više puno tog vina pa je u Bevandi rijetka prilika kušati ga. A treba se skupiti i veće društvo zato što je ipak riječ o magnumu, boci od litre i pol.
Nisu sva vina iz Bevandina podruma tako ekskluzivna.
- U podrumu je između 10 i 15 posto jako skupih vina koja se rjeđe prodaju. Boca od 1000 kuna ‘ode’ svakih desetak dana, onih skupljih prodamo jednu do dvije mjesečno, a najskuplja jedno do dva na godinu - objašnjava Klaudio dodajući kako su ostala vina ona koja se prodaju na dnevnoj bazi, a među njima je oko 60 posto hrvatskih.
Od 'stranaca' se najbolje prodaju prosecca, rizlinzi, bazni chardonnayi iz Chablisa te toskanska vina.
- Koštaju do 300, eventualno 400 kuna, a puno ih prodamo na čaše - rekao je Klaudio.
Jako starih vina nemaju. Podrumski 'veteran' je Châteauneuf-du-Pape 1991., crnjak iz doline rijeke Rhone. Starija su vina, priča Klaudio, za restorane koji na vinski podrum gledaju i kao na ulaganje, a Bevandin je osmišljen tako da se vina što brže vrte. Naravno, biraju se ona koja mogu ugodno putovati kroz vrijeme u dobrim uvjetima kakve ispod restorana i imaju. Najstariji dio podruma sagrađen je još 1914. godine i u njemu danas njemački, austrijski i hrvatski rizlinzi mame svoje 'kupce'.
Bevandini gosti zimi su uglavnom domaći, a ljeti ih je više iz Austrije, Slovenije, Italije... Dolaze automobilom na večeru pa tu i prespavaju jer Bevanda je i boutique hotel s pet zvjezdica. Imaju 10 bogato opremljenih soba, a svaka je nazvana po slavnoj osobi koja je tijekom povijesti boravila u Opatiji.
Spavati se tako može u sobama Sergej Jesenjin, Antun Pavlović Čehov, Isadora Duncan, Albert Einstein, James Joyce...
A i Klaudio je u sommelierskim krugovima slavan. Od 2008. do 2011. bio je najbolji hrvatski sommelier i nakon toga se prestao natjecati. Pamtim kako su mu 2009. godine, na državnom prvenstvu u Poreču, pljeskali kao da je zabio odlučujući gol na važnoj nogometnoj utakmici. Na sommelierskim natjecanjima, čije su završnice pred publikom, zadatak je i istočiti bocu od litre i pol u 16 čaša tako da u svakoj bude ista količina vina, a ne smije se vraćati na prethodnu čašu. Klaudio je to napravio brzo i precizno, a ovacije su bile zaslužene.
- Istočim stotine čaša na dan, mora nešto ostati ‘u ruci’ - skromno je objasnio kako to uspijeva pod pritiskom natjecanja. O tisućama istočenih boca, u kojima je ipak voda, za vježbu nije htio govoriti.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
