Kod njega nema puno razmišljanja, uglavnom izgovara sve po principu ‘što na um, to na drum’, do te mjere da je i punicu izvrijeđao jer na ruci još ima broj koji su joj dali kad je kao mlada Židovka završila u logoru
'KOŠER'
Bivši oficir Ljubo je u potrazi za kćeri i izgubljenom ljubavi
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Najbolji recepti: Šparoge su odlične protiv proljetnog umora
Kad bivši podoficir JNA Ljubo Zorica, jednog dana, prije zore, dobije poziv kćeri Zorice, koja mu u isprekidanom telefonskom razgovoru kaže da joj hitno treba pomoć jer je zarobljena negdje u okolici Gaze, nije mu trebalo puno da krene u potragu za svojom jedinicom. Nagao i divlji, Ljubo nazove bivšu suprugu Rahelu, koja živi u Jeruzalemu i koju nije vidio 30 godina, i tako počinje Ljubina potraga za kćeri, ali i davno izgubljenom suprugom, koju nikad nije prestao voljeti.
Davor Špišić nas u romanu “Košer” u priču o dinamičnoj potrazi za kćeri izgubljenom na prostoru sukoba Izraelaca i Palestinaca uvodi najviše kroz lik ratobornog Ljube, koji od prve stranice dominira. U romanu naizmjence pratimo što se u sadašnjosti događa s Ljubom, Zoricom i Rahelom te pratimo njihovu prošlost, koju Špišić spretno dozira svakih nekoliko poglavlja. U njima otkrivamo kompleksni Ljubin odnos s okolinom, kao i njegov nagao temperament začinjen rijekom psovki, koje su neizbježne u gotovo svakoj njegovoj rečenici. Ljubo je zapravo sve ono što od starog vojnika iz bivše države, “old school” oficira, možete očekivati. Kod njega nema puno priča ni razmišljanja, uglavnom izgovara sve po principu “što na um, to na drum”, do te mjere da je i punicu izvrijeđao zato što na ruci još ima broj koji su joj dali kad je kao mlada Židovka završila u logoru.
Ljubo vodi glavnu riječ i to što mu je veterinar iz Izraela na privremenom radu u Osijeku “oteo” suprugu pred nosom nije mu bila drago, što je Špišić savršeno ocrtao u detalju u kojem Ljubo za sebe ne kaže da nije razveden nego da je udovac. Dodatno je frustriran i traumatiziran tragedijama, poput one u kojoj mu se, uoči raspada Jugoslavije, pred očima, dok su bili zajedno na pecanju, u glavu upucao najbolji prijatelj i drug iz vojske, koji je znao da Jugoslaviju čeka pakleni kraj. Ljubo na prvu izgleda isključivo kao ogorčen lik, stari prdonja koji samo prigovara i psuje, kojemu nitko nije dobar i nema baš puno sentimenta u sebi. Nema ga barem do trenutka u kojem je krenuo tražiti kćer i kad je nakon tri desetljeća ponovno vidio svoju jedinu pravu ljubav. Tako nestaje i ta fasada staroga gunđavca i počinje otkrivati osjećajnog mekušca, koji se ne srami ni zaplakati. Radnja romana se, osim u Izraelu, odvija u Osijeku, a priča se proteže od 1989. godine, od pada Berlinskog zida, do danas. Špišić nas podsjeća na mnoge detalje iz jugoslavenskih dana, koje cijeloj priči daju dodatni šarm i sigurno će se svidjeti onima koji su, primjerice, već zaboravili da je Hrvatska nekad imala tvornice s dobrim menzama u koje su dolazili raditi ljudi s raznih strana svijeta.
Ubacio je Špišić tu i ne tako lijepe uspomene, kao što su mračni dani, pogotovo viđeni u Osijeku u vrijeme Domovinskog rata, kao i u mnogim drugim gradovima koji su mnogo stradali u ratnoj agresiji, kad su mnogi preko noći od susjeda i prijatelja postali “četnici”. “Četnikušom” u knjizi tako neki u školi zovu Ljubinu Zoricu, zbog činjenice da joj je otac bio dužnosnik JNA, ali i Srbin. Kombinacija, kako to Špišić piše, za usrati se. Sjećamo se toga, nije bilo davno.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Idealne za dijetu: 10 namirnica koje će vam dati osjećaj sitosti
POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA - kuhar Ivan Pažanin:
Pokretanje videa...
00:34
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
