Bivša ravnateljica koprivničkog doma: 'Dali smo sve od sebe'

Hrvatska slovi za zemlju koja se uspješno odolijeva korona virusu, no ni mi nismo lišeni probijanja korona virusa u staračke domove. Oni su uz Brač, naše žarište pandemije. Sve je krenulo od Splita pa do Koprivnice gdje je ovoga tjedna ravnateljica doma Vesna Križan (64) podnijela i ostavku.

U ekskluzivnom razgovoru za 24sata priča o svojim profesionalnim počecima i kraju u pandemiji, borbi s koronom i problemima koji su ih zadesili kao i o aferi u kojoj su je prozivali da si je priskrbila stan na račun pokojne korisnice. Ovo je njezina strana priče.

POGLEDAJTE VIDEO: Korona virus na Braču 

Pokretanje videa...

01:18

Video: 24sata/pixsell

- Ovaj dom vodila sam zadnjih 11 godina, no tu sam od prvoga dana njegova osnutka. Bilo je to 1. ožujka 1991., a prve korisnike smo počeli primati mjesec dana kasnije. Proživjeli smo ondje ratne godine, primali izbjeglice i prognanike i vraćali Vukovarce kućama - prisjetila se. Odluka o odlasku joj nije teško pala jer, kaže, da se ionako mislila najesen umiroviti.

- Odlazim u mirovinu s 46 godina radnoga staža. Izvanredno sam bila studirala socijalni rad i paralelno radila, a završila sam srednju medicinsku. Cijeli život sam u struci. Ionako sam planirala na jesen u mirovinu, a ova situacija je moju odluku samo požurila. Nisam ogorčena niti jadna, veselim se životu koji me čeka u mirovini. Žao mi je da je ovako ispalo i da je virus uopće ušao u dom. Mojim dragim kolegama želim da se uspješno izbore s virusom i nastave raditi vrijedno kao i do sada - poručila je. 

Od 270 korisnika i 70 zaposlenika, koprivnički dom danas broji 45 oboljelih i 11 preminulih korisnika. Vesna kaže da mnoge zemlje u svijetu nisu uspjele obraniti starije i nemoćne od probijanja ovog nevidljivog neprijatelja, pa ne razumije zbog čega se vodi hajka protiv ravnatelja naših domova u koje je ušla korona.

- Protiv ovog nevidljivog neprijatelja ne možete se boriti mačevima i kopljima, ali davali smo za korisnike i dajemo sve od sebe. Teško mi je što se korona ušla u naš dom i da sam to mogla spriječiti sigurno bih to i napravila. Domovi za starije i nemoćne su jedine ustanove u zemlji koje od početka pandemije rade punim kapacitetom. Mi svoje korisnike nismo mogli poslati kući, zaključati dom i raditi od kuće. Ja nisam stigla čitati što se o meni piše, kamoli nešto drugo - priča Vesna. Na mjestu ravnateljice zamijenit će se dugogodišnja kolegica.

RAVNATELJICA IZ KOPRIVNICE 'Ljude koji rade u domovima se sotonizira kao da su čudovišta'

- Naslijedit će me Verica Sarlija koja u ovome domu radi od 1993. Svojim nasljednicima želim da budu što uspješniji u borbi s Covidom. U postupku je njezino preuzimanje doma, sve je na upravnom vijeću tako da sam još kratko ovdje, a moram pokupiti i svoje stvari u kutije - rekla je.

Korisnike su od svijeta izolirali još krajem veljače, no korona je ipak pronašla put. Virus je najvjerojatnije u Dom donio kuhar, koji je korisnicima, u vrijeme početka pandemije zatvorenima u sobama, donosio hranu. Istovremeno kad i on, u koprivničkoj je bolnici završila i štićenica, koja je dotad u Domu primala terapiju antibioticima zbog upalne infekcije. Tek koji dan kasnije oboje će biti pozitivni na korona virus. 

'Od prvog dana smo slijedili upute' 

- Nesreća je u naš dom ušetala kao i u druge domove svijeta. Tiho i neprimjetno dok se nisu pokazali prvi simptomi bolesti. A onda je već kasno. Naši zaposlenici ne mogu sjediti u kancelarijama nego moraju biti u kontaktu s korisnicima zbog čega nije moguće socijalno ih izolirati. To što nam se ušuljao Covid to je peh. Mi smo zaista od prvoga dana slijedili sve upute. Zatvoreni smo od 27.2. te nakon kratkog otvaranja, potpuno smo zatvorili vrata doma 13.3. Sve vrijeme imali smo zaštitna sredstva jedino u početku kada je bila opća nestašica maski, nosili smo platnene no kratko vrijeme. Kako je pandemija krenula takoreći na početku godina, dobro smo bili opremljeni svi sredstvima - priča Vesna čija kćer radi u Njemačkoj pa je dobro informirana o stanju u tim zemljama.

- Njemački domovi su puni Covida, kćer mi radi u Njemačkoj pa znam. No o tome se ondje od toga ne prave toliki problemi. Korisnici domova su stariji ljudi, često bolesni, i ne želim ružno zvučati no nekoga tko ima 90 godina ne možete napraviti da ima 50. Na žalost ljudi dolaze u domove da jednoga dana ondje umru. Za sve njih se vežemo kao i s članovima njihove obitelji pa s godinama smo postali jedna velika obitelj i nikada nam nije svejedno kad netko od njih ode zauvijek."

Je li ravnatelj splitskog doma trebao postupiti poput nje i dati ostavku, ako ništa drugo iz moralnih razloga kaže:

- Ne bih komentirala drugu osobu jer gospodina niti ne poznajem. Mislim da u Hrvatskoj svi trebamo prestati tražiti krivca. Zaista mislim da niti jedan ravnatelj doma nije kriv za ulazak virusa. Uzmite Švicarsku na koju s često pozivaju kada žele ukazati na bogatu i uspješnu zemlju. Kao i u Njemačkoj i domovi u Švicarskoj se bore s koronom no o tome se ne smije niti pričati jer Švicarci hoće da se priča kako je to zemlja u kojoj teče zlato, kucaju skupocjeni satovi, miriše čokolada... Umjesto da ističemo kako se Hrvatska fantastično bori s ovom pandemijom, da njegujemo taj imidž zemlje, gdje na milijun stanovnika je preminulo njih 30 dok u Belgiji ih je umrlo 660 na milijun, a mi od 30 pravimo "huru buru" - rekla je. 

Smatra da su ravnatelji domova za probijanje Covida 'krivi' koliko i političari.

- Ako su za probijanje Covida u domove krivi ravnatelji, ne vidim razloga zašto onda gradonačelnik Koprivnice ne da ostavku kada je virus ušao u grad ili zašto ostavku ne podnese britanski premijer koji je i sam bolovao od korone. Kada tako postavite stvari onda je jasno koliko je sve to suludo. Kada se stvari počnu banalizirati sve ide u destrukciju - pojasnila je svoj stav. Opisala je i što smatra problematičnim kod domova u borbi s pandemijom.

- Višekrevetne sobe su se u pandemiji pokazale kao veliki problem jer gdje se jedan razboli, možete računati odmah da su i cimeri pozitivni. Na zapadu se već godinama grade domovi s jednokrevetnim sobama jer to ima svoju povijest zašto je to tako, a sada najbolje vidimo koliko bi nam svima bilo lakše da je i kod nas ta situacija - rekla je.

Imali korisnicu skoro 30 godina 

I ovu godinu započeli su standardnim procedurama ne sanjajući, kao i nitko u svijetu, da će se boriti s nevidljivim neprijateljem.

- Svake godine korisnike cijepimo protiv gripe i pneumokokne upale pluća. Vodi se briga da svi korisnici što kvalitetnije i duže požive. Pazimo im na prehranu i koriste se samo svježe namirnice. Mnogi su rekli da su znali da će im tako biti u domu da bi prije došli. Oni sve ovdje obavljaju u papučama pa tako idu u papučama na misu, doktoru, na ručak... Ne trebaju za lijek čekati da im netko od obitelji ode kod liječnika, samo nazovu doktora i stvar je riješena - priča Vesna.

Dodaje kako ih nisu doživjeli nikakve neugodnosti od članova obitelj i koji su u koroni izgubili najmilije.

- Imali smo korisnicu koja je bila 17 godina kod nas i koja nas je u ovoj pandemiji, na žalost, napustila u 95 godini. Njezina kćer je došla da nam se zahvali kako smo se brinuli o njezinoj majci. Ona nas nije prozivala niti krivila kako mnogi danas rade, a izgubila je majku - kaže Vesna. Napustila ih je i korisnica s kojom su proveli gotovo tri desetljeća.

KOPRIVNICA 'Liječnica je krivo razumjela da je pacijent negativan na virus'

- Kod nas su u domu izrazito stari ljudi. Jedna gospođa koja je preminula nakon infekcije Covidom s nama je bila 29 godina i proživljavala deveto desetljeće. Ionako je od Nove godine bila u teškom stanju zbog čega je korona bila presudna na kraju. Nama ljudi nisu brojke. Gledamo ih koliko im je teško. Nisu strašljivi, ali su realni. Najviše im ide na živce što moraju biti zatvoreni. Teško je biti zatvoren mjesec dana u stanu, a zamislite kako je njima u sobama gdje ih je po dvoje troje. Ta neizvjesnost koliko će sve trajati najteže im pada - priča Vesna. Opisala je i kako korisnicima danas u domu prolaze dani.

- Svaki dan im mjerimo temperaturu. Ovo vrijeme koristili smo da ih malo informatički obrazujemo. Mahom smo im popravljali mobitele kako bi mogli komunicirati s obiteljima. Brzo su trošili bonove. Svašta radio da im uljepšamo život. Korisnicima nije svejedno. Kada su ljudi počeli obolijevati u Domu smo su se pitali kada ću ja doći na red. No kako im je kod nas govori činjenica da nitko, ba nitko nije tražio da odvede svog člana obitelji kući, a mogli su o zatražiti. Nije problem napraviti test i ako je netko negativan, mogli smo ga pustiti kući kod obitelji, ali kažem nitko to nije niti pitao jer znaju kako brinemo o njima - rekla je.

Uz njezino ime veže se i priča da je s jednim korisnicom potpisala ugovor o uzdržavanju, čime joj je gospođa ostavila u nasljeđe stan, a ona se zauzvrat brinula o njoj i plaćala joj razliku doma. Pitali smo da nam objasni kako je uopće ušla u takav odnos.

- Radilo se o dugogodišnjoj obiteljskoj prijateljici. Gospođa Đurđica je godinama dolazila majci i meni u kuću. Zbog takvog odnosa na njezinu inicijativu 1998. je predala zahtjev za dom. Kako je imala malu mirovinu, odlučila je da mi jednoga dana kada je ne bude ostavi stan, a zauzvrat da ju ja uzdržavam. Na dom je čekala više od pet godina i u njega je ušla 2003. i to kada je već bila bolesna. Dok god je mogla nije htjela u dom, a ja sam joj sve to vrijeme svaki dan nosila ručak. Djeca su mi tada bila mala pa kako sam njima kuhala tako sam i Đurđici nosila i obavlja što god je trebalo. Bila nam je prvenstveno prijateljica - pojasnila je. U tom stanu, kaže, živi nećakinja gospođe Đurđice. 

ZATVORENO KRILO Virus u koprivničkoj bolnici, greškom primili zaraženog

- Prijateljica Đurđica zauvijek je sklopila oči 2008. Nećakinja je imala pet godina da sudski pokuša pobiti što god je mislila da treba, no nije to napravila. Tužbu je pokrenula tek kada Đurđice više nije bilo. Dobila sam sve presude i imam zabilježbu DORH-a koja ide u moju korist. U stan nikada nisam ušla, a toj nećakinji još plaća i pričuvu sve ove godine. Eto to vam je ta priča ukratko – rekla je.

Na kraju razgovora, pod vidnim emocijama zaključuje:

- Odahnula sam i zadovoljna sam jer sam puno učinila zajedno sa svojim timom. Imali smo podršku u svemu od svog osnivača, ministarstva, ali i obitelji korisnika. Sve ove godine radili smo za opće dobro i mislim da smo im uistinu pružali kvalitetnu uslugu.