Postojala je opasnost da Kongres neće izabrati Tita glavnim tajnikom stranke 1964. Njegovi protivnici htjeli su ga se riješiti kao što su se njihovi sovjetski drugovi bili riješili Hruščova (samo dva mjeseca ranije...)
Ako Tito ne ostane na čelu partije, Slovenija se izdvaja, zaprijetio je žestoko Kardelj...
Informacije o internim previranjima stizale su i u zapadna veleposlanstva i obavještajne službe, koje su o njima izvještavale svoje prijestolnice, pa tako došle i do ušiju hrvatskih političkih emigranata-suradnika zapadnih obavještajnih službi. Jedan od njih, već spomenuti Ilija Jukić, piše: "Najvažnije i najburnije rasprave vođene su (...) u krilu Odbora za pripremu nacrta novog Ustava. Kardelj, Bakarić i Ranković bili su vodeći članovi tog odbora. Rad tog odbora bio je često prekidan, jer su neprestano izbijali žestoki sukobi između Kardelja i Rankovića te njihovih pristaša. Ranković i njegove pristaše nastojali su jako da se dokinu republike i njihove vlade. Reformistički elementi na čelu s Kardelj-Bakarićem borili su se isto tako uporno da se one očuvaju i odnijeli su pobjedu. Nakon toga je Ranković odbio prisustvovati sjednicama tog odbora, ako Tito ne bi na njih došao. Krajem 1962. Tito je bio na dužem putovanju po Srednjem i Dalekom istoku. Odbor se tad nije sastajao cijelo to vrijeme. Tito se jako naljutio kad je to doznao. Zaprijetio je da će sve članove tog odbora zatvoriti u potrebne prostorije i ne pustiti ih van dok ne postignu sporazum".