U požaru na Kornatima poginulo je 12 vatrogasaca, a jedini preživjeli Frane Lučić je teški invalid. Sudovi kažu da nitko nije kriv, a obitelji se pitaju gdje je tu pravda.
TKO JE KRIV?
Ajka Crvelin: Ovo nije kraj! Nećemo stati dok ne nađemo krivce za smrt naše djece
Ovo nije kraj. Nećemo odustati, nikada! Krivci će biti pronađeni i kažnjeni, rekla nam je Ajka Crvelin, majka i supruga vatrogasaca Ante (24) i Ivice (52), smrtno stradalih u požaru na Kornatima. Našli smo je u kući u Tisnom, samu. Po vitrinama su naslagani portreti obitelji iz nekih sretnijih dana. Ante je bio žudija, čuvar Kristova groba, u tišnjanskom uprizorenju Velikog tjedna.
Između fotografija, figurica bucmastog vatrogasca. Svijeće. Zahvalnica koju je od DVD-a Tisno dobio Ivica. Kutija krcata lijekovima. Svako jutro Ajka Crvelin mora popiti devet komada različitih tableta, za tlak, za srce.. Svejedno, pali cigaretu za cigaretom da bi se smirila. Uz njezinog sina i muža, život je tog ljetnog dana 2007. godine izgubilo još deset kolega, a jedan je jedva preživio i ostao osakaćen do kraja života.
Sudski proces najveće tragedije nakon Domovinskog rata doživio je kraj nakon 13 godina mrcvarenja po sudovima. Vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica u srijedu je pravomoćno oslobođen krivnje. On je jedini bio optužen kao odgovoran za smrt 12 vatrogasaca i teško stradavanje trinaestog.
- Po meni, Slavica je kriv. Nije smio poslati oca i sina zajedno na intervenciju, nije smio slati maloljetnike, pogriješio je što je kanader s Kornata poslao na požarište u Vodice. Slavicu držim odgovornim. Ali nije samo njega. Ali, uz Dražena Slavicu, na optuženičkoj klupi trebalo je sjediti još petero odgovornih ljudi. I sjedit će. Potraga za odgovornima se nastavlja. Ne mogu vam još reći detalje, jer ih nismo ni dogovorili. Mi, roditelji i obitelj poginulih vatrogasaca držali smo se skupa isprva, no s vremenom smo se poprilično razdvojili, ovisno koliko je tko imao snage. Sad smo se dogovorili ponovno naći u Tisnom ili Vodicama i boriti se dalje. Vidjet ćemo kako ćemo, ali nećemo stati dok ne nađemo krivce - odlučna je mama i žena dvojice poginulih vatrogasaca.
Za presudu je saznala telefonskim pozivom odmah nakon sahrane Dinka Stančića. On je otac najmlađeg poginulog vatrogasca Marka Stančića koji je umro gaseći vatru sa svega 16 godina života. Umro je prirodnom smrću. Njegova sahrana ponovo je povezala obitelji poginulih vatrogasaca.
- Umro je ne dočekavši ni presudu suđenja Slavici. Baš sam jučer ulazila u kuću, izravno s njegovog sprovoda, kad mi je zazvonio telefon. Gotovo da nije ni zazvonio u posljednjih pola godine, ali ovaj put javili su mi da je Slavica pravomoćno oslobođen. Stančić to nije doživio, umro je prije nego je završio sudski proces, a uvjerena sam da nitko od nas ostalih neće doživjeti da se doista kazne odgovorni - kazala nam je Ajka, a na pitanje kako se osjeća zbog toga kazala je da joj je teško.
- Ali spremna sam, imam snage za dalje. Jako me pogodilo što mi je umrla majka prije sedam mjeseci. Ona je došla živjeti sa mnom prije 13 i pol godina, kad se tragedija dogodila. Sve smo proživljavale skupa pa mi je bilo lakše, iako je zadnjih dana bila potpuno nemoćna. Pred smrt je zvala Antu u nekoliko navrata pa sam je pitala koga to zove. Rekla je da zove moga Antu. Možda je znala da će se uskoro vidjeti. Otkako nje nema, sama sam pa imam vremena razmišljati, svašta mi pada na pamet i svega se sjećam - uzdiše bolno te nastavlja:
- Znate li da me do dana današnjeg nitko nije obavijestio da se tragedija dogodila? Imam imenjakinju i prezimenjakinju na Murteru i jadnoj je ženi cijeli dan i cijelu noć zvonio telefon i ona je govorila ljudima da zovu mene u Tisno, da nije riječ o njoj, ali nitko to nije učinio. Ja sam tog dana naslutila da nešto nije u redu, no nitko mi nije htio reći što - kazala je.
Sin i muž, prisjeća se, radili su prvu smjenu, a ona se kući vratila oko osam navečer. Susjeda je sjedila ispred njezine kuće i pitala je gdje je bila.
- Ništa mi nije rekla. Najednom je došlo puno ljudi, ali nitko mi ništa nije govorio. Pitala sam što se događa, pretpostavila sam da nešto nije u redu. Tek oko 23 sata prošao mi je kraj kuće djever na motoru. Nije ni stao nego je s motora u vožnji viknuo "Poginuo ti je Ivica". Došlo mi je slabo, ne znam tko me odveo na hitnu, ali nakljukali su me sedativima i injekcijama. Muž je poginuo 30. srpnja na licu mjesta, na Kornatima, a sin je umro 1.rujna u Zagrebu u bolnici. Sjedila sam na kauču s bratom, a došle su medicinska sestra i liječnica, kad su mi javili za sina. Samo sam gledala u njih bez riječi, a oni su svi plakali, suza suzu stiže. Nisam rekla ni "Sine moj" ni "Ante moj", ništa nisam mogla ni reći ni zaplakati iako su oko mene svi plakali. Dali su mi injekciju. Sjećam se svega i sa sprovoda, i kad su moga Ivu ukopali u grob i kad je ostao još lijes mog Ante. Znam da sam pala na koljena, legla na lijes. Nisam više imala glasa ali sam zavapila "Sine moj, Ante moj, dite moje". Ne znam tko mi je pomogao da ustanem, ni kako sam stigla doma, ni što je bilo kasnije, totalni mrak. Ni dan danas se ničeg tog ne sjećam - prisjeća se Ajka Crvelin.
Živi u neposrednoj blizini vatrogasnog doma DVD-a Tisno, odakle je stigao poziv koji joj je uzeo dva člana obitelji. U početku je odlazila na suđenje Draženu Slavici s ostalim roditeljima. Bilo je mučno slušati kako iz njih progovara bol i kako sudski sustav redovito odbija dokaze s "paralelnih istraga" koje su vodili roditelji, kako je svaki dokument koji su odbili uvrstiti u spis, samo još jedna rana na slomljenim srcima obitelji poginulih.
- Užasno je, strašno bilo to slušati. Bilo mi je najgore kad je Frane svjedočio, kad se počeo svlačiti i pokazivati rane i opekotine. Izletjela sam van iz sudnice i više se nisam vratila. Nisam mogla više izdržati - rekla je, govoreći o sudskom svjedočenju Frane Lučića, jedinog preživjelog vatrogasca tog dana.
Razgovarali smo i s Draženom Slavicom, koji je do oslobađajuće presude proživio mučno suđenje dugo čak 13 godina, u kojem je bio jedni optuženik, a u očima javnosti jedini potencijalni krivac.
- Pao mi je kamen sa srca, tako se osjećam. Kroz šest-sedam dana održat ću konferenciju za novinare - rekao nam je. Tada će ponuditi dokumentaciju sa suđenja u cilju daljnjeg otkrivanja istine slučaja pogibije na Kornatima.
Zanimalo nas je i da li se išta promijenilo u međuvremenu, je li stravična tragedija dovela do uređenijeg sustava vatrogastva i može li se opet dogoditi da nam 12 vatrogasaca umre u požaru trave i niskog raslinja.
- Kad se tragedija dogodi, nitko nije siguran. Zadnjih 13 i pol godina od kornatske tragedije, vatrogastvo je povećalo mjere opreza, stari zakon je bio nedorečen pun manjkavosti, a pravilnici su tamo negdje iz 1993. godine. Nakon splitskog požara napravljena je analiza i donesen je novi Zakon o vatrogastvu koji je stupio na snagu 1.siječnja 2020., a na pravilnicima se još radi s razine Državnog ureda za vatrogastvo i Hrvatske vatrogasne zajednice. Na bolje se promijenila svijest o sigurnosti, vodimo točnu evidenciju o sigurnosti, tko je tko, da ne bude maloljetnika po dobrovoljnim vatrogasnim društvima, zaštitna oprema je puno napredovala,a vodimo računa i da vatrogasci na vatrogasnim intervencijama da se pridržavaju svih propisanih mjera zaštite i da koriste svu zaštitnu opremu. Osposobljenost i opremljenost su ključni faktori. Što se tiče organizacije, od donošenja novog zakona, riješeno je pitanje nadležnosti, do koje je razine nadležan lokalni zapovjednik, do koje županijski i kad se angažiraju neke druge strane, a kad slučaj preuzima državno vatrogasno zapovjedništvo - kazao je Darko Dukić županijski zapovjednik šibenskih vatrogasaca.
'Nisu ni imali niti šanse reagirati'
Širenjem požara, na mjestu stradanja vatrogasaca, smatramo da je to bio tzv. eruptivni požar. Nije važno kako se on zove, no bitno je da je velikom brzinom prošao kroz klanac i vatrogasci ga nisu mogli vidjeti. Oni nisu mogli ni znati da dio požara ide po obali i da će taj klanac požar kao dimnjak povući prema gore, izjavio je sudski vještak Stanislav Peruško, bivši djelatnik Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić”, koji je vještačio i svjedočio na suđenju Draženu Slavici.
Na Kornate je stigao s kolegama drugi dan nakon tragedije. Stradali vatrogasci su već bili u bolnicama, a Peruško je s kolegama vještačio na koji način je došlo do požara, odnosno uzrok požara koji je nastao odbačenim opuškom. Iako se u javnosti pričalo kako je iz helikoptera curio kerozin, Peruško napominje kako njegovi kolege iz Centra nisu našli kerozin na odjeći, nego samo gorivo, koje je inače u prijenosnim pumpama za vodu za gašenje požara.
- Te stvari oko curenja kerozina iz helikoptera po meni otpadaju - rekao je Peruško.
On je vještačio i tehniku.
- Činjenica je da tamo repetitora nema pa preko njega vatrogasci nisu mogli međusobno razgovarati niti radiostanicama niti mobitelima te nisu imali vezu s bazom. Nisu mogli imati bilo kakvu informaciju o dolasku požara uz klanac, a zbog velike brzine požara nisu imali šanse reagirati - rekao je Peruško.
Na suđenju Slavici svjedočio je i jedini preživjeli vatrogasac kornatske tragedije Frane Lučić. On je u listopadu 2011. godine detaljno opisao svu stravu koju je proživio na Kornatu i opisao do zadnjeg detalja što se dogodilo. Vatra mu je zahvatila noge i spalila šake, ispričao je tad, a kaciga mu se gotovo otopila na glavi. Vrat i zatiljak su mu se počeli stezati. Legao je na stijenu i previjao se od bolova. Svjedočio je i kako je pomoć čekao u agoniji punih pet do šest sati!
- Svaka sekunda mi je bila kao vječnost - rekao je tad jedini preživjeli vatrogasac.
Lučić je pokušao nakon tragedije zvati pomoć, ali nije bilo signala.
- Kad sam vidio da pomoć ne dolazi, zubima sam otipkao 93 na mobitel, ali signala nije bilo - ispričao je Lučić.
On je, prema nalazu komisije, 95-postotni invalid. U požaru su mu deformirane šake i amputirani su mi prsti šaka, nagorena mu je brada, a zadobio je opekline trećeg stupnja na rukama i nogama. Izgorjeli su mu ruke do ramena, noge do stražnjice i dio stopala. Sačuvanu kožu s leđa i s drugih dijelova tijela liječnici su mi transplantirali na šake. Nakon 10 godina natezanja i izbjegavanja isplate odštete, država se 2019. nagodila s Franom Lučićem.
Postoji li mogućnost da se dalje nastavi istraga oko tragedije, premijer Andrej Plenković je rekao:
- Koliko je meni poznato, tu je bila riječ o eruptivnom požaru, jednom fenomenu koji je rijedak, koji je bio nažalost smrtonosan za vatrogasce koji su tamo bili. Mi smo otvoreni za sve razgovore o toj temi, ali mislim da su nadležna tijela i sudovi o tome sad već dosta decidirani.
Napomenuo je kako mu je žao svih poginulih vatrogasaca u kornatskoj tragediji.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
