Siniša Hajdaš Dončić objasnio je kako Zoran Milanović ne dolazi u Sabor zato što je je "jednostavno dosta". Ali nije rekao čega mu je dosta: politike, posla, parlamenta ili možda plaće koju dobiva i kad ga nema.
"Zoranu je dosta", izjavio je jutros Siniša Hajdaš Dončić, objašnjavajući nedolazak Zorana Milanovića na sjednicu Kluba zastupnika SDP-a i na konstituirajuću sjednicu Hrvatskog sabora u petak.
NIje rekao čega mu je točno dosta. Politike? Posla? Parlamenta? Plaće?
No to bi trebalo biti dovoljno opravdanje za indolentno i ignorantsko ponašanje čovjeka koji je još prije izbora govorio kako su mu to "zadnji izbori u ulozi predvodnika svih". I koji je, kao takav, trebao postati premijer.
Milanoviću je naprosto dosta i stoga je slobodan ponašati se kako hoće.
Ali i građanima je bilo dosta.
Dosta im je politike
Bilo im je dosta tragikomične vladavine HDZ-a i Mosta, bilo im je dosta afera, skandala i svađa, neefikasne vlasti, društvene erozije, klerikalne revolucije, udara na medije, kulturu, školstvo...
Pokazivali su to u anketama, dajući Milanoviću i SDP-u deset posto prednosti. Pokazivali su to na ulici, prosvjedujući protiv zaustavljanja kurikularne reforme. Pokazivali su to u javnosti, u medijima, na društvenim mrežama...
Građanima je dosta ovakve države, ovakve politike, ovakve vlasti, ovakve oporbe. Dosta im je krize, besparice, neizvjesnosti, nesigurnosti. Dosta im je nezaposlenosti ili loše plaćenih poslova.
Pa ipak dolaze na posao, podmiruju račune, zarađuju plaću. Čak i izlaze na izbore očekujući istu razinu odgovornosti od onih za koje ubacuju svoj glas. Isto to, a očajnici i mnogo više, očekivali su i od Zorana Milanovića.
Čovjeka koji se kandidirao na izborima, okupio koaliciju, obećavao promjene, trebao se boriti za birače i građane i programe. Ali njemu je naprosto bilo "dosta".
#nedamuse
Više mu se nije dalo. Nije mu se dalo prije izbora, ne da mu se ni poslije izbora. Ne da mu se dolaziti na posao u Sabor, ali mu se ipak da primati plaću u parlamentu dok ne osigura veću.
I Hajdašu Dončiću je to normalno. Milanki Opačić je to normalno. Normalno je svim SDP-ovcima koji traže opravdanje za takvo Milanovićevo ponašanje.
Skoro pa bismo morali pokazivati razumijevanje prema Zoranu Milanoviću, kao takvom. Čovjeku koji je htio, pa i trebao, postati hrvatskim premijerom.
Voditi državu iduće četiri godine, voditi Vladu s energijom i trudom koji građani očekuju i zaslužuju, provoditi reforme, boriti se za promjene i vlastitim primjerom pokazati da isto očekuje od svojih ministara, svojih zastupnika, svoje stranke, koalicijskih partnera, tijela vlasti, državnih tvrtki, tisuća birokrata i uhljeba... Pa sve do birača i građana pred kojima bi opravdao povjerenje koje su mu dali na izborima.
#dostamuje
Ovako, Milanoviću je teško čak i pojaviti se u Hrvatskom saboru.
I svi bismo, sudeći po Hajdaševim riječima, trebali to prihvatiti kao nešto potpuno normalno. Kao nešto očekivano i uobičajeno. Milanoviću je naprosto dosta.
Pa ako mu je dosta, onda se nije ni trebao kandidirati na prošlim izborima i tako upropastiti šanse SDP-u, Narodnoj koaliciji i njezinim biračima da se vrate na vlast. I ako mu je sada dosta, neka odmah prepusti svoje ugledno, časno i dobro plaćeno mjesto u Saboru nekome kome nije dosta.
Nekome tko je izašao na izbore jer se želi baviti politikom, želi sudjelovati u radu parlamenta i želi raditi za svoju plaću.
Jasno, pod uvjetom da u tom Milanovićevu SDP-u ima još onih koji se nisu ugledali na svog stranačkog šefa.
