Zoran Paunović, gradonačelnik Makarske, može srušiti jedan od dva najveća tabua u SDP-u
Foto: Neva Zganec/PIXSELL
SDP nikada do sada na čelu stranke nije imao ženu, ali ni nekog lokalnog političara, gradonačelnika ili župana. Paunović može srušiti barem jedan tabu, razbiti stranačku oligarhiju i donijeti SDP-u pobjednički mentalitet.
Ako Zoran Paunović, gradonačelnik Makarske, ovoga vikenda u drugom krugu stranačkih izbora u SDP-u pobijedi favorita Sinišu Hajdaša Dončića, uspjet će srušiti jedan od dva zacementirana tabua u toj stranci, ali i u visokoj hrvatskoj politici.
Prvi će, nažalost, i dalje stajati postojano kano klisurina, žena ponovno neće doći na čelo SDP-a, baš kao što još uvijek nije došla ni na čelo HDZ-a. Ali drugi tabu bit će srušen: neki političar s terena konačno će osvojiti stranačku središnjicu.
NIkada do sada neki gradonačelnik ili načelnik ili župan nije uspio pobijediti na izborima za predsjednika stranke, rijetki su to proteklih godina pokušavali (zagorski župan Željko Kolar izgubio je od Peđe Grbina), a sada se Paunović za dlaku provukao u drugi krug i dobio novu priliku da pobijedi Sinišu Hajdaša Dončića.
I to uz podršku svih ostalih kandidata u prvom krugu.
Ne radi se o tome da šefovi velikih stranaka nužno moraju biti Zagrepčani, mnogi to nisu ni bili, već je riječ o tome da oni potječu iz stranačkih koridora moći, iz središnjica i centrala, iz nacionalnog ili europskog parlamenta, sa stažem u državnim institucijama ili u stranačkoj vrhuški.
Hajdaš Dončić također je svojedobno bio lokalni političar, zagorski župan, ali je u međuvremenu postao dio establišmenta na Iblerovu trgu, dio stranačke oligarhije koja drži stranku, diktira politiku, dijeli fotelje.
Paunović je u tom smislu autsajder, čak i doslovno, jer poput mnogih drugih promatra stranku izvana i izdaleka.
SDP nikada do sada nije birao ženu, kao što nikada nije omogućio nekom uspješnom lokalnom političaru da preuzme stranku. Paunović bi mogao biti prvi.
I to bi bila prva velika, premda ne najveća, promjena u SDP-u nakon ovih izbora. Izbor žene ipak bi predstavljao veću revoluciju.
Ništa bolja situacija dosad nije bila ni u HDZ-u. Koliko god se ta stranka hvalila svojim županima i gradonačelnicima, nikada nijedan od njih nije uspio preuzeti tu glomaznu organizaciju.
Zašto je tome tako?
Paunovićevi saveznici u ovoj stranačkoj kampanji ponavljaju ono što su proteklih godina govorili mnogi drugi kritičari SDP-a, a to je da vrhuška diktira uvjete izbora, postavlja pravila, piše šalabahtere. Kao što vrhuška i kroji izborne liste i dijeli saborske fotelje. Jedna frakcija s Iblera vodi rat s drugom frakcijom. I iza svakog kandidata mora stajati velika frakcija ili veliki pokrovitelj, poput Zorana Milanovića.
Pored toga, lokalni političari u Hrvatskoj udaljeni su od nacionalnih medija i političke scene, često limitirani na svoje okruženje, bez mogućnosti da grade svoju političku reputaciju i povećavaju vidljivost.
Lokalizirane teme
Nadalje, lokalni političari često su u svom djelovanju ograničeni na lokalne teme, specifične za njihove gradove ili županije, i nemaju mnogo mogućnosti progovoriti o drugim temama ili se promovirati u područjima poput vanjske politike, nacionalne sigurnosti, obrane, pa ni sudjelovati u političkim obračunima s Vladom ili u radu parlamenta.
No istodobno, lokalni političari dokazuju se na terenu, često i u "neprijateljskom" okruženju, kao što su za SDP to Dalmacija ili Slavonija. Vode direktne obračune s političkim suparnicima u borbi za dragocjene glasove, ne skrivaju se iza stranke ili njezina šefa, već probijaju sami put do mandata.
Političari iz laboratorija
Takvi političari donose neophodno iskustvo, vještinu, probojnost, sposobnost snalaženja u političkim ratovima kakvu gube "političari iz laboratorija". Oni prodaju sebe, umjesto stranačkog bedža, programa ili parola. Nitko im ništa ne daruje, sve sami zarade: u smislu osvajanja mandata, ali i smislu opstanka na vlasti, upravljanja gradovima i županijama, organizacije, efikasnosti, kao i direktne odgovornosti prema građanima i biračima.
Takva vještina zakržljala je kod mnogih političara SDP uljuljkanih u udobne stranačke jasle i saborsku plaću.
Međutim, još treba vidjeti kako se političar iz pojedine regije ili grada udaljenog od Zagreba snalazi na nacionalnoj političkoj sceni. To je pokušala Mirela Ahmetović, ali je ipak "zbog građana Omišlja" odustala od kandidature za predsjednicu SDP-a.
Omišalj joj je navodno bio važniji od Iblerova trga, a potencijalno sutra i Banskih dvora.
Triput bog ne pomaže
"Triput smo pokušavali s istom politikom, triput smo zaredom izgubili. Ako želimo pobjedu, trebamo i promjenu", kazao je ovih dana Zoran Paunović, slaveći ulazak u drugi krug kao Goran Ivanišević osvajanje Wimbledona, ne otkrivajući konkretno kakva bi promjena bio njegov, umjesto izbor Hajdaša Dončića.
SDP-om je dosad dominirala stranačka oligarhija s Iblerova trga koja je međusobno dijelila saborske mandate i onemogućavala veliko komešanje. Ulazak autsajdera kao što je Paunović mogao bi donijeti pravu promjenu: promjenu mentaliteta, stila, uhodanih obrazaca, promjenu energije i retorike.
Oligarhija je dobro živjela čak i dok je SDP bio u oporbi. Možda i bolje nego dok je morao biti na vlasti. No Paunović i njemu slični lokalni političari ne žive od poraza, nego od pobjeda.
Možda bi upravo to bila najveća revolucija na Iblerovu trgu.
