Zoran Milanović iznenada se uhvatio komunista, a premijer Plenković partizanskih zločina

Napokon su se našli na jednom važnom događaju. 

Pozdravili su se, čak i rukovali, a onda pod parolom "Istina je voda duboka" dali svoj politički i (kvazi)povjesničarski doprinos obilježavanju Dana antifašističke borbe i 80. godišnjici osnutka prvog partizanskog odreda u Brezovici.

Predsjednik Zoran Milanović, kao nikada ranije, isticao je komunistički karakter tog ustanka, a premijer Andrej Plenković spominjao poslijeratne zločine i poslijeratne čistke.

Tumačenje za laike: komunisti su digli ustanak na kraju kojeg su činili zločine nad Hrvatima u Bleiburgu. Mogli bismo to nazvati čak i svojevrsnim "dvostrukim konotacijama" osnivanja prvog antifašističkog odreda u pokorenoj Europi.

Bez sumnje, bio je ovo veliki korak za Andreja Plenkovića, njegov prvi dolazak u pet godina mandata na komemoraciju u šumi Brezovica kod Siska. Tim veći što se radi o premijeru koji je praktički legalizirao ustaški pozdrav "Za dom spremni".

Ali bio je to i veliki korak za predsjednika Milanovića koji je nedavno konstatirao kako "biti domobran uopće nije zločin, to je okej", čime je izazvao žestoke reakcije antifašističke ljevice.

Zokijevi komunisti

Milanović se jutros pohvalio da je ovo bio njegov deseti posjet Brezovici, kao građanina, političara, premijera i sada kao predsjednika, ali sada je prvi puta eksplicitno naglašavao komunistički karakter tog ustanka. Govorio je o "hrvatskim komesarima" koji su dolazili među narod, o "komunističkoj agitaciji" i organizacijskim sposobnostima, o "sisačkim komunistima koji su bili borci za revoluciju, sovjetsku Hrvatsku, ne demokraciju".

Manje je govorio o antifašistima i partizanima, a više o komunistima i njihovu ustanku.

A upravo to je ono što naglašavaju mnogi s političke desnice kad žele antifašistički ustanak proglasiti komunističkim i partizanskom otporu fašizmu i nacizmu dati ideološki pečat. Pa onda rušiti spomenike i preimenovati ulice i trgove.

Taj pečat, naravno, postoji, ali Milanović se toga nije prethodnih desetak godina hvatao, niti je to ovako otvoreno, upadljivo apostrofirao.

Plenkijev Bleiburg

S druge strane, premijer Plenković govorio je o partizanima i antifašistima, o najmasovnijem antifašističkom pokretu u Europi, o kvislinškom režimu Ante Pavelića, o oslobođenju dijelova Hrvatske što je dovelo do ZAVNOH-a koji je "kasnije omogućio da bude potvrđena suverenost Hrvatske koja je obranjena u Domovinskom ratu".

Ali ipak je poručio da "burna vremena sagledamo u svojoj složenosti", pa spomenuo "poslijeratne zločine na Bleiburgu" koji su "produbili podjele u poratnoj Hrvatskoj", kao i "poslijeratne čiste političkih neistomišljenika".

Iako je u tom pokretu sudjelovao i Franjo Tuđman, čijem djelu se Plenkovićev HDZ navodno vraća.

I tako, antifašističko slavlje, inače obilježeno upozorenjem Franje Habulina, predsjednika Saveza antifašista, o "ustašizaciji i fašistoizaciji Hrvatske", završilo je prozivanjem komunista i nabrajanjem njihovih zločina. Što, eto, nije bio slučaj na komemoracijama na Bleiburgu. 

Tamo se nije govorilo o Jasenovcu i drugim zločinima ustaškog režima.

Habulinovi ustaše

S druge strane, Milanovićevim porukama o komunistima i Plenkovićevim o partizanskim zločinima suprotstavila se Habulinova poruka o tome kako "vlast 30 godina šuti o promjenama imena ulica i trgova, pozdravljanju ustaškim pozdravom, imenovanju postrojbi po notornim ustaškim zločincima".

To je bila slika današnje Hrvatske.

Bivši lider ljevice udario je komunistički pečat antifašističkom pokretu, aktualni premijer koji se zalagao za promjenu imena Trgu maršala Tita u Zagrebu sada hvali "najmasovniji antifašistički pokret" upravo pod Titovim vodstvom, antifašisti i manjine traže zakonsku zabranu isticanja i veličanja ustaškim simbola - što HDZ odbija.

Pa kad antifašisti, Židovi i Srbi najavljuju i službeni zahtjev za zakonskom zabranom ustaštva, premijer ih podsjeti na partizanske zločine nad ustašama.

A gdje je pomirenje?

Tako bi trebalo valjda izgledati pomirenje. 

"Samo tako ćemo", kaže Plenković, "zatvoriti još žive podjele u hrvatskom društvu". Tako što će se na Danu antifašističke borbe pričati o partizanskim zločinima, a na Bleiburgu šutjeti o ustaškim zločinima.

"I samo tako ćemo", veli Plenković, "trezvenije sagledati tadašnja zbivanja". Ali onda manipulirati i zatvarati oči pred sadašnjim zbivanjima.

Ako je "istina voda duboka", kako u uvodu reče Milanović, onda se u Hrvatska u toj istini sve više utapa.