Zokiju važnije ostati na vlasti nego da dobijemo dobru vladu

Romano Bolković objavio je na svom Facebook profilu zanimljiv osvrt na Zorana Milanovića i njegove izjave tijekom ovog postizbornog pregovoranja i dogovaranja. Bolković navodi da je Milanović potpuno iracionalan, te da su njegove izjave sve samo ne - logične.

Objavu prenosimo u cijelosti:  

Vidite i sami da posljednjih tjedan, dva ne pišem o postizbornoj hrvatskoj farsi. Smara me.

Htio bih, budući da vidim da se o tome uopće ne govori, opomenuti da je popratni efekt ovog nemilnog procesa iracionalizacija onoga što bi trebala biti naša javnost.

A kad je javnost iracionalna, onda to ona i nije: svoje studente filozofije politike Žarko Puhovski naučit će na prvoj godini da je racionalitet pretpostavka javnosti, jer u javnoj diskusiji argumentacija mora imati barem razumsku formu.

Kad te vrste javnog razuma nema, sve je moguće, pa i izgredi kakvima se ne nadate: samo odjednom netko se ponudi kao Garant Smisla.

Cijeli taj postupak kuhanje je žabe na koje sam davno upozorio: mnoštvo je krivaca, ali, jedan prednjači: Zoran Milanović. A part od bilo kakvih mojih afiniteta, gledajući s Mjeseca, ne nužno s tamne strane, osim kineskoga zida vidljive su alogične Milanovićeve izjave. Nelogične. Proturječne. Kojekakve, samo ne - logične.

Tako to traje mjesecima, sve dok nas Milanović nije privikao da je sve iz njegovih ustiju moguće čuti, a da nema nikakvih konzekvenci.

Dva primjera:

“Nakon ovih izbora samo su dvije osobe u Hrvatskoj legitimirane voditi hrvatsku Vladu. Kojim god redosljedom krenuli, to smo Tomislav Karamarko i ja”, rekao je Milanović na Pantovčaku u izjavi novinarima nakon zajedničkih konzultacija dviju koalicija s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović o mandataru Vlade.

Dakle, ponovit ću: Milanović je prije samo par dana kazao Karamarko ili ja, kojim god redoslijedom, ali samo ja ili on. 

I, to mi je zvučalo fair enough.

Ali, dva dana potom, Milanović piše pismo u kojem kaže: Petrov može biti premijer.

Dakle, to je ludost.

No, gdje se korijeni ta ludost?

Mnogi misle da Milanović više ne vlada sobom, gubeći tlo pod nogama. Ja ne mislim tako. Ja mislim da njegova iracionalnost ne počiva na neposrednom očitovanju karaktera, već je posredovana neurozom zbog pritisaka na njega: Milanović koji kaže: mi ili oni, on ili ja, jedino Karamarko ili ja možemo biti premijeri, to je autentični Milanović. Ali, očito je da je na njega izvršen pritisak, iste one ekipe koja je programirala dio članstva Mosta, jer ako se sjetimo geneze postanka Milanovića prvim čovjekom SDP-a i opet ćemo doći do iste osobe ( iz ureda Stipe Mesića odlazi Boris Šprem pripremiti infrastrukturu pobjede nad Bandićem etc. ) koja je i patron Roglića, pa je u situaciji kad je Mostu preostala tek koalicija s HDZ-om, Milanović morao pogaziti svoju riječ, ponuditi mandat Petrovu baš kao da dan prije išta nije kazao, i dvostruko očitovati iracionalnost: vlastitu, kao prirodnu reakciju na pritisak koji je na njega izvršen, i iracionalnost javnosti, koja na ovu ludost uopće ne reagira.

Drugi dokaz te fatalne okolnosti skandalozniji je: Milanović je spomenuo čovjeka koji je promijenio pet stranki, dva prezimena. Da je takvo što rekao Karamarko, mediji bi ga razapeli. To svjedoči puno o vlasničkoj strukturi hrvatskih medija, o njihovoj, nikad naglašenijoj ulozi u izbornom procesu, ali ponajviše o - iracionalnosti naše javne debate, koja to, onda, po definiciji i nije: kad ludost caruje, nema tu javnosti!

Milanović je dakle mrtav-hladan, ali u najboljoj maniri ovogodišnjeg izbornog imagea nacional-socijalista, čovjeku predbacio da je sette bandiere, da su svrzimantije o kojima se, povrh toga, ništa ne zna!

Zoran Milanović je članu Mosta dakle predbacio da je svoje srpsko prezime pohrvatio.

Oprostite, ali tu se nameću dva pitanja: opet privatno, osobno, milanovićevsko: Jeste li vi normalni, Milanoviću?, i javno, nadasve lijevoj inteligenciji: Dobro, intelektualci, koja je mjera gov*** koju možete progutati, a da bi vaši hranitelji zajamčili još 4 godine sinekura i sinekurčina?

Gdje su danas svi ti lijevi intelektualci kad Zoran Milanović spominje ljude koji mijenjaju imena kao stranke, zamjerajući čovjeku da je devedesetih od Srbina obnoć postao Hrvat, jer mu je žena kazala da ne želi da joj djeca imaju problema, ili kako je već glasilo tumačenje?

Šutite, rekao sam već kako, neću više prostačiti, jer nije potrebno: niste više vi presudni, općeniti je rang ove diskusije - nema tu više pameti, zbogom pameti, jesmo mi na njenom rubu ali s druge strane, sve je ovdje iracionalno, i pokušati racionalizirati išta u ovoj sramotnoj priredbi starih, dementnih lutkara, suvišan je posao: uvijek kažem, pišanje u rijeku ili u vjetar, beskorisno djelo od kojega možete samo i sami ostati popišani.

( Kad Zoran Milanović priča sam sa sobom, to je poveliko društvo.

Dan, dva nakon što je pozvao Petrova da bude predsjednik koalicijske vlade, izjavio je da "ne misli da bi nestranački stručnjak ili Petrov bili dobro rješenje, ali spreman sam i za najmanje loše".

Dakle, on predlaže Petrovu da bude premijer, ali ne misli da bi to bilo dobro rješenje.

Zoran Milanović, ukratko, nudi Hrvatskoj za premijera osobu koja je čak i po njegovu mišljenju loše rješenje, samo zato da i on, Zoran Milanović, ostane na vlasti.

Zaključak: Za Zorana Milanovića važnije je da on ostane na vlasti, nego da Hrvatska dobije dobru vladu i sposobnog premijera.

Isprva ove izjave izgledaju šizofreno, ali, vidimo, ima i u tom ludilu sustava. )