Znao se povući i utihnuti, učio je na nama. Bio je to jedini način. A onda su se rodili Sinkovići

Novinar Branko Kuzele na svom Facebook profilu objavio je intiman pogled u godine truda koje je junak iz sjene Nikola Bralić, trener braće Sinković, uložio kako bi od siromaštva stigao do savršenstva i stvorio olimpijske heroje. Uz dopuštenje autora, tekst prenosimo u cijelosti.

U HAVK Mladost došao sam kao dječak od 13 godina. Prve poduke iz veslanja primio sam od legendarnog Jaroslava Laštovice, gospodina smirenog glasa i ugodnog obraćanja. Pravi profesor, ako se ne varam, on je uspostavio katedru veslanja na Kineziološkom fakultetu.

Uz njega bio je mladi, crnomanjasti čovjek, rekao bih njegova suprotnost. Pomalo grublji, drugačijeg naglaska, strastveniji, eksplozivniji. Trenirao je Željka Trkanjca i mene. Radio je i sa najboljima u klubu Vujom, Njonjom, Lujom i Angom. Iako je bio trener, njegov autoritet je uvijek bio pod upitnikom. Nikola sam često se znao povući, utihnuti, jer razlika u godinama je bila malena, iskreno govoreći bio je stranac. Smetalo me kao dijete što mu se ponekada podsmjehuju, njegovom porijeklu, ponekoj sirovosti.

Sa posebnom naklonošću sjećam se kako me pokoji put pozvao u malu potleušicu uz klub koju je sa svojom Đurđom dobio na korištenje da imaju gdje započeti zajednički život. Đurđa je bila profesorica tjelesnog. Uvijek me dočekala s toplim čajem i ponekim kolačem ili keksom. Bilo je to siromaško, ali toplo i uvijek veselo. Rodila se i Ivana i Brale je postao ozbiljniji. Shvatio je da mora nešto napraviti. Počeo je raditi na svom trenerskom usavršavanju. Naučio je engleski kako bi mogao čitati stranu literaturu, pohađao tečajeve koji su mu bili na raspolaganju, na putovanjima snimao strane trenere i do beskraja gledao druge veslače i pregledavao snimke. U početku je inzistirao na skupljanju snage, potom je shvatio da sve to ne vrijedi bez aerobnog temelja. Da, učio je na nama. Bio je to tada jedini način. Osobno sretan sam ako je to pomoglo ovim uspjesima.

Stičući znanje, sve manje se obzirao na zločeste jezike, bio je samosvjesniji, iako i danas pokušava postići ravnotežu tamo gdje je on suveren i može narediti a ne zamoliti. Počeli su dolaziti rezultati. Za to vrijeme, Tomo Grego dobio je dva klinca, Valenta i Martina. Sinkoviće. Gospodin Grego bio je stara škola; red, rad i disciplina. Koliko god se opirali, bili pomalo i divlji, poštivali su ga, jer ispod te grube vanjštine oronulog starog čovjeka, bilo je sveliko srce. I to su prepoznali. Otpori treningu sve manji, a volje i želja za dokazivanjem sve veća. U juniorskoj kategoriji prihvaća ih Darko Mikšić, današnji izbornik, i širi njihove tehničke kapacitete, unosi ravnotežu u plan treninga i nastavlja graditi bazu koju je primio Bralić u seniorskom pogonu.

I tu kreće priča. Brale je stekao potrebnu količinu znanja, proširio je na planiranje razvoja aerobnog kapaciteta i snage, i počeo stvarati kroz analizu osnovu zaveslaja kojeg danas nazivaju Bralich catch! Osnovu je vidio od Sarage koji je došao iz Iktusa. Pratio je i analizirao dobre strane i nadograđivao pokrete tijela koje je trebalo popraviti kako bi postigao vrhunsku efikasnost u prijenosu snage na veslo i čamac. Sinkovići su bili najzahvalniji par kojeg je mogao dobiti. Beskrajno predani treningu, odani, precizni, požrtvovni.

Jedna slika, odrade trening i kako Brale uvijek uz obalu Jarunskog jezera prati na biciklu, kaže da je bilo dobro i da idu van, javlja se Valent: E Brale ovo što smo vježbali nam je sad na zadnjeg soma dobro sjelo pa idemo do 1000 metara i natrag to ponoviti da nam sjedne. Nakon toga ih je još čekalo nekih 140 km bicikla i rad u teretani. Sa Braletom su došli do dnevnog aerobnog treninga u trajanju od, dobro pročitajte, osam sati!

Sve pobjede, svi naslovi nisu promijenili pristup već ga učvrstili. A Brale, Brale je učio i dalje. Kada su izgubili prvo Svjetsko od Italije nakon promjene iz skula u rimen dvojac bez, sjedili smo i Nikola mi je u do tančine objasnio razlog zbog kojeg nisu pobijedili. Prilagodba u postizanju dužine zaveslaja. U skulu se postiže pretklonom u zahvatu, a u rimenu rotacijom ramena koja je bila za par centimetara nedostatna. Čitavu godinu vježbali su to, uporno, iz dana u dan, iz treninga u trening i...pobijedili na Svjetskom prvenstvu! I tako još jednom.

Na Europskom prvenstvu Rumunjska posada ih je pobijedila strahovitim ritmom. Brale je sjeo, prošao kroz trku (trke) i doradio taktiku odredivši nešto viši tempo bez obzira na stanje u utrci. Današnja utrka, sažetak svega, njihova najbolja utrka, najkoncentriranija, najsnažnija, najujednačenija! Nikada ih nisam vidio tako spremne i tako žestoke. Brale je sve predvidio. Njegova veličina je što poznaje Valenta i Martina u dušu i znao je što od njih može tražiti. tražio je SVE! i oni su to mogli dati i dali su.

Samozatajan kakav je Brale nije govorio o ozljedama ramena koje je zadobio prateći ih jer se na stazi za trenere prešetavaju ljudi, djeca, kućni ljubimci, rekreativci. Dvije teške operacije ramena zbog čega teže diže desnu ruku. Nedavna teška operacija i brzopotezno liječenje od zloćudne bolesti što je obavio za dva tjedna u jednom praznom dijelu sezone, gdje je pomogao Marko Banović i radio s njima. Ne spominju se njegova Đurđa i Ivana koje su uložile svoje živote u ovaj uspjeh, mjeseci odvojenosti, nervoze, napetosti, življenje tuđih problema. Beskrajan rad, beskrajni sati, tjedni, mjeseci, godine, pritisci očekivanja, strepnje. Koliko meditiranja između Valenta i Martina, u njihovim različitostima, životnim navikama. Sve je to tako osjetljivo.

Svi koji pišu dominantna pobjeda, pomeli su konkurenciju, neprikosnoveni u najboljoj vjeri, nisu svjesni da je samo jedan krivi zaveslaj, promjena pravca čamca, trenutak nepažnje sve ovo lijepo mogao drugačije ispisati. Nije to bilo tako sigurno i jednostavno. Bila je to borba do zadnjeg zaveslaja. Valent je rekao da su ih Rumunji testirali najjače do sada! Da, bilo je jako gusto. Samo da u jedan zaveslaj nisu uložili sav svoj dotadašnji rad, izgubili bi. Volio bih da toga budete svjesni. Samo jedan. Bila je to takva trka.

Ali Sinkovići imaju Braleta i to se nije dogodilo.

Nikola Bralić, Brale danas je ušao u povijest zajedno sa svojim Valentom i Martinom Sinkovićem! Brale zaslužio si!

Da bi na kraju, u svom stilu, naš Brale rekao: Ajde dečki razveslajte se, da ne dođete doma ženama 'kiseli'.