Zlostavljačima su rekle 'dosta': 'Autom me prilijepio na ogradu'

Imala sam svoju sobu i nikad nisam znala hoće li odjednom upasti. Čim bih zatvorila oči, imala bih noćne more pa sam pokušavala što više ostati budna. Pod jastukom sam držala vilicu, rekla je Krunoslava (55) iz Zagreba.

Branka (57), s kojom se sprijateljila u sigurnoj kući, u kojoj su obje provele godinu dana, kima glavom. I njoj je dobro poznat taj osjećaj. Poznat je svim žrtvama zlostavljanja.

Žene s kojima smo razgovarali o tome više ne žele šutjeti. Odlučile su otkriti sve što im se događalo daleko od očiju svih koji su ih poznavali, svih koji su mislili da im ništa ne nedostaje, da imaju modrice po tijelu od slučajnih padova i žive idiličnim obiteljskim životima.

Krunoslava je nevjerojatnih 27 godina bila u braku sa zlostavljačem. Dobili su četvero djece, a ima i dvoje djece iz prvog braka. Bavila se poljoprivredom. Suprug i ona, kaže, izgradili su četiri kuće, a imala je i farmu punu životinja. Uz šestero djece i sav posao koji je imala, Krunoslava je najmanje vremena imala za sebe.

- Nisam se šminkala, odlazila na kave, nisam pila ni pušila. A opet, njemu sam bila najgora. Tjerao me da se šišam na kratko jer je govorio da samo kurve nose dugu kosu. Ako bi susjeda ponekad došla na kavu i ostala pola sata, govorio mi je da sam za tih pola sata mogla napraviti nešto pametno umjesto da sjedim - rekla je Krunoslava. Dodaje da ju je dodatno ubijalo to što je financijski u potpunosti ovisila o suprugu.

Pljuvao joj je u lice

- Morala sam ga moliti za svaku kunu, za sve što mi je trebalo - od stvari za osobnu higijenu do tenisica za djecu. Ako mi ne bi dao, potrošila bih od novca za režije i onda to prikrivala i pokušavala nekako namaknuti novac za račune. On je, naravno, govorio da sam užasno rastrošna - iskreno će Krunoslava.

TOMISLAV KLAUŠKI U ovoj zemlji zlostavljači skoro prolaze bolje od njihovih žrtava

Ono o čemu priča s najviše gorčine su suprugove uvrede.

- Verbalno zlostavljanje bilo mi je gore od fizičkog. Taj osjećaj - kad vam bližnji doslovno pljune u lice – najgori je od svih. Osjećate se beskrajno jadno. Nikad mu nisam vratila niti jednu uvredu jer nisam takva - priznala je žena. 

Dodaje, međutim, da je u takvim vezama ipak teško ostati moralan i dobar kakvom se ona nekad smatrala.

- Počnete puno lagati jer ste prisiljeni na to. Lažete mužu o novcu, ali tad mislite da morate jer vam ga ionako ne da, a potreban vam je. Lažete bližnjima za probleme u braku jer ih ne želite povrijediti, lažete i široj okolini jer vas je sram i jer ne želite da vas žale ili osuđuju. Izgubite samopouzdanje. Živite bespomoćni i u strahu za sebe i djecu. Loše spavate i nakon nekog vremena se prilično pogubite i postanete jedna živčana, otresita i gruba osoba, sve više nalik svom zlostavljaču, osoba kakva nikad niste htjeli biti. Izgubila sam sebe - kroz suze je rekla Krunoslava.

Zbog stresa kojem je bila izložena stradalo joj je i zdravlje.

- Da sam se barem ranije trgnula. Ne smije se čekati - poručila je Krunoslava, koja je nakon izlaska iz sigurne kuće postala nova žena. Našla je posao i unajmila stan gdje živi s kćerkom.

ISTRAŽIVANJE Budući liječnici ne misle da su oni koji 
tuku djecu zlostavljači

- Osjećaj slobode je nevjerojatan. Nije to došlo preko noći. Već sam se zadnjih godina sa suprugom počela mijenjati. Odlučila sam da ako me već mora tući - da neću više dopustiti da me napada s leđa. I tako, čim bi shvatila da me želi zaskočiti, okrenula bih se licem prema njemu i pogledala ga u oči. “Hajde, sad me udari”, govorila sam mu. Tada bi me samo pustio i otišao. Ubrzo sam shvatila da pola tih ružnih stvari ne bih ni bila proživljavala da si ih nisam sama dopustila. Bilo mi je teško na kraju sve si to oprostiti, ali sam uspjela nakon izlaska iz sigurne kuće – povjerila nam je hrabra Krunoslava.

Branka s početka ove priče, dvije je godine živjela s muškarcem iz inozemstva. Upoznala ga je 2015. godine u kafiću u kojem je radila. On je bio gost. U početku je sve bilo idilično, a Brankini sin i kćer, tada već odrasli, bili su oduševljeni majčinim odabirom. A onda je njemu pukla srčana aorta i jedva je ostao živ. Branka je dala otkaz kako bi ga mogla njegovati i neprestano biti uz njega. U jednom trenutku, trebao je u jednoj instituciji pokazati svoje dokumente, ali nije ih imao. Branki je postao sumnjiv.

Još si ne može oprostiti

Nije joj htio reći zašto nema dokumente. Kad se klupko počelo odmotavati, Branka je saznala da je njezin partner u inozemstvu optužen za pokušaj ubojstva svoje sestre te da ga tamo traže. Odlučila se rastati od njega.

- Tad je postao agresivan. Srušio me na pod, sjeo na mene i počeo udarati po glavi. Susjeda je čula viku i uletjela u stan te me spasila od njega i pozvala policiju. Priveli su ga i zabranili mu da mi prilazi, ali odmah su ga pustili. Odselila sam se od njega, ali znao je gdje radim i dolazio mi je na posao. Prijetio mi je - rekla je Branka.

Sve je ispričala sinu i kćeri. Bili su u šoku. Jedne večeri, Branku je bivši dočekao ispred novog stana pošto i autom ju je prilijepio uz ogradu.

'Mama, bit ćemo gladne'

Omamio ju je elektrošokerom. Kad su joj susjedi došli pomoći, on je izvadio pištolj i zapucao u zrak. Pobjegao je prije dolaska policije i bio u bijegu 26 dana prije nego što su ga uhvatili. Pronašao ga je Brankin sin sasvim slučajno. Muškarac je završio u zatvoru, a pustili su ga nakon tjedan dana. Branka je pobjegla u sigurnu kuću.

- Shvatila sam da uništavam život svojoj djeci. Morali su stalno paziti na mene, bili su pod stresom da će mi se nešto loše dogoditi. Dolazili su po mene na posao i vozili me na njega. Više nisu imali normalan život. Čak i kad sam došla u sigurnu kuću, tjedan dana nisam mogla oka sklopiti - kaže Branka. Danas kaže da se liječi poslom, koji je pronašla u cvjećarnici. Bila je najsretnija kad je čula po izlasku iz kuće da joj se bivši vratio u matičnu državu.

- Ne mogu si oprostiti što nisam čitala između redova i što sam mu tako slijepo vjerovala - kaže Branka.

Dodaje da su je u cijelom tom slučaju najviše razočarali policija i sudstvo.

- Stalno se apelira na žene da prijave nasilje, ali žene su nakon toga prepuštene same sebi. Ostaje im sigurna kuća za koju imam samo riječi hvale.

Svoju potresnu priču s nama je podijelila i Đurđica (37), njegovateljica iz Doma za slabe i nemoćne.

- “Mama, tata je otišao, sutra nećemo imati za kruh.” Te riječi ću zauvijek pamtiti. Rekla mi je to kćer nakon što je nasilnika odvela policija. Odgovorila sam joj da ćemo se snaći i da će nam možda biti teško, ali da ne želim da ona i njena sestra tako odrastaju - započela je svoju priču Đurđica iz Pregrade, majka dviju maloljetnih djevojčica. Bila je godinama u izvanbračnoj zajednici s bivšim policajcem. U početku je, kaže, veza bila dobra. Zajedno su izlazili i zabavljali se. Međutim, kad je ostala trudna, Đurđica je poželjela miran, obiteljski život. Suprugu se to nije svidjelo. Nastavio je izlaziti i sve je više pio.

Đurđicu nakon porodiljnog više nisu primili na posao pa se počela baviti poljoprivredom. Radila je na pet njiva te brinula o 13 kokoši, 40 zečeva i 20 patki. Suprug je još više počeo piti.

- Nikad nisam znala kad će doći kući niti hoće li uopće doći. Zbog toga sam cijelo vrijeme bila u stanju pripravnosti i pod stresom. Pogotovo jer sam znala u kakvom će stanju doći. A to je uvijek bilo teško pijanstvo. Jednom prilikom dok je tjerao patke u nastambu, rekla sam mu da je za to još prerano. Samo zbog te primjedbe, potpuno je poludio. Počeo me gušiti iako sam u tom trenutku u rukama držala našu kćer koja je tada bila stara tri godine - rekla je potreseno Đurđica.

Nekoliko dana kasnije, dok je sjedila s kćerima za stolom, suprug ju je gađao u glavu bocom piva i, na svu sreću, promašio. Nakon što je pozvala policiju, uslijedio je šok. Došli su, ali ona ih je sve redom prepoznala jer se radilo o prijateljima njenog supruga. Pokušali su je odgovoriti od prijave.

- Osjećala sam se tako bespomoćno. Na kraju su ga odveli, a on mi je na odlasku rekao da ću mu platiti za ovo. Tad sam znala da se moram pobrinuti da nas nikad više ne nađe - rekla je žena. Skupa s kćerima, otišla je u sigurnu kuću.

Radije je otišao u zatvor

Kasnije je kažnjena sa 600 kuna kazne zbog psovki koje mu je jednom prilikom uputila, a on je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora zbog prijetnje da će joj otkinuti glavu. Dok je boravila u sigurnoj kući, Đurđica je pronašla posao. Potom je počela zarađivati dovoljno da iznajmi stan. Danas žive u njemu i sretne su, kažu Đurđica. Bivši joj je osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci po djetetu što je spojeno u jedinstvenu kaznu od 10 mjeseci.

- Uvjetnu kaznu od dvije godine su mu opozvali jer je izjavio da neću trošiti njegov novac, te da će radije ići u zatvor. Nikad mi nije uplatio ni lipe. Djecu viđa kad se sjeti, nikako prema planu i dogovoru. Nekad prođe i po dva mjeseca da ih ne čuje ni vidi - kaže Đurđica i nastavlja:

- Iz sigurne kuće sam izašla hrabra, preporođena. Nikad nije kasno reći ‘dosta je bilo’ i krenuti u borbu za miran život. Mir koji danas imamo moje kćeri i ja, neprocjenjiv je...

Branio mi je ići na posao

Maria (45) iz Zagreba je 13 godina bila sa suprugom zlostavljačem. Ispočetka bila je jako zaljubljena u svog muža i on u nju. Dobili su i kćer koja će uskoro biti punoljetna. I on je se odao alkoholu te je postao ekstremno ljubomoran.

- Nisam smjela pozdraviti niti pogledati niti jednu mušku osobu. Zabranio mi je i da radim. Bila sam konobarica i nije se mogao pomiriti s tim da poslužujem muškarce u kafiću. Dala sam otkaz. Na kraju je samo on radio i gotovo da mi nije davao novac. Jedva sam krpala kraj s krajem - govori Maria.

Često je, tvrdi, bila prisiljena tražiti pomoć kod Crvenog križa. Bilo je strašno.

- Kad ni on nije imao novca, tjerao me da idem kod susjeda moliti alkohol za njega. Došla bih uplakana i molila ih da mi daju barem malo da ga smirim. Niti jedne jedine lijepe stvari više nije bilo u toj vezi - tužno će žena. Vrijeđanja i zabrane su ubrzo prešle i u fizičko nasilje. Maria tvrdi da je tad izgubila sebe.

Kći je imala noćne more

- Uhvatio me za vrat i počeo gušiti. Spasila me njegova baka. Razbijao je čaše, pepeljare, mobitele... Znam, trebala sam tad otići. Ali nisam i to zbog cijelog niza faktora. Tek danas znam da je to bila glupost. Mislila sam da ne smijem otići jer imamo dijete i da ono mora imati tatu. Uz to, uvjeravao me svaki put da će prestati piti i da me neće tući. Na kraju, voljela sam ga unatoč svemu. Tako sam sama sebi postavila zamku iz koje nisam mogla izaći - ispričala je Maria.

Stvari su postajale sve gore i gore. Maria je prvi put rekla “dosta” kad ju je suprug istukao pred djecom. Napustila ga je i mjesecima živjela kod kumova, a onda je otišla u sigurnu kuću.

- Da tada nisam otišla od njega, danas bih bila pod zemljom - rekla je. Vrijeme provedeno u sigurnoj kući smatra dragocjenim.

- Tamo cijeli tim sastavljen od socijalnih radnika i psihologa radi s vama i nemoguće je ne vratiti samopouzdanje koje ste putem izgubili. A to je ono što vam najviše treba – uvjerena je Maria.

Supruga je od izlaska iz kuće viđala samo na sudu jer je pokrenula brakorazvodni postupak, a u sudnici su se nalazili i zbog neplaćanja alimentacije.