Zlatni izbornik naših barakuda: Bećar koji živi za vaterpolo...

Bio sam samouvjeren, miran. Došli smo ovamo po zlato i vjerovao sam, ma znao sam da ćemo ga i uzeti, govorio je jutro nakon velikog finala i pobjede protiv Mađarske te prije povratka u Zagreb Ivica Tucak.

S “barakudama” je pokorio vaterpolski svijet u Budimpešti, svi su na kraju morali zapljeskati Hrvatskoj i Tucku.

- Sigurno je ovo kruna moje karijere, od ovoga je veće samo olimpijsko zlato, a njega ćemo, nadam se, uzeti u Tokiju - govorio je Ivica nakon poprilično besane noći:

- Uspio sam odspavati nešto malo - rekao nam je Tucak, koji je u Budimpešti posljednjih dana imao podršku svoje supruge Marijane.

- Došla je tu prije polufinala i bila uz mene, a kad je utakmica završila, kad sam bio u bazenu, sve mi je prošlo kroz glavu. Bio je to trenutak sreće i radosti koji nikad neću zaboraviti. Izgubili smo dva velika finala u posljednje dvije godine, a sad smo napokon uzeli to zlato - rekao je Tucak.

Bio je izbornik miran ovih dana u Budimpešti. Ispijao je kavicu na terasi kafića, družio se, u prolazu se znao i našaliti, a kad je sve završilo, to je sigurno znao i proslaviti. Veselin Đuho, koji je prvi prepoznao Tucka uzevši ga 2005. za pomoćnika u Šibeniku, kaže da je izbornik “bećar”, da zna slaviti i proslaviti sa stilom...

Izbornik nije želio otkriti komu je posvetio ovu zlatnu medalju. I jučer nam je ponovio da je to nešto što želi zadržati za sebe, ali to na kraju možda otkrije najboljim prijateljima u Šibeniku.

- Ja sam vam čovjek koji vodi normalan život. Nemam nekog posebnog hobija. Najbolje se opuštam kad sam sam na treningu, kad plivam u bazenu i kad sam u svom Šibeniku na kavici s prijateljima s kojima sam odrastao. Obožavam Šibenik i u njemu sam uvijek kad nemam obveza. Živim, kako se kaže, po dalmatinski - rekao nam je izbornik koji je doslovno cijeli život u vaterpolu:

- Bio sam igrač, pa ubrzo postao i trener. Cijeli moj život je u bazenu - kaže Tucak, kojeg je teško nagovoriti da priča o Domovinskom ratu.

Bio je sudionik rata, branio je svoj Šibenik, svoju Hrvatsku.

- Ne želim puno pričati o tome. Mnogo je ljudi bilo u ratu - kaže Tucak, kojega smo upitali što je za njega značila utakmica na otvaranju bazena u Svjetskoj ligi u Gradu heroju Vukovaru u ožujku ove godine.

- Svi smo bili sretni što smo tamo. Vukovar je Hrvatska - rekao je ponosno trener kojemu se ovih dana “klanja” vaterpolski svijet.

Tucak će sutra biti u svom Šibeniku, ali slijedi mu samo kratki odmor.

- Odmorit ću se sedam-osam dana, a onda idem u Beograd na Svjetsko juniorsko prvenstvo. Idem malo to popratiti - završio je Tucak, koji ne može bez bazena i vaterpola.

Sada je na krovu svijeta i u Šibeniku ovih dana sa svojim prijateljima može “ćakulati”, zapaliti cigaretu i ispijati kavicu. Zaslužio je da uživa...