Zlatko Dalić se iščuđava nad ustaškom koračnicom u Osijeku. Kao da to nije odavno normalno
Foto: Goran Kovacic
"Nije mi to jasno, tko to organizira, tko to dogovara, tko to rješava. Kome to treba?", pita se Zlatko Dalić nakon ustaške koračnice u Osijeku. Nažalost, propustio je priliku javno se ograditi i osuditi takvo navijanje.
Tko je donio ustašku zastavu na utakmicu s Latvijom? Sin lokalnog HDZ-ovca. Tko je poveo skandiranje "Za dom spremni" na Maksimiru nakon pobjede nad Islandom? Igrač i kasnije trener reprezentacije Josip Šimunić. Tko je nacrtao svastiku na Poljudu? "Orjunaši". Tko je vikao "Cigane, cigane" na finalu Lige nacija u Rotterdamu? "Navijači koji se ne slažu s određenim sudačkim odlukama".
A sada se Zlatko Dalić pita, nakon pjevanja ustaške koračnice na jučerašnjoj utakmici s Turskom u Osijeku zbog koje Hrvatskoj prijeti nova kazna: "Nije mi to jasno, tko to organizira, tko to dogovara, tko to rješava. Kome to treba?".
Godinama se treneri reprezentacije iščuđavaju nad ustaškim skandiranjima, rasističkim povicima, neprimjerenim skandiranjima na utakmicama Hrvatske, ali tek nakon što UEFA pošalje novčanu globu ili neku težu kaznu. Inače ništa ne čuju i ne vide.
Baš kao i predsjednici Republike, predsjednici Vlade i svi drugi političari koji na utakmicama pozdravljaju "fantastično navijanje" i veličaju "predivnu atmosferu".
A godinama nitko ništa ne vidi, ni ne čuje. A kamoli da osuđuje.
"Nije moje da se u to miješam", kaže Zlatko Dalić. "Ne razumijem da se stalno tako nešto dešava da dođu s tim ciljem".
Ali zašto se izbornik reprezentacije ne bi u to miješao? "Bio sam u svom filmu nekom", pravda se on, kao što su se pravdali svi prije njega kad su se s tribina čuli ustaški ili rasistički povici. Čuju kad se skandira njihovo ime, ali ne čuju ustaške koračnice ili "Za dom spremni" ili "Cigane, cigane" ili "Srbe na vrbe".
Dalić kaže kako "nije njegovo da se miješa" u takav problem s navijačima, ali zašto onda miješa nogomet i reprezentaciju s vjerom, s religijom, nacijom, hodočašćem, propovijedima, krunicom u džepu?
Kad bi se izbornik počeo u to miješati, možda bi netko na tribinama obratio pažnju. Ili se hrvatski izbornik pribojava onih koji bi trebali obratiti pažnju?
"Tijela koja donose te odluke moraju shvatiti da je to 20 ljudi, da nije 100.000 ljudi vikalo", veli Dalić. "Znaju sve, dok ne riješimo taj problem bit će tako".
Ne govore o problemu
Ali koji je to konkretno problem? Kad je Dalić ikada spominjao nekakav problem? Tko je spomenuo ustaštvo, rasizam, šovinizam kao problem na utakmicama reprezentacije? Dalić sigurno nije.
To, naime, nije slučajnost, nije izolirani incident, to je navijačka kultura. Jer ako je nogometaš koji je s mikrofonom u ruci vodio ustaško navijanje na Maksimiru, a potom teško kažnjen, pa čak i osuđen zbog "poticanja mržnje na temelju rasne, nacionalne i vjerske pripadnosti", kasnije imenovan trenerom mladih selekcija, onda je to njegovanje kulture oko nogometne reprezentacije.
Ako se Marko Perković Thompson kao počasni gost vozio s viceprvacima svijeta u autobusu na povratku iz Moskve, onda je to kultura koja se prenosi na tribine.
Ako Kolinda Grabar Kitarović nakon utakmice na kojoj se orilo "Za dom spremni" kaže da je navijanje bilo "veličanstveno", tada je to političko pokroviteljstvo nad takvim ponašanjem.
I kad čitava reprezentacija uredno odšuti takve događaje, sve dok UEFA ne pošalje kazne, tada se šutnjom daje odobrenje za takvo navijanje. I kad Zlatko Dalić kaže da to "ne razumije", umjesto da to osuđuje, onda sudjeluje u tom problemu.
Pa kad se izbornik danas pita "tko to organizira, tko to dogovara, tko to rješava", odgovor je zapravo prilično jednostavan - navijači hrvatske reprezentacije. Nekad manji broj, nekad veći broj, nekad manjina povede navijanje, nekad većina prihvati.
U pravilu se to ignorira, u slučaju pobjede se zaobilazi, u slučaju poraza svi se zgražaju i iščuđavaju.
Sad je Dalić napokon prepoznao problem. Ali ga ponovno "nije razumio". Dakle, morat će uskoro ponoviti lekciju.
