Život u Realu: Dečko, sjediš na mom mjestu... Pa tako 20 puta!

Bio je svjetski napadač, rijetko viđeni talent. Odigrao je 662 utakmice u najvećim svjetskim klubovima, zabio 208 i asistirao za 90 golova, osvajao Ligu prvaka, Serie A, Premiership, tursku Süper Lig, FA Cup i Community Shield.

Bio je prvak Europe s reprezentacijom, igrao od Engleske preko Indije do Kine, a najteže mu je bilo na vrhu vrhova - u Madridu, u Realu. Jer tamo je, kaže, dospio, premlad.

POGLEDAJTE VIDEO: Vidim novine i ne mogu vjerovati...

Pokretanje videa...

00:24

Anelka | Video: tw/netflix france

Nicolas Anelka, danas 41-godišnji trener Lilleovih juniora, a nekad svjetska zvijezda i enfant terrible svjetskog nogometa, u Netflixovom dokumentarcu 'Anelka: Neshvaćeni' priča o tome kako je bilo u ljeto 1999. kao 20-godišnja senzacija ušetati na 'Santiago Bernabeu' u svlačionicu.

- Završi press-konferencija, predstave me kao zvijezdu i odem u svlačionicu. Prazna. Sjednem. A onda... Dođe jedan i kaže 'Sjediš na mom mjestu'. Ja sav obziran: 'Joj sorry, nisam znao. Premjestit ću se'. Pa drugi: 'To je moje mjesto'. Pa se preselim. Pa treći, pa se preselim, pa četvrti... I tako jedno 20 puta. A ja si mislim: 'Kao da sam u protivničkoj svlačionici. Što je ovo, čovječe, pa ovo će biti pakao'! I bio je - priča Francuz.

Upao je u generaciju sa R.Carlosom, Seedorfom, McManamanom, Redondom, Ilgnerom, Hierrom, Morientesom, Sanchisom, Salgadom, sunarodnjakom Karembeuom... Ne baš 'Galacticosi', ali sve puno šefova i svaki sa egom većim od Španjolske. Treneri su bili Toshack pa Del Bosque.

- Medijski pritisak. Stalni, svakodnevni, neprestani. Ne dam izjavu tjednima, a stalno sam na naslovnicama. Privatni život? Zaboravi. Stadion-stan, to je bila jedina moguća relacija. Imaš 20 godina, a ne smiješ prošetati ulicom. Jer što god napraviš ili ne napraviš drugi dan u nekim novinama netko će te zbog nečega kritizirati.

Skupio je snage i rekao svima da sjednu jer je vrijeme za razgovor:

- Zabijem Barceloni u Clasicu, sve isto. Onda sam ušao u svlačionicu i zagrmio 'Sad ćemo razgovarati'. Kažu suigrači, 'Poslije treninga'. Ja zaurlam 'Ne, sad'! Gledam im face... Sjest će, ali neće čuti ni riječi od onoga što bi im rekao. Samo sam odmahnuo rukom i rekao 'Slobodni ste'. Oni su otišli na trening, a ja se polako obukao u hlače i košulju. Normalno, bio sam kažnjen jer nisam trenirao. Vratim se: nema promjene. Zamisli, igraš za najveći klub na svijetu koji te htio svim silama, platio za to doba basnoslovnih 35 milijuna eura, promovirao kao zvijezdu, a suigrači se ponašaju k'o da si im smrtni neprijatelj?

Kad podvuče crtu pod svojih madridskih godinu dana (odmah sljedeće ljeto je za istu lovu prodan u PSG) puno toga objašnjava neiskustvom, mladošću...

- Osvojili smo Ligu prvaka te godine, igrao sam finale od 1.-80., Morientes i ja u napadu. Razbili smo Valenciju 3-0 u Parizu. To je bila osma Realova Liga prvaka, na to sam ponosan. Ali sve zajedno u Realu... Nisam napravio puno. Sedam golova, šest asistencija. Malo. A zapravo nikad nisam dobio istinsku šansu. Realno, bio sam premlad za takav izazov. Preosjetljiv. Real Madrid je klub za koji treba znati ne samo igrati nego i živjeti sa statusom igrača takvog kluba. Znao sam imati predug jezik, reagirati neprimjereno. Prerano mi je Real došao u karijeri - zaključuje Francuz u Netflixovom dokumentarcu o vlastitoj karijeri u kojem govori i o raspadu francuske repke pod Domenechom na SP 2010, igranju za Arsenal, Man City i Chelsea, godinama u PSG-u...

Nicolas Anelka. Neshvaćeni.