'Živio sam sasvim sam u divljini 40 godina, evo što sam naučio'

Britanac Ken Smith proveo je većinu svog života sam u divljini, godinama je bio nomad te lutao Aljaskom, Kanadom i Švedskom. Sada, kad je u kasnim 70-im godinama života, našao si je mirniji dom, živi kao pustinjak u škotskom gorju u kolibi koju je sagradio od srušenih stabala.

Napisao je knjigu koja otkriva njegov način života te smatra da je percepcija javnosti o ljudima poput njega potpuno iskrivljena.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:52

Senj: Čitatelj snimio medvjeda u šumi kraj ceste Krivi Put | Video: 24sata Video

- Često se introverzija i povučenost, temeljne osobine pustinjaka, povezuju s bijesom i neprijateljstvom prema čovječanstvu. No, to je strašna nepravda prema svima onima koji preferiraju miran život, nepravda prema svim introvertima, kao i pustinjacima i povučenim osobama - naveo je Smith.

Smith nije otišao u divljinu kako bi pronašao Boga ili izbjegao ljude, već kako bi postao dijelom prirode.

Kad je prvi put posjetio škotsko gorje sa samo 15 godina, Smith je odmah osjetio kao da je stigao kući. No, možda se nikada ne bi definitivno odlučio za takav način života da ga nisu napali.

Naime, jedne noći, nakon izlaska iz puba, napala ga je grupa od osam mladića. Tukli su ga i šutirali, ostavivši ga misleći da je mrtav. Nakon toga je proveo mjesece u bolnici te imao čak četiri operacije mozga.

Zato je nakon oporavka odlučio je živjeti onako kako želi, umjesto da provede život 'zatvoren u odijelu i kravati, zarobljen iza uredskog stola', kako je naveo.

POGLEDAJTE VIDEO - TRAILER DOKUMENTARCA O KENU SMITHU:

I tako je krenuo, na Yukon.

Prva polovica njegove knjige prava je avantura, puna smrtonosnih doživljaja kao što su borbe s grizlijima, izbjegavanja jurećeg losa, gotovo smrzavanja u šatoru prekrivenom ledom. Najednom Smith pada u duboku brzu rijeku, gubi opremu i gotovo se utapa. No, ipak se spašava, veli da je doživljaj bio opijajući, osnažujući i oslobađajući. Knjiga, napisana u suradnji s velškim piscem Willom Millardom, napisana je pitko, jednostavno, s dovoljno kolokvijalnog jezika koji joj daje osobnost.

U drugoj polovici knjige, Smith prestaje putovati, nastanjuje se uz obale osamljenog škotskog jezera, gradi kolibu i sadi vrt. U usporedbi s njegovim nomadskim avanturama, ovo je prilično civiliziran život, iako je do najbliže ceste osam kilometara pješačenja, a dodatnih devet do mjesta gdje prima poštu i još devet do grada za namirnice.

Ipak, i dalje ga prate bliski susreti sa smrću - njegova koliba strada u požaru, a on preživljava strašne oluje i najhladnije zime u povijesti Škotske. No, u ovom trenutku knjiga se preobražava u svojevrsni vodič za preživljavanje u divljini: kako izgraditi kolibu, uloviti ribu, iscijediti sok iz breze, ukloniti krpelja.

Smith je bio i tema dokumentarca jednog glasgowskog filmaša, što ga je učinilo slavnim pustinjakom Velike Britanije.

U međuvremenu je imao i moždani udar te rak, no uvijek se vraća svojoj divljini i pustinjskom načinu života.

Što je naučio u životu provedenom u samoći?

- Proveo sam većinu života izvan konvencija mainstream društva, i reći ću vam što smatram čudnim, a to nije život pustinjaka. Čudno je kako su čitave generacije ljudi uvjerene da postoji samo jedan način života – onaj na mreži, u sve dubljem dugu, radeći na stvarima koje vjerojatno nikada neće koristiti, kako bi obogatili ljude koje nikada neće sresti, samo da bi možda skupili dovoljno novca da kupe hrpu nepotrebnih stvari ili, ako imaju sreće, odu na odmor u mjesto poput onog gdje ja živim, i to samo na tjedan dana sreće koju ja osjećam svakoga dana - njegovo je mišljenje.

Njegova knjiga je ljubavna priča planinama u magli, pulsirajućim sjevernim svjetlima, jelenima u zoru i slobodi, piše msn.