''Živimo u takvoj državi da komedije ima na sve strane''

Nakon preuzimanja prostora bivšeg kina Studio u zagrebačkoj Vlaškoj 92, Marina Orsag na istom mjestu prije godinu i pol pokrenula je prvi hrvatski stand-up klub. Osim svakodnevnih nastupa komičara, Studio smijeha nudi i ostale zanimljive sadržaje poput radionica i sportskih turnira. Kako je biti žena u svijetu stand-up komedije te kako je živjeti s ovakvim poslovnim odabirom, otkrila nam je Marina koja iza sebe ima više od tisuću uspješnih nastupa. 

Odakle stand-up komedija u vašem životu i kada ste shvatili da je to ono čime se želite baviti?

Cijeli život bila sam "razredni klaun" i od malih nogu su me roditelji usmjeravali na pjevanje, ples i glumu. Ipak, kako me ništa od toga me nije potpuno oduševilo, igrom slučaja završila sam kao dadilja u New Jerseyu. Čestim odlascima u New York, otkrila sam stand-up komediju kao izvođačku disciplinu i odmah se zaljubila u nju. Povratkom u Zagreb pomalo sam gubila nadu da bih se time ikada mogla baviti kod nas, sve dok Slavica Knežević nije pokrenula glumačke radionice stand-up komedije. Najbolja prijateljica me nazvala čim je ugledala plakat i rekla mi za radionice pa sam se nekako odvažila i otišla na njih, nakon čega sam uskoro imala i prvi nastup. Od tog trenutka postala sam sigurna da je stand-up komedija jedina stvar koju želim raditi.

Kako ste došli na ideju o pokretanju Studija smijeha nakon što ste se već godinama bavili stand-up komedijom?

Kada smo kolege i ja u tadašnjem MMC-u Studio počeli nastupati četvrtkom navečer, večeri su bile rasprodane po nekoliko tjedana unaprijed. Nakon što smo potom uveli program i srijedom te "open mic" večeri u Purgeraju, shvatili smo da su sve tri večeri rasprodane. U suradnji sa slovenskim kolegama pokrenuli smo festival PANČ koji nam je otkrio kako postoji još puno komičara u regiji koji bi mogli gostovati kod nas te da bi se moglo raditi i svih sedam dana u tjednu. Predložili smo partnerstvo slovenskim kolegama te se dogovorili da ćemo raditi što više gaža i festivala kako bismo pokrenuli klub. Kolega Andrej Težak Tešky iz Slovenije i ja smo sjeli, dugo razgovarali i došli do zaključka kako je prostor u Vlaškoj idealan za stand-up nastupe. Nakon što smo uložili novac i trud, kolege komičari su se odazvali volontiranju i realizaciji ideje. Ništa od toga se ne bi ostvarilo da sami nismo krenuli u radne akcije poput zidanja, postavljanja pločica, ugradnje šanka i slično.

Kako izgleda vaš uobičajeni dan otkako vodite klub? Zahtijeva li mnogo veći angažman od samih nastupa?

Nema uobičajenog dana kada vodiš klub. Uz slaganje dvorane, čišćenje prostora, održavanja Facebook stranice, pisanja press releasea, izrađivanja letaka i plakata, tu su još narudžbe pića, razne nabavke, dogovaranje programa te angažmani vanjskih komičara. Nimalo nije lako voditi klub, ali kada uza sebe imaš ovakvu ekipu kakvu imam ja, sve je lakše. 

Žene su u stand-up komediji još uvijek u manjini. Kako ste se vi u tome snašli, predstavlja li vam to većinom prednost ili manu?

Pa ponekad je prednost, a ponekad mana. Prednost je jer nas u Hrvatskoj ima samo dvije i onda kada za gaže traže jednu curu i jednog dečka, lakše se dogovorimo te ponekad imamo više gaža nego dečki. A mana je samo to što ljudima ponekad i nije u redu da žena s mikrofonom u ruci izgovara sve ono što mi ponekad izgovorimo. Ipak, snašla sam se u cijeloj priči super. Imam najduži staž u tome od svih pa se ponekad osjećam kao mama. A i s obzirom na to da nas ima malo, dečki se lijepo brinu o nama.

Može li se živjeti od stand-up komedije u Hrvatskoj ili je nužno uz to imati i redovan posao? Je li stand-up komedija kod nas zaživjela kao profesija?

Od stand-up komedije se može živjeti ukoliko to radiš konstantno, ako stalno radiš na sebi, razvijaš se i pišeš novi tekst. Međutim, u početku je dobro imati i posao sa strane. Sve ovisi o broju nastupa i kvaliteti, ali zbog poslovne etike o konkretnim ciframa ne bih govorila. Nažalost, još nismo u kategoriji slobodnih umjetnika iako smo kontaktirali Vitomiru Lončar koja nam pomaže u tome. Nadamo se da ćemo uskoro dobiti taj status jer trenutno nemamo mogućnost i pravo na mirovinsko, socijalno i zdravstveno osiguranje osim ako si ga sami ne uplaćujemo. Ugovore za sad imamo sa Studijem, međutim to je naš klub i doživljavamo ga kao mjesto od kojeg ne zarađujemo već se tu oblikujemo kao komičari. 

Tko sve može biti stand-up komičar? Ako se netko tek želi okušati u stand-up komediji, na koji način i gdje se može prijaviti?

Svatko tko je ikada komentirao sve ono što i drugi vide, ali nisu to tako duhovito primijetili može pokušati. Moraš se barem malo roditi s tim, ali dosta toga se može postići kroz radionice i "open mic" večeri. Kolega komičar Domagoj Pintarić i ja svako malo radimo radionice, tako da samo treba pratiti naše službene stranice.

Postoji li danas u Hrvatskoj čvrsta stand-up scena? Kakva je razlika između sadašnje scene i scene koja je postojala kada ste se tek počeli baviti stand-up komedijom?

Razlika je u tome što više ne moramo baš svima objašnjavati što radimo te što su se postigli neki parametri po kojima nas se angažira, poput primjerice određenih tehničkih uvjeta. Danas nije niti približno slično kao u početku kada ljudi nisu shvaćali zašto nam treba mikrofon i reflektor ili kako to da sami pišemo svoje materijale. Trenutno stand-up scena u Hrvatskoj nije toliko čvrsta i definitivno ima stvari koje se još moraju usavršiti u našim glavama, ali i u glavama publike i ljudi koji nas angažiraju.

Kako je okolina reagirala na pokretanje Studija smijeha te kako reagira danas? Znaju li cijeniti dobar i kvalitetan humor?

U početku su skoro svi bili skeptični oko toga kako ćemo puniti klub svaki dan i tko će dolaziti gledati hrvatski humor. Međutim nakon godinu i pol, puni smo svaki dan, nasmijemo preko pet tisuća ljudi mjesečno koji se zadovoljni vraćaju natrag. Hrvati znaju cijeniti ono što je dobro, samo ih moraš znati privući.  Najčešće se susrećemo sa skepticima čije predrasude nestanu nakon prvih deset minuta provedenih kod nas. Dokaz tomu je i činjenica da baš i nemamo genijalnu promociju, a ljudi je sve više i više što znači da nam je najbolja reklama upravo zadovoljna publika.

Kakvi su vam planovi za budućnost? Planirate li otvoriti još koji klub komedije te možda pokoriti i inozemno tržište?

Za početak želim da ovaj uspije u potpunosti, a onda ćemo vidjeti što dalje. Probili smo se na srpsko i slovensko tržište i to nam je drago. Trenutno se pripremam za London, gdje nastupam na međunarodnoj konferenciji stand-up komičara i to mi je velika čast jer sam pozvana među samo deset komičara iz cijeloga svijeta. Možda i tamo potegnem kolege za sobom, ali s obzirom da smo ovdje počeli stvarati povijest, možda je najbolje da doma i ostanemo.

Iza vas je više od tisuću nastupa. Imate li unatoč tome tremu pred izlazak na pozornicu?

Da, iako iza sebe imam već toliko nastupa, tremu imam svaki put. Ipak, to me veseli jer je trema dokaz da mi je stalo i da još nisam u glavi stvorila egotrip. Ego da, ali egotrip nikada. Živimo u takvom dobu i u takvoj državi da komedije ima na sve strane.