Zezanje među glumcima na setu stvara neodoljive situacije

Neke od najcitiranijih filmskih rečenica, kao i mnoge kultne scene, zapravo uopće nisu postojale u originalnom scenariju nego su nastale na licu mjesta iz glave najvećih majstora improvizacije - glumaca. Često se radi o pukom spletu okolnosti i uživljenosti u ulogu zbog koje glumci dobiju dodatnu inspiraciju, a rezultat toga je genijalna scena koju redatelji na kraju uvrste u konačnu verziju filma. Tako su filmski citati nekih od najvećih holivudskih glumaca s vremenom i upotrebom postali dio popularne kulture i zaštitni znak filma ili autora.

Taksist uletio na filmski set i umalo ozlijedio Dustina Hoffmana

Svoju vještinu improvizacije pokazao je Dustin Hoffman (76) davne 1969. u “Ponoćnom kauboju” Johna Schlesingera kada ga je za vrijeme snimanja umalo udario njujorški taksi. Vozač je, naime, ignorirao vidljivi znak na kojem je stajalo da je snimanje u tijeku te je naletio na Hoffmana, koji je taman s Jonom Voightom, koji je igrao žigola Joea Bucka, prelazio cestu. Glumac nije prekinuo scenu nego je iznervirano udario po haubi automobila i viknuo: “Hej, hodam ovuda” (Hey, I’m walking here). Osim što se legendarna rečenica ukorijenila u svakodnevnom govoru, nalazi se i na 27. mjestu 100 najboljih filmskih citata Američkog filmskog instituta. “Ponoćni kauboj” osvojio je i tri Oscara, a postao je i jedini film s cenzorskom oznakom X ikad nagrađen Oscarom u bilo kojoj kategoriji.

Kaže se da život piše romane, no nerijetko život piše i scenarije bolje od scenarista. Najbolji primjer za to je scena iz filma “Biti John Malkovich”, u kojoj Malkovich nakon žustre rasprave s Craigom (John Cusack) hoda pored ceste kad mu u glavu doleti limenka piva koju je bacio nepoznati muškarac iz auta te je pritom viknuo: “Hey, Malkovich, think fast” (Malkovichu, misli brzo!).

'Malo krvi nikom nije naštetilo', kazao je Leonardo DiCaprio

Glumac je vrisnuo i pobjesnio, a redatelju Spikeu Jonzeu to se toliko svidjelo da scenu nije htio izrezati. Film u kojem talentirani lutkar Craig otkrije skriveni tunel koji vodi u um drugog muškarca, točnije Malkovicha, imao je tri nominacije za Oscar i četiri za Zlatni globus.

I Leonardo DiCaprio (39) je na snimanju filma, i to Oscarom nagrađenom “Odbjeglom Djangu” Quentina Tarantina, zaradio ozljedu. Glumac kojemu je i ove godine izmaknuo zlatni kipić prejako je udario rukom o stol te je razbio staklo i porezao se po ruci. DiCaprio je nastavio glumiti kao da se ništa nije dogodilo, a njegova krvava ruka nije izbačena iz filma.

Zašto prekidati nešto što ima potencijal da se savršeno uklopi u film. Malo krvi nije nikome naštetilo, komentirao je glumac scenu. Još jedan Tarantinov film obilježila je vrhunska improvizacija, ovog puta Michaela Madsena (55). Scena iz “Reservoir Dogsa” (Psi iz rezervoara) u kojoj Mr. Blonde (Madsen) muči policajca Marvina Nasha dok opušteno pleše uz pjesmu “Stuck in the Middle with You”, a zatim mu odsiječe uho, potpuno je improvizirana (osim da mu treba odsjeći uho). Quentinov prvijenac iz 1992. često se navodi kao primjer filmskog nasilja te je postao klasik nezavisnog filma koji uključuje mnoge teme koje se smatraju Quentinovim zaštitnim znakovima: nasilni zločin, upečatljivi dijalozi, obilne psovke...

Ukrao citat iz TV showa i iskoristio ga u hororu

I pokojni Heath Ledger uživio se u ulogu Jokera u “Vitezu tame” iz 2008. Scena u kojoj polako plješće rukama sjedeći u ćeliji nakon što ga je Jim Gordon uhitio ne mijenjajući izraz lica njegova je improvizacija koja se u film savršeno uklopila. Idealno se uklopila i improvizacija Jacka Nicholsona (77) u “Isijavanju” Stanleya Kubricka. Njegova legendarna rečenica “Heeere’s Johnny” nije bila u scenariju, a Jack ju je “ukrao” iz emisije “The Tonight Show starring Johnny Carson”. Taj prizor u kojem poremećeni pisac (Nicholson) razbija vrata sjekirom te nakon što je rasjekao jedan dio vrata, progura glavu unutra u potrazi za svojom suprugom, mnogi kritičari su proglasili najstrašnijom u povijesti kinematografije. I Robert de Niro (70) svojom je vještom improvizacijom stvorio jednu od najboljih filmskih rečenica. U klasiku “Taksist” Martina Scorsesea iz 1976. igra njujorškog taksista Trevisa Bicklea, koji pred ogledalom izgovara: “You talkin’ to me?”

Zezanje među glumcima na setu stvara neodoljive situacije

U scenariju je samo pisalo da Trevis treba razgovarati sam sa sobom u zrcalu, a De Niro je iz toga napravio legendarnu scenu upisanu u povijest kinematografije. Scena iz filma “Zgodna žena” u kojoj Edward (Richard Gere) pokazuje Vivian (Julia Roberts) skupocjenu ogrlicu, a pritom zaklopi kutiju što kod Julije izazove smijeh također je - spontanost glumaca. Nakon što su se svi na setu počeli smijati, redatelj Garry Marshall odlučio je scenu zadržati u filmu. I Francis Ford Coppola nije imao ništa protiv improvizacije Marlona Branda na snimanju filma “Kum” iz 1972. Uvodna scena u kojoj Vito Corleone (Brando) drži i mazi mačku u naručju nije bila planirana.

Velikan sklon improvizaciji odbio primiti nagradu Akademije

Glumac je mačku lutalicu našao oko seta, a ona mu se tijekom snimanja ugnijezdila u krilu. Brando je za tu ulogu osvojio Oscar, ali odbio je primiti nagradu i postao drugi glumac u povijesti koji nije prihvatio nagradu Akademije za najboljeg glavnoga glumca (prvi je bio George C. Scott za “Pattona”). Na dodjelu je poslao manje poznatu glumicu, Indijanku Sacheen Littlefeather, koja je objasnila njegove razloge. Brando se protivio načinu na koji Hollywood i televizija prikazuju Indijance.

Većina redatelja svojim glumcima daje određenu dozu slobode i prostor za improvizaciju te su upravo zato nastale legendarne rečenice, geste ili čak cijeli monolozi koji su našli mjesto ne samo u filmskoj povijesti nego i u svakodnevnom govoru. Filmski scenarij, na sreću glumačke ekipe, nije uvijek do kraja definiran i glumcima ostavlja dovoljno prostora da sitnim improvizacijama nadograđuju lik koji glume.