ZEZ vraća eksperimentalnu glazbu i jazz u KSET večeras

Ante Zvonimir Stamać je volonter kluba KSET koji je odlučio u klub dovesti Zavod za eksperimentalni zvuk i promovirati jazz i eksperimentalnu glazbu, pogotovo među studentima. Nakon rasprodanog prvog, ZEZ juri prema svom drugom izdanju, a 5. studenog gostuju francuski The Kandinsky Effect. Kako je došao na ideju za Zavod za eksperimentalni zvuk, koliko publike ima ovakva glazba u našoj zemlji i s kakvim se problemima susreću promotori eksperimentalne glazbe rekao nam je Stamać u intervjuu.

Iza pomalo zafrkantskog imena krije se eksperimentalna i jazz glazba. Kako si došao na ideju da u zagrebački klub KSET dovedeš ZEZ - Zavod za eksperimentalni zvuk?

Prošle dvije godine vodio sam kulturni program KSET-a, dosta sam bio ogorčen jer sam zbog recesije, koju su osjetili svi promotori u gradu, morao rezati onaj "najkulturniji" dio programa - koncerte jazza i eksperimentalne glazbe. Ideja za program je došla iz želje da se u KSET vrati ono po čemu je bio poznat i čega, unatoč trudu ekipe iz SC-a i Žednog Uha, Zagrebu nedostaje. To se ne bi nikad ostvarilo da tu nije bila moja dugogodišnja prijateljica i suradnica Ines Bombek koja je uz pomoć malog tima napisala projekt i prijavila program na sve natječaje. Naišli smo na potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport i Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu. 

Koja sve glazba po tebi ulazi u opis ZEZ-a?

Eksperimentalna glazba širok je i ne baš pretjerano definiran pojam, niti ga ja mogu baš definirati unutar okvira ZEZ-a. Očito je da promoviramo prije svega eksperimentalni jazz, međutim sad se može postaviti pitanje što je eksperimentalni jazz? Moja percepcije eksperimentalnosti bilo kojeg žanra je pomicanje granica u smjeru koji nije postao opće prihvaćen od strane ostalih glazbenika unutar žanra. Tako da sam pojam ovisi o žanru i vremenu. Kad je Miles Davis snimao Birth of Cool sigurno se radilo o eksperimentalnom albumu. U moju viziju ZEZ-a spada sva eksperimentalna glazba bilo da se radi o jazzu, elektronskoj glazbi, rocku, klasičnoj ili bilo kojem drugom žanru čije je granice netko odlučio pomaknuti. Talking about music is like dancing about architecture. 

Kakav je odjek imalo prvo izdanje ZEZ-a s Colinom Stetsonom?

Odaziv je bio izvrstan, a prije svega naišli smo na veliku potporu medija. Naravno, i oni su svjesni nedostatka marginalnih žanrova u koncertnoj ponudi Zagreba i objeručke su prihvatili pomoći nam. Koncert je bio rasprodan, KSET je bio pun, a ograničenje karata na dvije trećine standardnog kapaciteta pokazalo se ispravnim jer je to bitno pridonijelo komforu publike. Colin se pokazao kao izvrstan glazbenik, ali i kao simpatično ljudsko biće u pauzama između pjesama. Mislim da su svi izašli sa smiješkom na licu nakon koncerta. Nekoliko dana kasnije počele su stizati recenzije s glazbenih portala, samo pozitivne kritike i Stetsonovog nastupa, ali i samog programa.

Prepoznaju li posjetitelji takvu glazbu, ima li ona publiku u gradu?

Pa sigurno je da ima, samo je pitanje koliku. Stetsonov koncert ne smatram reprezentativnim primjerom jer je dosta ljudi došlo zbog njegove povezanosti s Bon Iverom, Tomom Waitsom i Arcade Fireom koji je prema mnogima jedan od najbitnijih bendova u ovom trenutku. Manje zbog činjenice da se radi o jednom od najbitnijih imena eksperimentalnog jazza danas. Nama je u cilju povećati publiku koja dolazi na koncerte jazza, prvenstveno studentsku koje ima sve manje i manje na svim koncertnim događajima u gradu. S druge strane, publike zasigurno nema dovoljno da bi se koncerti realizirali bez financijske potpore. Primjerice, s ovim prodanim brojem karata, bez potpore koju imamo, cijena karte bi morala biti oko 120 kuna da se pokriju svi troškovi.

Jesu li studenti prepoznali važnost jazz glazbe?

Pa ne bih to još mogao zaključiti, to je ono najbitnije pitanje i ideja ZEZ-a, još je prerano za donošenje ikakvih zaključaka. Ono što mogu reći je da su studenti kupili nešto manje od 50% ukupnog broja karata što u svakom slučaju smatram postignućem, s obzirom da se inače na ovakvim koncertima studenti broje na prste jedne ruke.

Kako si birao izvođače za ZEZ?

Mislim da se ne radi o nikakvom revolucionarnom načinu selekcije izvođača. S jedne strane imate želje (vlastite i publike), s druge strane imate budžet ili predodžbu prometa karata. Selekcija izvođača je kompromis između toga. S The Kandinsky Effectom i Ravish Mominom sam već neko vrijeme u kontaktu, to su izvođači koje želim predstaviti zagrebačkoj publici i volio bih da se zaljube u njihovu glazbu kao što sam i ja. Znao sam da mi treba jako ime koje će natjerati ljude da ih kompletna ideja ZEZ-a privuče. Stetson se činio kao logičan izbor i pokazao se ispravnim. Nadam se samo da je prvi koncert ostavio dovoljan utisak na publiku da nam vjeruju i provjere koncerte ostalih izvođača koji su im vjerojatno manje poznati.

Što nam sprema The Kandinsky Effect 5.11. u KSET-u?

The Kandinsky Effect je jako zanimljiv francuski trio koji žonglira između nekoliko glazbenih žanrova među kojima je jazz dominantan. Ima dosta utjecaja elektronske glazbe, prvenstveno britanske elektronike poput drum'n'bassa, ali tu su i drugi stilovi poput funka i rocka. Vjerujem da će nas njihova glazba na momente baciti u trans kao i Stetsonova, no već u sljedećem trenutku će nas rasplesati do besvijesti.

Koji su dalje planovi s programom ZEZ – Zavod za eksperimentalni zvuk?

Sljedeće gostovanje je 21.11. kada u goste dolaze Ravish Momin Tarana Duo koji žongliraju s istočnjačkim ritmovima i zagrebački eksperimentalni jazz trio Chui. Potrudit ćemo se već sljedeće godine proširiti program, prije svega održavat će se u dva ciklusa, proljetni i jesenski. Jedan koncert je već bookiran, radi se o Fire!-u, projektu Matsa Gustafssona. ZEZ posjećuje 18.03.2014., pritom se Mats vraća na KSET-ovu binu nakon 8 godina. ZEZ će se također širiti i u drugom smjeru. Žanrovski gledano, krajnji cilj je da ZEZ - kao što i samo ime kaže - bude autoritet za svu eksperimentalnu glazbu, a od 2014. širimo horizonte na elektronsku glazbu. S obzirom da smo već dobili pitanje što smatramo avangardnom elektronskom glazbom, mislim da se naše viđenje toga može najlakše opisati s opusom tri diskografske kuće - Ad Noiseam, Planet Mu i Jarring Effects.

Koja je važnost ZEZ-a za zagrebačku kulturnu ponudu?

Volio bi da na to pitanje odgovori publika svojim odazivom i mediji svojim recenzijama. Mislim da potreba za više ovakvih događaja u Zagrebu zasigurno postoji, ali nije baš objektivno da ja govorim o tome. Isto tako smatram da će tek vrijeme pokazat je li ZEZ važan ili nevažan za zagrebačku kulturnu ponudu. 

Budući da Zagreb nema kluba koji isključivo promovira jazz, možemo li u KSET-u, koji je odgojio generacije glazbenika i posjetitelja, očekivati više takvog sadržaja?

Volio bih reći da će biti tako, međutim obećavanje tako nečeg nema smisla s obzirom da ovisi o stotinu faktora među kojima je najbitniji stvoriti stalnu publiku jazz koncerata.