Žena iz Zagreba: 'Postala sam seksualna robinja svojem šefu'

Javila nam se Zagrepčanka i odmah na početku e-maila napomenula kako će ostati anonimna. Kaže da je vidjela da objavljujemo razne ispovijesti pa je odlučila napisati što se njoj događa. Napomenula je kako se nije javila jer nema pametnijeg posla u životu, već zato što joj je situacija u kojoj se našla toliko naporna da je osjetila potrebu nekome se povjeriti. 

Ovo je njezina ispovijest:

Šef me ulovio u wc-u s drugim kolegom i sad me ucjenjuje seksom. Već mjesecima ne mogu normalno spavati, život mi se okrenuo naopačke i u situaciji sam da ne znam što učiniti. Život mi je postao koloplet laži, seksa, perverzija i ucjena.

Ukratko, imam 37 godina, dobro izgledam, čitav život se muškarci lijepe za mene, radim već osam godina kao asistentica uprave jedne zagrebačke tvrtke, gotovo isto toliko dugo sam u braku s čovjekom kojeg volim. Nikad nisam bila promiskuitetna, ali voljela sam kada muškarci plešu oko mene, čak sam im i svjesno ponekad davala povod, ali uvijek sam znala povući ručnu kočnicu.

Čin zavođenja mene je ispunjavao i to mi je bilo dovoljno. Uostalom, poštovala sam supruga i nikad mu namjerno ne bih napravila nešto nažao. Ipak, jedno poslovno druženje, takozvani team-building, meni je u potpunosti izmijenio život. 

Ne znam što mi se dogodilo, popila sam malo previše, čak se nekih detalja s te razuzdane večere više niti ne sjećam, ali znam da sam većinu vremena provela u društvu nekoliko godina mlađeg kolege. Bio je nevjerojatno šarmantan. Nisam se bojala, jer sam se već mnogo puta našla u sličnim situacijama. U sitne sate izašli smo na terasu zapaliti cigaretu, malo uhvatiti zraka jer mi se već malo vrtilo u glavi.

Nakon 30 sekundi pitao me: "Koja ti je najveća seksualna maštarija?" Malo me zatekao, ali već smo te večeri razgovarali o seksu pa mi nije djelovalo ništa čudno. "Željela bih se zateći nasamo sa zgodnim mističnim strancem. A tko ne bi? Ali ono o čemu sam maštala je situacija koja bi pucala od uzbuđenja, u kojoj bi mi dijelio komplimente i na kraju pitao može li me lagano masirati po leđima.

Dopustila bih mu, a on bi me uskoro rastopio dodirima koji vode u ekstazu. Ne bi se zadržao samo na leđima, krenuo bi kružiti po cijelom tijelu, a ja bi mu šutnjom dala dopuštenje..." U tom trenutku sam stala, sama pomisao na to me uzbudila. "Moram na wc" rekla sam. Odjurila sam na toalet, malo sam došla sebi, ali u trenutku kad sam podigla pogled iznad slavine u ogledalu vidjela sam njegov lik.

Počeo me masirati po leđima. Protrnula sam, ali ništa nisam napravila. Osjetio je da mu je to zeleno svjetlo i poljubio me u vrat. A potom mi dirati grudi. Glasno sam uzdahnula. Podigao me i doslovno unio u kabinu, naslonio me na zid, podigao suknju i u jednom potezu skinuo tange. Osjetila sam njegove prste između nogu, nisam se uspjela ni snaći, a on je samo prišapuno: "Ja sam taj stranac."

Moja maštarija se upravo ostvaruje, ali ne, nisam to smjela napraviti! Maknula sam se i rekla mu da prestane, izjurila van, a tamo - šok! Nasred prostorije stajao je moj šef! Vilica mu je ispala do poda. Mladi kolega je u sekundi izjurio van, a ja sam ostala nasamo sa šefom. 

"Sutra nakon posla kod mene u ured" iscijedio je i otišao van. Briznula sam u plač, zatvorila se u wc i nakon pol sata izjurila van, rekla da mi je zlo od alkohola i naručila taksi. 

Nisam mogla dočekati završetak radnog vremena sutradan, nisam oka sklopila, suprugu sam rekla da me alkohol malo slomio jer nisam navikla piti. Šef je sačekao da svi otiđu iz firme, a potom me pozvao u sobu. Zaključao je vrata, spustio rolete. Rekao mi je da sjednem, a on je sjeo nasuprot mene. Najprije je spomenuo otkaz, a potom nešto puno gore.

Rekao je da razmišlja nazvati mog supruga i da će mu sve ispričati. Počela sam plakati i moliti ga da mi to ne radi, da je riječ o velikoj pogreški i da sam svjesna što sam napravila. I nakon toga ponovno šok. "Pomoći ću ti, pogreške se događaju, ali ti moraš odlučiti što si spremna napraviti da se za ovaj skandal ne sazna." Nisam najprije shvatila što želi, trebalo mi je vremena, ali njegov pokret mi je sve rekao.

Približio mi se i razmaknuo mi noge. Stavio je ruku između i polako klizio prema gore. Skamenila sam se. Nisam znala što napraviti. "Ako doneseš pravu odluku nitko nikad neće saznati." Nekako me ta rečenica smirila, ali istovremeno i užasnula. Znači, morat ću šefu biti seksualna robinja kako on ne bi uništio moj život. Taj čovjek mi je bio napet, kao šef ali i kao pojava, ali ovo je ipak bio grom iz vedra neba. I ponovno ništa nisam napravila, a on je krenuo dalje.

Podigao me na stol, skinuo mi gaćice i u sekundi ušao u mene. Tih nekoliko minuta mi je bilo kao cijela vječnost. Ponovno sam donijela krivu odluku ali više nisam mogla natrag. Plakala sam tjednima, sve skrivala od supruga, a moj šef se nije zadržao na jednom seksu već je nastavio s ucjenama dolazio na sve perverznije i bizarnije ideje.

Ponašala sam se doslovno kao rob, ispunjavala mu sve skrivene želje. S vremenom sam se i opustila. Istovremeno sam ga prezirala ali i nekako se vezala za njega. To je taj štokholmski sindrom. Postala sam na neki način ovisna o njemu. Neko vrijeme smo se seksali u uredu nakon radnog vremena, ispunjavala sam mu sve želje.

Potom se to preselilo i na druge lokacije i u još čudnije scenarije. Uzimao me u automobilu, šumi, toaletima restorana, sobama zabačenih motela, a onda je otišao još dalje. 

Suprugu sam morala reći da idem na službeni put u Prag, a zapravo sam se odvezla tek do jednog austrijskog wellness hotela u Alpama. Dobila sam SMS: "426". S ulaza sam krenula ravno na lift, četvrti kat. Soba 426. Vrata su bila odškrinuta. Ušla sam tiho, unutra je bio mrak. Zatvorila sam vrata iza sebe i napravila nekoliko koraka.

Odjednom me on primio s leđa, poljubio u kosu i stavio mi povez oko očiju. Skinuo me. Rekao je da ću sada doživjeti nešto što nikad nisam. Krenuo me ljubiti po cijelom tijelu, njegove ruke su me topile. Jedna, dvije...tri, četiri, pet, šest?!? Šest ruku?! Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim - dirala su me tri muškarca. Ljubila i mazila. Doslovno su me odnijeli na krevet.

U mraku su mi radili stvari koje ni sama ne bih mogla zamisliti. Cijelu noć. I to bez tračka svjetla. Većinu vremena sam bila u ekstazi. Potpuno izgubljena i uzbuđena. U jednom trenutku, valjda pred jutro, samo su prestali. Zaspala sam od umora. Kad sam se probudila više nikog nije bilo.

Jesam li to samo sanjala ili se to doista dogodilo? Nevjerojatno iskustvo. Nekoliko mjeseci kasnije moja uloga roba i dalje je aktualna. Ulazim iz priče u priču i ne vidim kraj...a ja sam sve više ovisna o njemu. Iako ga prezirem...