Da nije bilo referenduma o braku, tko zna kad bi istospolni parovi dobili veća prava. Da nema novog referenduma, tko zna kad bi se išlo u izmjene izbornog sustava
Jednom je Željka Markić svojim ustavnim referendumom o braku natjerala hrvatsku Vladu da donese dugo očekivani Zakon o životnom partnerstvu.
Drugi puta je prijetnjom referendumom natjerala predsjednika Republike, a zatim i premijera i vladajuću stranku da krenu u izmjene izbornog zakona.
Nije loše za jednu udrugu. Promijeniti Ustav i zakon, natjerati vlast da osnaži prava manjina i da nakon petnaest godina promijeni način izbora zastupnika za parlament. Kome uopće treba ulazak u Sabor, kad se državna politika kreira na cesti.
Važnije od najvažnijeg
Predsjedništvo SDP-a sinoć je donijelo odluku da se pristupa izmjenama Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, odnosno uvodi se preferencijsko glasovanje.
Unatoč primjedbi premijera Milanovića da u državi trenutno ima važnijih problema od izmjene izbornog sustava, njegova stranka ponijela se za žestokom ofenzivom Ive Josipovića i krenula u reformu izbornog sustava.
Čak i bez HDZ-a, iako je premijer na sjednici Vlade poručio da će se izborni sustav mijenjati samo u dogovoru s HDZ-om. Koji je to, posve očekivano, odbio.
I eto sad žurbe i panike. Prije ulaska u predizbornu, a time i zadnju godinu svog mandata, Vlada mora na brzinu uvesti preferencijsko glasovanje. A tko zna, možda još nešto s repertoara Željke Markić, poput ukidanja predizbornih koalicija, čisto da napakosti Karamarku i njegovim "patuljcima".
Neprincipijelna koalicija
Kao što se žurila da zakonom koji daje veća prava istospolnim parovima neutralizira ustavnu definiciju braka, tako se Vlada sada žuri da u iduća dva mjeseca realizira zahtjev Željke Markić za izborom zastupnika s imenom i prezimenom.
A Milanović se, zajedno s Josipovićem, našao u savezu s Markić protiv Tomislava Karamarka. Nekada se to nazivalo "neprincipijelnim koalicijama".
Uglavnom, došlo je vrijeme da se Željku Markić što prije inkorporira u savjetnički tim Vlade. Makar kao pridruženog člana. Koliko puta je premijer odbijao savjete svojih ministara, opirao se zahtjevima javnosti, čak i onim dobronamjernim, koliko puta je okrenuo glavu od prijedloga i sugestija, a evo ispada da je Željka Markić jedina osoba na čije inicijative reagira.
Jednom iz prkosa, drugi puta iz oportunizma.
Prvi puta nije se ni potrudio osporiti njezin referendum o braku, kao oblik diskriminacijskog udara na manjine, pripremajući Zakon o životnom partnerstvu kao najefikasniji odgovor. I jadni homoseksualci su upravo zahvaljujući omraženoj im Željki Markić dobili prava koja su čekali godinama.
I čekali bi ih tko zna do kada da nije bilo tog referenduma.
Jer, kao što bi rekao Milanović, u Hrvatskoj je bilo "mnogo važnijih problema od prava seksualnih manjina".
Groznica i panika
I sada ima puno važnijih problema od uvođenja preferencijskog glasovanja, ali Milanović je ipak popustio pod pritiskom šefa države, onoga čiju pobjedu grozničavo iščekuje, koji je pak u grozničavom iščekivanju drugog mandata spreman čak i poslužiti se prijedlogom jedne Željke Markić.
U nuždi vrag i muhe ždere.
S druge strane, ova taktika, osim što je oportunistička, izvrgava ruglu politiku ljevice koja glavne progresivne ideje mora preuzimati od jedne rigidne desničarke.
Zakon o životnom partnerstvu nije trebao čekati referendum o braku, a još manje ga je Milanović smio predstaviti kao kontru "U ime obitelji". Preferencijsko glasovanje, a slijedom toga i šira ustavna i reforma izbornog zakonodavstva, trebala se naći na Josipovićevoj, a potom i na SDP-ovoj agendi još prije pet godina.
Nameće teme
Žalosno je da Josipović predlaže izmjene Ustava tri mjeseca prije svog reizbora, kao što je žalosno da Milanović prihvaća izmjene izbornog sustava godinu i dva mjeseca prije redovnih izbora. A najžalosnije je da to čine pod pritiskom ili pod utjecajem Željke Markić.
Tako ispada da Markić udara tempo, nameće teme, provocira vlast na akciju čiji bi ona zapravo trebala biti predvodnik. I što je još gore, SDP i Josipović stavljaju svoje pristalice u nezahvalnu poziciju: da gledaju svoju političku opciju kako istovremeno popušta pred Markić i inspirira se njezinim idejama.
Ako to nije sumrak ljevice, onda ne znamo što je. I s druge strane, da nema Željke Markić, tko zna kad bi se ljevica sjetila krenuti u sve ove ustavne i zakonske izmjene.
Nažalost, njezini referendumi još uvijek nisu bili dovoljni kako bi Milanovića prisilili na konačno sređivanje tog mehanizma koji je postao glavni instrument u kreiranju politike njegove Vlade.
Izgleda da Vlada puno lakše funkcionira pod pritiskom. Ali samo pritiskom desnice.
