Ekonomisti iz SAD-a upozoravaju da postoji tek 37 posto poslova koji se mogu raditi od doma, i to uglavnom bolje plaćenih, dok poslovi koji su sad slabije plaćeni ostaju izvan tog kruga
TREBAMO SE PRILAGODITI
Rad od doma: Rastu ekonomske nejednakosti među ljudima, to će trebati riješiti
Oko 97 posto pravnih poslova i 88 posto poslova u financijama i administraciji relativno je lako prešlo na rad na daljinu, dok je u nekim drugim profesijama izrazito malo poslova u kojima je to bilo moguće. Tako se samo 3 posto poslova u prometu i jedan posto poslova u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu moglo prebaciti on-line, pokazalo je istraživanje dvojice ekonomista, Jonathana Dingela i Brenta Neimana, profesora na sveučilišnoj poslovnoj školi Booth u Chicagu, koji su analizirali učinke brzog prelaska na rad na daljinu uslijed pandemije korona virusa.
POGLEDAJTE VIDEO: Kako nas je pogodila i kako se nosimo s pandemijom korona virusa
Pokretanje videa...
01:37
Nalazi Dingela i Neimana temeljili su se na rezultatima dviju anketa Ministarstva rada SAD-a, u kojima su istraživači prikupili podatke više od 25.000 ispitanika u više od tisuću zanimanja, o tome koje su aktivnosti i uvjeti uključeni u njihov posao.
Pokazalo se da se poslovi koji uključuju rad na znanju ili informacijama puno lakše prebacuju na rad na mreži nego zanimanja u kojima se upravlja strojevima, ili u zanimanjima u kojima je potreban kontakt s klijentima, poput ugostiteljstva, ili građevinske industrije.
Njihovo je istraživanje pokazalo da se od više od tisuću zanimanja u SAD-u oko 37 posto poslova može relativno lako prebaciti na on-line način rada, te da će činjenica da u nekim zanimanjima to nije moguće, stvoriti nove velike razlike među ljudima. Naime, u zanimanjima koja su se mogla prebaciti na Internet - 37 posto poslova činilo je 46 posto ukupno isplaćenih plaća i ta su zanimanja bila zemljopisno usko koncentrirana.
Studija je pokazala da su to najčešće dobro plaćena zanimanja u velikim gradovima, dok je u sektorima poput poljoprivrede ili ugostiteljstva bilo puno teže raditi putem Interneta. To sugerira da bi ekonomski utjecaj pandemije mogao biti vrlo nejednak, ozbiljno utječući na neke industrije i regije, dok bi druge ostavljao relativno neozlijeđenima.
Sa sve većim brojem tvrtki koje će raditi tako, raste bojazan da će to značajno povećati nejednakosti među ljudima, ističe se. Tako je više od 45 posto poslova koji se mogu raditi on-line zabilježeno u San Franciscu i Washingtonu. U Las Vegasu i na Floridi u Fort Myersu ta je brojka bila manja od 30 posto. Te su razlike također vidljive na globalnoj razini. U Švedskoj i Velikoj Britaniji više od 40 posto radnih mjesta moglo bi se izmjestiti na daljinu, dok je taj udio u Meksiku ili Turskoj manji od 25 posto.
Istraživanje EU u svibnju pokazalo je da se broj ljudi koji rade na daljinu u državama članicama u velikoj mjeri poklapa s Dingelovim i Neimanovim predviđanjima.
Dvojica autora stoga upozoravaju da će kriza najviše pogoditi one slabije razvijene i siromašnije te pogoršati nejednakosti među državama te unutar pojedinih država.
S tim se slaže i dr. Era Dabla-Norris, ekonomistica iz Međunarodnog monetarnog fonda. Ona i kolege nedavno su proširili analizu Dingela i Neimana kombinirajući njihove podatke s odgovorima na OECD-ovo istraživanje radnika u 35 zemalja. Otkrili su da bi čak i unutar nekih jednakih zanimanja znatno manje poslova moglo biti izmješteno na daljinu, u manje naprednim gospodarstvima od razvijenih. Glavni čimbenik razlika je to što manje od 50 ljudi ima računalo kod kuće, a samo oko 60 posto ljudi ima pristup internetu.
- Računovođa u SAD-u vrlo će se lako koristiti tehnologijom i nema problema bez obzira radi li od kuće ili iz ureda, no računovođa u nekom manjem gradu u Indiji još uvijek možda koristi olovku i papir, a umjesto računala ima knjigu - kaže Dabla-Norris. Dodaje kako bi radnici kojima to ugrozi karijeru desetljećima poslije ove krize mogli imati manje prihode i suočiti se s ozbiljnim ekonomskim problemima.
To možda nije jedini dugoročni utjecaj ove krize. Mnoge tvrtke koje već dugo ne žele eksperimentirati s radom na daljinu u ovoj su se situaciji možda dobro prilagodile. Istraživanje PwC-a iz lipnja pokazalo je da 83 posto američkih uredskih radnika želi raditi kod kuće barem jedan dan u tjednu nakon pandemije, a 55 posto poslodavaca vjeruje da će ponuditi radnicima tu mogućnost. Neke multinacionalne tvrtke, primjerice Ford, Google i Amazon, ostat će s radnicima u izolaciji barem do 2021. godine, dok su ostale, uključujući Facebook, Fujitsu i Siemens, najavile trajne pomake u radu na daljinu.
Zanimljivo je da je nedavno istraživanje KPMG-a među izvršnim direktorima velikih tvrtki pokazalo da više od dvije trećine tvrtki planira smanjiti uredski prostor. U kolovozu je Pinterest platio gotovo 90 milijuna američkih dolara za otkazivanje najma od 490.000 četvornih metara prostora u San Franciscu, pozivajući se na to da će ubuduće raditi na daljinu.
To bi moglo imati značajne koristi za zaposlenike ovih tvrtki u tranziciji, kaže Dingel. Ne putovanje u ured omogućuje radnicima da iskoriste više vremena u danu, da smanjuju troškove prijevoza i mogu pridonijeti tome da ljudi nisu vezani uz područja s napuhanim cijenama nekretnina. Onima koji rade od kuće možda će biti lakše pomiriti profesionalne i obiteljske te socijalne obaveze, što dovodi do bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života.
Problem je što će te prednosti pripasti već privilegiranima, kaže Juan Palomino, ekonomist sa Sveučilišta Oxford. Njegovo istraživanje pokazuje da je rad na daljinu u Europi čvrsto povezan s većom zaradom, pa bi se postojeća nejednakost u dohotku mogla pogoršati i dovesti do sve većeg jaza u pristupu prednostima rada na daljinu. To bi također moglo dovesti do većeg profesionalnog uspjeha, kaže Palomino, stvarajući povratnu spregu koja dodatno proširuje ekonomske razlike.
Izlazak ljudi iz ureda potkopat će poslove koji postoje kao potpora tim zanimanjima, poput čistačica, taksista i osoblja restorana i slično. Naime istraživanje Enrica Morettija sa Sveučilišta Kalifornija u Berkeleyu pokazuje da u inovacijskim centrima poput Silicijske doline svakog visokokvalificiranog radnika podržava tri puta više uslužnih poslova.
Postoje razlozi za vjerovanje da revolucija rada prema onome na daljinu neće biti toliko dramatična kako neki predviđaju, kaže Dingel. Rad od kuće tehnološki je izvediv od pojave brzog interneta prije 20 godina, ali čak je i u razvijenim zemljama udio koji to radi puno radno vrijeme zanemariv.
- Nismo vidjeli masovni egzodus iz gradova. Uobičajena je pretpostavka ekonomista da postoje značajne koristi od spontanih osobnih interakcija mogućih samo u zajedničkom uredu i vjerojatno će se još preferirati takav rad - kaže.
Zadovoljstvo zaposlenika radom od kuće uvelike će ovisiti o tome kako tvrtke strukturiraju svoje poslovne procese, kaže Dingel. Daljinski rad često se povezuje s fleksibilnim radnim vremenom, ali to se oslanja na asinkrone načine rada, gdje ljudi ne trebaju surađivati u stvarnom vremenu. Ako i dalje trebate biti u pripravnosti tijekom uobičajenih '9 do 5', prednosti daljinskog rada znatno su smanjene.
Dingel očekuje da će udio poslova koji se rade izvan ureda dodatno rasti nakon pandemije. A to bi moglo zahtijevati kreativne pristupe kako bi se uklonio sve veći jaz između udaljenih radnika i onih koji rade u tvrtki . Vladin standardni alat za rješavanje nejednakosti je preraspodjela putem poreznog sustava, no ne postoji porezni sustav koji omogućava da se smanje razlike vezane uz te dvije vrste rada, kaže.
Jedna od mogućnosti bila bi usmjeravanje politike na probleme koji pogađaju one koji ne mogu raditi od kuće, kaže Palomino. To bi moglo uključivati subvencioniranje prijevoza ili poticanje tvrtki da pruže bolje mogućnosti skrbi o djeci. Jedno od rješenja može biti i smanjenje poreza za njih, u odnosu na ljude koji rade na daljinu. No možda je važnije pomoći većem broju ljudi da pristupe tim plaćenijim, udaljenijim poslovima.
Mnoge će zemlje zahtijevati značajna ulaganja u infrastrukturu, kao što su brzi internet i pouzdano napajanje, kaže Dabla-Norris, kao i odgovarajuće mogućnosti brige o djeci. Kad je pandemija zatvorila škole i vrtiće, istaknula je poteškoće u žongliranju oko odgovornosti prema poslu i obitelji, posebno za žene koje nose veći dio ovog tereta.
U svom istraživanju Palomino je također utvrdio da je najveći faktor u tome može li netko raditi na daljinu pristup visokom obrazovanju, koje također upravlja potencijalom zarade. To sugerira da je najvažnija akcija koju vlade mogu poduzeti ulaganje u obuku.
- Gledajući u budućnost, rekao bih da će utjecaj obrazovanja, koji je uvijek bio ključan, biti još veći - kaže on, a piše BBC.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
