Obavijesti

Show

Komentari 212

'Zbog prvog božićnog koncerta u Ciboni bojao sam se za život'

'Zbog prvog božićnog koncerta u Ciboni bojao sam se za život'
3

Nismo smjeli najaviti da je na koncertu kardinal Franjo Kuharić. Kad je ušao, rekao sam da se ugase svjetla i na njemu bude reflektor. Ipak smo ga svjetlošću najavili, kaže Kićo

Dok se pjevala “Tiha noć”, Cibonina dvorana te 1989. bila je u mraku. Publika je upalila svijeće, upaljače. Tako je stvoren veličanstveni božićni ugođaj prvog Božićnoga koncerta u Ciboni. Oko 6000 ljudi došlo je poslušati 'Svim na zemlji mir, veselje', kako se zvao taj prvi božićni koncert.

- Atmosfera je zaista bila posebna, takvo nešto nikad se ne zaboravlja. Nije bilo lako sve to tad organizirati, ali uspjeli smo, pa je zadovoljstvo bilo još i veće - rekao nam je Kićo Slabinac (74).

Bio je lukav u teškim vremenima

Sve je, zapravo, počelo nekoliko godina ranije, 1982. Tad je Kićo snimio prvi album s božićnim pjesmama za Hrvatsku bratsku zajednicu u Americi.

- Naravno da se to preko naših iseljenika počelo vraćati poput bumeranga. Odobrili su nam da službeno u prodaju stavimo 5000 albuma. Do danas ga je prodano više od pola milijuna. Mislio sam tad, zbog političke situacije i brojnih zabrana, da je to kraj moje karijere. No bio je tek početak - rekao je Slabinac.

Na ideju je došao tadašnji Kićin menadžer Luko Bratičević. Legendarni je pjevač rado pristao i primio se organizacije programa.

- Nisam želio da to bude solistički koncert, pa sam predložio da iz svih hrvatskih regija budu pjevači koji će pjevati pjesme pojedinih regija. Tako je i bilo, rado su se odazvali Ljiljana Molnar Talajić, Ivica Šerfezi, Ljupka Dimitrovska, a imali smo i dva zbora, crkveni i dječji - kaže Slabinac.

Prvi redovi bili su rezervirani za političare, no u to doba oni se nisu baš rado odazvali. Kako je u organizaciju bio uključen Glas Koncila, pozvan je bio tadašnji kardinal Franjo Kuharić. Budući da nije bilo političara, nisu smjeli niti kardinala posebno najavljivati. Kićo se ipak dosjetio jedne varke.

- Prvi je problem bio što ga nitko nije želio dočekati kako priliči. Onda sam ja trčao po njega da mu osiguram parking i uvedem u dvoranu. Kad je on ušao, naredio sam da se ugase sva svjetla i reflektor bude uperen na kardinala kad u prvom redu bude išao do svojeg mjesta. Program je vodila Helga Vlahović, inzistirao sam da pročita moj govor. Rekla je da bude, ali na moju odgovornost i dodala: ‘Sutra se mogu ubiti’.

Kićo se bojao zabrane

Tjednima uoči koncerta Kićo i Luko Bratičević tajili su koliko su mogli da će napraviti Božićni koncert. Sve su odrađivali u maksimalnoj tajnosti.

- Bilo nam je važno da dobijemo dvoranu i tu su nam u Ciboni izašli u susret i puno nam pomogli. Uključili smo i Glas Koncila, ali ne previše, tek kad smo ušli u tjedan u kojem je bio koncert, počeli smo ga reklamirati. Za dva dana rasprodali smo sve karte i onda smo se opet ‘prestali javljati’ da ga ne bi zabranili. U to je doba bila i svjetska konferencija za mir, pa sam se sjetio preko Savske ceste staviti transparent na kojem je pisalo ‘Svim na zemlji mir, veselje’, kako se i zvao koncert - priča nam Kićo.

I s ostalim pjevačima komunicirao je oprezno, rekao im da je, zbog tadašnje političke situacije, sve vrlo rizično. Ni njemu nije bilo svejedno, u organizaciji je gotovo sve morao raditi sam.

- Pa na dan koncerta sam u dvorani kitio borove, da bude barem malo svečano. Kad sam izdao prvi album s božićnim pjesmama, mislio sam da je to kraj moje karijere, a i prije koncerta mislio sam da sam gotov. No kako je sve dobro završilo, nije bilo ekscesa niti je tu bilo ne znam kakvih namjera, to je bio samo božićni koncert, a to je sve poruka ljubavi - kaže Kićo.

Tu poruku ljubavi nije baš tako shvatio tadašnji šef policijske postaje na Trešnjevci. Tek je na dan koncerta doznao što se u Ciboni sprema.

- Poslao je ne znam koliko vozila punih policajaca. Tko zna što je on očekivao da će to biti. Nije tad bilo nimalo mržnje ili bilo čega lošega da je trebao tako postupiti. No nisu to bili lagani trenuci, nisu nimalo. Mislim da nikad nisam doživio toliko naboja, ja sam se jedva sjetio tekstova pjesama, toliko je uzbuđenje bilo - rekao je pjevač.

Sve je prošlo mirno, ljudi su u naručju nosili malu djecu, s njima su sjedili stariji ljudi i redovnice. Aplauz je nakon koncerta potrajao nekoliko minuta. Kićo se, kao i uoči koncerta, opet našao u problemima.

Od kardinala su mnogi okretali glavu u dvorani, a tako je bilo i s odlaskom na prigodni domjenak, što je sve organizirao Slabinac. Kuharića su proveli i kroz trofejnu dvoranu košarkaškoga kluba, no nitko ga nije želio otpratiti do automobila, pa je Kićo i taj dio preuzeo na sebe. Osim emocija u dvorani zbog koncerta, taj odlazak s kardinalom ostao mu je u najdubljem sjećanju.

- Prvo mi je rekao da mu je bilo prekrasno, a onda nešto što i danas pamtim od riječi do riječi. Blagim glasom rekao je: ‘Ja vas pozdravljam. Večeras ću kod kuće, nakon molitve, staviti kasetu i još jednom preslušati koncert’. To nikad neću zaboraviti. Puno smo truda uložili u sve, bilo je i puno rizika, no kad je sve dobro završilo, a još ti nakon svega brojni čestitaju i pohvale poput kardinala, onda je zadovoljstvo još i veće - prisjetio se pjevač.

Emocije su bile velike

Ove će godine u Ciboni na Božićnom koncertu pjevati Saša Lozar, Antonela Doko, Ozren Bilušić, Anabela Barić... Obilježava se i 200 godina “Tihe noći”. Franz Xavier Gruber svirao ju je 1818. u crkvi za Badnjak.

Kićo je trenutačno u Kanadi na mini-turneji, a trebao bi biti i na ovogodišnjem koncertu.

- Pozvali su me, ali kao gosta. Bilo bi mi draže da zapjevam, ipak sam je pjevač, ali dobro. Bilo je kroz ove godine i velike nepravde kad su si neki pripisivali kako su oni organizirali taj prvi koncert. Drago mi je da je to preraslo u jednu lijepu tradiciju - rekao je Slabinac.

Te su godine i snimatelja angažirali privatno i platili ga iz svog džepa. U organizaciji je puno pomogla Tihana Harapin Zalepugin, koja im se pridružila u ime Koncertne direkcije Zagreb. Trebala im je tvrtka preko koje će ići organizacija.

- Nije bilo nevolja u organizaciji, ali osjećao se strah, neka napetost. Iz KDZ-a su mi diskretno rekli: ‘Samo radite, nema problema’. Atmosfera je bila čarobna, gotovo bajkovita, a najviše me se ipak dojmio susret s kardinalom Franjom Kuharićem. Dojmila me se njegova milost, energija, blagost. Oličenje svega dobroga, po meni sveti čovjek - rekla je Tihana.

Televizijska legenda Helga Vlahović najavljivala je pjevače i svi su u publici bili uvjereni da je te najave napisao neki profesor teologije. Kasnije je Helga rekla da je sve najave napisala sama. Kad je Ljiljana Molnar Talajić zapjevala “Ave Mariju”, na nju se u zamračenoj dvorani spustio snop svjetla.

- Znali smo, čim je Ljiljana zapjevala svojim mekim glasom, da će taj trenutak ostati zapisan u povijesti. Svjećice su u dvorani te večeri svijetlile drukčije nego što će ikad više svijetliti - opisala je poslije Helga Vlahović.

Mali pjevači zbora Zlatna nota izašli su na zamračenu pozornicu. Svaki je mališan u ruci nosio upaljenu svijeću. Pjevali su “Dona nobis pacem” (Daruj nam mir). Dječji glasovi su se izmjenjivali s glasovima mješovitog zbora. Pridružio im se i Ivica Šerfezi, a poslije i Kićo Slabinac.

Omiljeni bećar tjedan dana prije koncerta pokopao je majku, no ipak je do zadnjeg sudjelovao u organizaciji. Kad je na kraju pozvao sve sudionike i publiku da zajedno pjevaju “Narodi nam se”, svi su ustali, a pjevači su poslije govorili da to nije bila samo njegova izvedba jer je s Kićom pjevao zbor od 6000 ljudi.

Ivica Šerfezi tog se dana vratio s velike turneje po DDR-u, a u zrakoplovu je skladao pjesmu “Neka nam pomogne Bog” za ovaj koncert. Te je riječi prihvatio dječji zbor, a cijela je dvorana pjevala i držala se za ruke. Vrlo dojmljiva bila je scenografija Latice Ivanišević.

- Ovo je prvi Božićni koncert, ali želimo da postane tradicija - rekla je na kraju Helga, a njene riječi su se i obistinile.

Te prve godine nije bio uključen i Zdravko Šljivac (63). No priključio se već na sljedećem koncertu, a do danas je valjda rekorder po broju nastupa.

- U to vrijeme ja sam radio nešto sasvim suprotno Kićinu koncertu. Ako je ono bio pučki, ja sam radio elitistički, s grupom Divas. Mislim da sam se sa svojim zborom priključio tom projektu već u drugom izdanju, a do tada sam samo 14 puta dirigirao, a još nekoliko puta bio sam sa svojim zborovima - objasnio je Šljivac pa potom istaknuo prethodnike:

- Svaka božićna pjesma u svome kraju ima svoju verziju, a dr. Nikica Kalogjera to je sve ujednačio da ih mogu pjevati i oni iz Slavonije i oni iz Dalmacije.

Dirigent, skladatelj i glazbeni producent smatra kako imamo neke od najljepših božićnih pjesama na svijetu. Otkad je on uključen u organizaciju i aktivno sudjeluje, pokušava promovirati nove, ali i tradicionalne pjesme.

- Ima tih nekih, ajmo reći pop pjesama, ali koje su već toliko popularne da su postale narodske. Ima, također, tradicionalnih koje nisu popularne u svim krajevima. Ove godine došla mi je jedna takva na mail, a iz okolice Hrvatske Kostajnice. Zapisao ju je Hrvoje Žličarić, a zove se ‘Zaspi, sinek’. Ove godine ćemo je izvesti prvi put. To je i jedan od zadataka ovoga koncerta, afirmacija novih i tradicionalnih pjesama. Inače, to je najgledanija emisija u godini, a gleda je i cijela Slovenija - rekao je za kraj maestro Šljivac.

Pogledajte i ispovijest Momčila Bajagića 'Bajage' iz našeg serijala 'Put do legende':

 

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 212