Obavijesti

News

Komentari 31

Zbog potresa ostala bez doma: 'Ni bombe nisu bile tako jake'

Zbog potresa ostala bez doma: 'Ni bombe nisu bile tako jake'
5

Voljela bi se vratiti svojim uspomenama, koje je skupljala desetljećima, a na pitanje boji li se korona virusa, kaže da za sebe više nema straha, ali joj je žao mladih koji umiru

- Treslo se kao da su bombe padale, takav sam osjećaj imala! Jako sam se bojala, puno više nego kad su bombe na Zagreb stvarno i padale!, još je uvijek u šoku Ana Kovač (95), koja je nakon potresa morala iseliti iz svog stana u Medulićevoj ulici. 

Njezin dom, u kojem živi od davne 1936. godine, priča nam, jako je oštećen, sa stopa se odlomio velik komad, popucali su zidovi, stan je pun prašine. Ovo je bio najgori trenutak u njenom životu, sigurna je gospođa Ana, a pamti štošta.

POGLEDAJTE VIDEO

- Pamtim i savezničko bombardiranje Zagreba 1944., i mogu vam reći da je potres bio gori! Ili sam ja samo tad imala 19 godina, bila je to mladost-ludost pa mi ništa nije izgledalo strašno!, uspijeva se gospođa Kovač i nasmijati.

Smjestila se kod svoje nećakinje Zdravke Kozarić u Sloboštinu, i sretna je što je izvukla živu glavu.

- Spavala sam kad je počelo tutnjati, ljuljati me. Imam u sobi veliki stakleni luster, strašno sam se uplašila da se svo to staklo ne rasprši po meni. Ustala sam iz kreveta, i nisam znala kud. Otišla sam u hodnik, koji je isto bio pun stakla. I vrata po stanu su starinska, od stakla i drva, ni pod njima nisam mogla ostati, nastavlja gospođa Ana. 

Preko piđame je, nastavlja, samo navukla "šlafrok", i izašla iz stana.

- Joj, u mraku sam se obukla, sve naopak', možete misliti kako je to izgledalo! Tapkala sam u toj prašini, bez upaljenog svjetla, došla nekako do vrata, na koja mi je lupala prva susjeda, a i Zdravka me odmah već zvala. Sa susjedom sam sišla niz naše stare drvene stube, prisjeća se jučerašnjeg jutra starica, kaže najgoreg u životu. 

Otišle su do HNK, gdje se okupilo puno ljudi, i brzo je po nju stigla rodbina.

- Ma znate što, toliko mi je žao moga Zagreba!, tužna je gospođa Ana, koja je u glavni hrvatski grad stigla kao 11-godišnja djevojčica. Bio je to divan, čist, "beli Zagreb grad", prisjeća se. 

Njena je majka Tonka u Medulićevoj radila kao kućna pomoćnica jednome bračnom paru, koji nije imao djecu. Toliko im je prirasla k srcu, da su joj predložili da u Zagreb, iz Slavonije gdje je djevojčica odrastala, dovede i svoju kći, Anu.

- Odrasla sam u Adolfovcu pored Podravske Slatine, i u Zagreb sam došla u domaćinsku školu u Varšavskojulici. Poslije škole sam se zaposlila u poduzeću Rave za izradu kozmetike, imala sam 16 godina, i radila kao šegrtica. Kad sam došla, sa sela, nisam znala ni telefon držati, na uho sam stavljala onaj dio u koji se pričalo pa su mi se smijali!, vedro nam govori. 

POGLEDAJTE VIDEO

Pokretanje videa...

00:21

Vrlo je brzo postala glavna telefonistica, ali onda i dala otkaz jer je "nisu dovoljno cijenili", smije se. Zaposlila se zatim u MIhanovićevoj ulici u socijalnom osiguranju.

- Kad su počele padati bombe, bježali smo u tunel između Raićeve i Mesničke, pa poslije kući, ali nisam to tad tako strašno doživljavala, kao potres jučer, kaže gospođa Ana, koja je s majkom u stanu u Medulićevoj ostala i nakon što su vlasnici preminuli. 

Otad iz svog doma nije nikad selila, dodaje. Točnije, nije se "nikam' mešala", kaže. I voljela bi se tamo vratiti - svojim uspomenama koje broje njena mnoga desetljeća. Pitamo je boji li se i korone, pa odgovara kako za sebe više nema straha, ali joj je jako žao što umire toliko mladih ljudi.

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 31
Palčići iz potresa jači su od svih magnituda: Spašavali smo ih ručno i grijali u portirskoj kućici
GODINU DANA POSLIJE

Palčići iz potresa jači su od svih magnituda: Spašavali smo ih ručno i grijali u portirskoj kućici

U vrijeme potresa koji je 22. ožujka prošle godine u 6:26 minuta zatresao Zagreb ovi su mališani bili na odjelu intenzivne skrbi u Petrovoj bolnici. Evo ih danas, zdravi i veseli podsjećaju da je život čudo
Dame su ušle u gojzerice, stavile kacige i popele se na krovove da pomognu Zagrebu
NINJA KROVNJAČE

Dame su ušle u gojzerice, stavile kacige i popele se na krovove da pomognu Zagrebu

Volonterke i volonteri u Hrvatskoj su pokazali da kada je najgore oni prvi priskaču u pomoć ne pitajući hoće li im se to ikada ikako vratiti. Takve su i ove dame koje su nakon potresa sanirale dimnjake i krovove grada
Gledajte posebnu emisiju na 24sata o godišnjici potresa
PRATITE UŽIVO

Gledajte posebnu emisiju na 24sata o godišnjici potresa

Mnogi ljudi ostali su bez krova nad glavom nakon jakog potresa koji je u 6:24 prije točno godinu dana pogodio Zagreb. Naši će se reporteri tijekom dana javljati s brojnih lokacija, a za 24sata će pričati i brojni gosti