U jednom je trenutku zaiskrilo te smo se Žak i ja jako posvađali. Pale su opako grube riječi. Zaustavio je snimanje i nije skidao pogled s mene. I ja sam njega gledao. Baš žestoko, prisjeća se glumac iz 'Velog mista'
DUŠKO VALENTIĆ:
Zbog Papundeka sam prokleo dan kad sam postao glumac...
U nostalgičnim ispovijestima legende showbusinessa za 24sata opisuju kako su preko noći stekli doživotne obožavatelje te stvarali kultne pjesme, serije i filmove. Otkrivamo kako su živjeli najslavniji glumci, glazbenici, televizijski i radijski voditelji u doba bez realityja, YouTubea, Facebooka i Instagrama. Istinski influenceri bivših vremena govore o zvjezdanim statusima koji su neusporedivi s današnjima, o filmovima i serijama s hollywoodskim budžetima, o turnejama koje su trajale mjesecima i na kojima su ih pratili milijuni.
U trećem nastavku glumački doajen Duško Valentić (68) otkriva tajne sa seta legendarne serije ‘Velo misto’ i iznose honorara od kojih su si glumici kupovali stanove.
POGLEDAJTE VIDEO:
Svaki mladi glumac jedva čeka postati popularan. Kad mi se to dogodilo, prokleo sam dan kad sam se rodio. Najiskrenije. Dogodio se potpuni i totalni gubitak privatnosti, i to u ono vrijeme, kad se baš privatnost jako poštovala. Tad sam znao reći: ‘Sad shvaćam kako su se osjećali Beatlesi’, rekao nam je Duško Valentić.
Uloga Papundeka u “Velom mistu” donijela mu je golemu popularnost. Glumačka ekipa gostovala je po cijeloj Jugoslaviji, ljudi su znali kad dolaze autobusom i ispred hotela bi ih čekali u špaliru. Valentić kaže da ga do danas na ulici nisu prestali oslovljavati s Papundek, a poštar ga, kaže, u ono vrijeme nije volio.
– Jako puno pisama sam dobivao. Trebalo je to nositi svaki dan. I ne samo ja, svi su kolege bili obožavani, a voljeni su i danas. Svako zaustavljanje na ulici počinjalo bi zagrljajem, bez obzira na to priđe li ti muško ili žensko, inzistiranjem: ‘Ideš k meni doma, moraš upoznati moju obitelj’. Teško smo se izvlačili od toga. Čovjek ti kaže: ‘Ideš k meni na ručak’, ja kažem: ‘Ne, idem doma na ručak’, a on: ‘Niti čuti, ideš k meni’. I odmah na ti. Ne znam doista kako smo se izvlačili, kako smo to uopće preživjeli - prisjeća se.
Najveća faca među glumcima 'Velog mista' bio je Meštar, Boris Dvornik. On je bio najistureniji i njega su ljudi najviše voljeli. Nakon njega svi su glumci dijelili jednaku popularnost.
- Malo Duje, pa malo Papundek, pa Marjeta, Ferata... i Zdravka Krstulović kao Violeta. Kako nećeš voljeti Zdravku? Nema toga tko je nije volio - priča Duško. Tijekom snimanja ekipa je spavala u splitskom hotelu Marjan, a nerijetko bi se putovalo i iz Zagreba. - Navečer sam u Gavelli igrao predstavu. U Dalmatinskoj bi me čekao auto s dekicom i jastučićem na stražnjem sjedalu. Legnem i tako do Splita. Morali smo loviti trajekt za Šoltu u 5.20 sati, jer ako ga propustimo, sljedeći je oko 11 sati pa gubimo dan snimanja. Nije bilo autoceste, nego luđačkom vožnjom po staroj cesti - priča Valentić.
Dodaje da se sav trud isplatio. Nikad više, kaže, kod nas nije bilo takve produkcije. Po jednoga glumca došao je auto i vozio ga od Zagreba do Šolte kako bi se snimalo.
- Kad je bila frka i panika, kad smo morali u Zagrebu igrati predstavu, a 90 posto nas je bilo u angažmanima u zagrebačkim kazalištima, uzimao se aviotaksi, avioni s 10 do 12 mjesta. Čekao nas je u Trogiru na aerodromu, a u Zagrebu nas je taksi s aerodroma vozio na predstavu. Odigrali smo, pa opet u auto s dekicom i jastučićem te put Šolte - priča.
Vrhunska glumačka ekipa pomno je bila birana, a mladi glumci nisu ni znali da su “u igri”. U to su vrijeme najbolji redatelji hodali po kazalištima i gledali predstave. Bili su upoznati sa situacijom na sceni, znali su koji glumac što može.
Joakim Marušić, redatelj 'Velog mista', dolazio je mjesec i pol na kave u Gavellu oko podneva. Jednom je prišao Valentiću i tražio da popričaju.
- Pitao me je bih li snimao ulogu u TV drami ‘Klara Dombrovska’. Pristao sam bez razmišljanja. Glavnu ulogu je igrala Neva Rošić, a oca mi je glumio Vanja Drach. Kako ne bih igrao s njima? Napravili smo to, dobro je odzvonila drama, i nekoliko mjeseci kasnije Žak je opet došao u Gavellu. Nisam tad još znao da sam zahvaljujući ‘Klari’ upao u jato. Žak je, naime, volio reći da ima svoje jato, a zvao nas je ‘tići moji’. Ja sam bio najmanji tić. Ostali su bili Uglješa Kojadinović, Đuro Utješanović..., a tićica i najveća mezimica mu je bila Vlasta Knezović. Tad mi je rekao da mi je ‘Klara’ bila proba za ‘Velo misto’ - kaže Duško.
Rekao mu je da će razgovarati o “jednom lipom poslu”. Pitao ga je kako stoji s dalmatinskim naglaskom, Valentić je odgovorio da nema pojma jer je Slavonac, a Žak se ponudio da će ih učiti.
POGLEDAJTE VIDEO:
- I stvarno smo Mustafa Nadarević, još nekoliko kontinentalaca i ja imali profesora. Mi smo čitali, a on ispravljao akcente. Počeo je dolaziti i scenarij. Žak nam je dao nekoliko epizoda na čitanje i pitao: ‘Što bi ti tija igrat?’. Rekao sam jednu ulogu, on kaže: ‘E, to nećeš, tad se nisi ni rodija’. Dodao je da će njegovu liku mama biti Vlasta Knezović, a otac Aljoša Vučković. Miljenko Smoje i on dogovorili su se da će glumiti Papundeka.
Lik koji ga je proslavio rodio se u trećoj epizodi, a prije nego što ga je Valentić zaigrao, glumila su ga tri klinca. Iako je imao gotovo 30 godina, igrao je mladića od 17. Nije mu, kaže, to bio problem jer je balavo izgledao. Osim jezično, za svaki detalj su se pripremali i zanatski.
- Na snimanju smo brijali pravom, ali zatupljenom britvom. Škare su također bile prave. Učili smo sve što svaki brico zna sa škarama, češljom i britvom. Vježbali smo na statistima, koji su za to bili plaćeni - priča Valentić.
Atmosfera u deset mjeseci snimanja bila je, kaže, čudesna. Marušić je slovio za strogog redatelja, ali glumci su ga obožavali. Rintalo se, priča Valentić, bilo je jako naporno, pa je u žaru snimanja došlo i do svađa.
- Dok smo snimali u Rogaču, u jednom je trenutku zaiskrilo te smo se Žak i ja jako posvađali. Pale su opako grube riječi. Zaustavio je snimanje i nije skidao pogled s mene. I ja sam njega gledao. Baš žestoko. Rekao je: ‘Ajde sa mnom’. Otišli smo u lokalnu konobu i šutke stali za šank. Naručio je dvaput po decilitar vina, a inače se nije pilo na snimanjima. Kucnuli smo se, popili, pogledali i on je pitao: ‘Tiću, oćemo li?’. Odgovorio sam: ‘Barba, oćemo’ - kaže Valentić.
Svađali su se oko gluposti, a to su, ističe, bile kreativne svađe. Golema je, pojašnjava, to napetost. Bili su iscrpljeni pa se nakon njega i Uglješa Kojadinović posvađao s redateljem. A bili su, poznato je, kao prst i nokat. Razlozi su bili banalni - hoće li scenu odigrati ovako ili onako. Redatelj je htio jedno, glumac drugo - i eto svađe.
Glumci su se trebali dogovoriti i tko će s kim biti u sobi. Mustafa Nadarević je iznenadio Valentića pitanjem: ‘Kako spavaš’. Pojasnio mu je da ga zanima kad liježe ako su snimanja u jutro. Kad mu je rekao u 23 sata, jer u 7 sati već trebaš biti spreman za snimanje, Nadarević se obradovao i rekao mu: ‘Ti i ja smo cimeri, i ja isto liježem u to vrijeme’. Obojica su, kaže Valentić, bili štreberi.
'Velo misto' je bila zadnja serija za koju je dobio pravi, veliki honorar.
- Za njega sam tad mogao kupiti stan u Zagrebu od 70 kvadrata. Zastrašujuća lova. To su bili honorari ‘main casta’, nas 12-ak - kaže.
Kad je počelo emitiranje “Velog mista”, svi su gradovi bivše zemlje bili prazni.
- Zastrašujuće gledano. Dosta nas iz Gavelle bilo je u podjeli, nimo mogli ni u dućan otići. Sjećam se kad smo Špiro Guberina, Boris Buzančić, Mustafa Nadarević, ja i još nekoliko kolega imali susret s publikom u knjižnici na Pešćenici. Unutra stane 300 ljudi, a ispred nas je čekalo više od 3000 ljudi. Nismo mogli ni proći ni ući u knjižnicu. O popularnosti u Dalmaciji da i ne govorim. I danas kad putujem u bilo koji grad bivše zemlje, ljudi me prepoznaju, sjete se - priča Valentić.
Pamti i trenutak kad je pred kraj snimanja najavio ekipi da se ženi. Bilo je rečeno da nitko ne može dobiti slobodne dane jer se, iako su za jednu epizodu imali 3,5 tjedana, kasnilo sa serijom. Valentić je rekao Žaku da se ženi, a redatelj ga je uputio na “gazdaricu” Palmu Katalinić, urednicu Dramskog programa HRT-a. Žestoko je podmetnula leđa, cijeli je tadašnji TV Zagreb stao iza serije, no s vjenčanjem nije bila oduševljena.
- Dali su nam vrhunske kamermane, fantastične tonce, najbolje kaskadere, sve je bilo podređeno kvaliteti. Bili smo prezadovoljni svime, i honorarima i odnosom prema nama. I sad sam je, u svim tim uvjetima koje su nam dali, trebao tražiti slobodne dane. Jako nezgodno - priča Valentić.
Nekako je izgovorio urednici da će se ženiti, a ona kaže: ‘Ne može’. Valentić ju je nagovarao da se predomisli jer svadba se već organizira. Šokirala se kad je čula da se ne sprema obična, nego slavonska svadba te je sva osupnuta rekla: ‘Pa to traje sedam dana’.
- Ja stvarno ne mogu drukčije, to obitelj organizira, ali ne mora sedam, može i pet dana - nagovarao ju je Valentić.
Njihov podulji razgovor završio je s jedva iskamčena tri slobodna dana. U to je bilo uračunato putovanje od Splita do Zagreba, vjenčanje u Zagrebu, pa svadba u Slavoniji i povratak u Split. Dušku nije palo na pamet prevariti ih i ostati koji dan dulje.
- Ne možeš, našli bi me. Došao bi auto s dekicom i jastučićem - kaže. Najljepši trenutak sa snimanja “Velog mista” bio mu je kraj. Ne zbog napornih snimanja, putovanja ili iscrpljenosti, nego stoga što je, kad su snimanja bila gotova, Valentić postao otac.
- Mjesec dana kasnije rodila se moja kći Jelena - ponosno priča.
Jedan je od rijetkih glumaca koji u to vrijeme nije bio zaljubljen u Vlastu Knezović. Ne skriva da jako zavoli svoje partnere, i muške i ženske, ali ni s jednom kolegicom nikad nije bio u vezi.
- Govorim o bliskosti, prijateljstvu. Cijeli život sam volio Dragu Krču, Peru Kvrgića, Božidara Bobana, Nadu Subotić, Bibu Ipšu, Semku Sokolović Bertok, Vjeročku Žagar, Miru Furlan..., ali ni s jednom partnericom nikad se nisam ni dirnuo, pa tako ni s Vlastom. Ipak bi to bio incest, Vlasta mi je igrala mamu - šali se Duško.
Danas se jako ponosi što je bio dio ekipe “Velog mista” i imao sreću da je imao divnu obitelj, mamu Marjetu i tatu Feratu.
- Jako mi nedostaje i moj djed, njega je igrao Fabijan Šovagović - kaže Valentić. S glumačkom ekipom koja više nije s nama bio je jako povezan. Posebice s Ivicom Vidovićem, koji mu najviše nedostaje. U Gavelli su, prisjeća se, provodili dane zajedno. I njega je, rekao je, bilo nemoguće ne voljeti.
- Kad sretnem ljude koji su još živi, imam dojam da ih još više volim nego u to vrijeme. Bude mi toplo oko srca. Volim taj život koji smo proveli zajedno, ne samo ‘Velo misto’ - kaže.
Često izgovori neku od fraza iz serije koje su nam se uvukle u život. Nerijeko i čuje Meštrovu: ‘Neću politiku u svoju butigu!’, Strikanovu: ‘Muke mi ježove!’, šjor Kekinu: ‘Jema, jema puno lipi’ stvari, ma i’ nesmin kazat!’ ili ‘Evo, ja iz ove svoje butige nisam maka’, a čet’ri san države prominija!’. Ipak, kultnu seriju prvi put je pogledao tek nedavno, kad se zadnji put reprizirala, i to od početka do kraja. Nije prije jer, kaže, sebe ne voli gledati na televiziji.
Pogledajte i ispovijest Voje Brajovića iz našeg serijala 'Put do legende':
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
