Zbog pandemije i rata depresije je 28% više: Postcovid tjeskoba više pogađa žene i mladež
Svjetski zdravstveni autoriteti objavili su kako je izolacija tijekom pandemije uzrokovala povećanje slučajeva depresije i tjeskobe, a situaciju dodatno komplicira rat u Ukrajini
Zabrinjavajući podaci koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija pokazuju da je broj slučajeva teških depresija globalno porastao za 27,6 posto, a tjeskobnih poremećaja za 25,6 posto. Pritom su najviše pogođene žene i mladi te ranjive skupine. Klinička psihologinja Andreja Bogdan navodi kako su ona i kolege već na početku pandemije upozoravali na takav ishod, a najavljuje kako je ovo tek početak jer će se posljedice osjećati još desetljećima.
POGLEDAJTE VIDEO: Tehnikom disanja do manje stresa
Pokretanje videa...
01:07
- Nije problem u pandemiji i bolesti, nego u mjerama koje su rezultirale ovakvim ishodom. Te su mjere utjecale na promjenu životnih navika, od samoizolacije, karantene, smanjena socijalnih kontakata, promjena u sferi rada i obrazovanja te ograničenog kretanja. Naša se istraživanja poklapaju sa istraživanjem WHO-a te pokazuju da su problemima od samog početka bile najpodložnije žene, ljudi starije životne dobi, ljudi sa ranijim zdravstvenim tegobama kao i oni koji su od ranije imali psihičkih tegoba - ističe psihologinja Bogdan.
Kaže kako su žene bile najizloženije jer su nerijetko one podnosile najveći teret tih promjena, pa su uz pomaganje djeci u nastavi na daljinu i dalje brinule o kućanstvu iako su najčešće radile od kuće, organizirale odlaske u trgovinu, brinule o starijim roditeljima čak i u situacijama kad zbog mjera nisu sa njima mogle ostvariti kontakt ako su smješteni u domovima za starije, a to vrijedi i za mlađu populaciju koja se susrela sa istim problemima.
- Činjenica je da u zadnje vrijeme postoje istraživanja koja ukazuju na to da su anksioznost i depresivnost u porastu, no ako malo detaljnije pogledamo ta istraživanja, onda vidimo da to nisu uvijek depresivni i anksiozni poremećaji, kao kliničke dijagnoze, nego su to ponekad samo pojedinačni simptomi depresivnosti i anksioznosti, pa ne čudi činjenica da veliki broj ljudi ne traži pomoć, niti ju treba neselektivno nuditi. Dapače, postoje istraživanja koja pokazuju da se, ako se neselektivno nudi pomoć ljudima koji su prošli neko traumatsko iskustvo, oni ubuduće mogu imati i veći broj simptoma, a ne manji. Depresija i anksioznost su normalne reakcije koje se javljaju na nenormalne situacije. Kod mladih ljudi to su i promjene ponašanja. Među onima koji imaju povišenje simptoma treba tek utvrditi koliko je onih koji zaista imaju neki od depresivnih ili anksioznih poremećaja i tim bi ljudima svakako trebalo i pomoći – kaže psihoterapeut, forenzički psihijatar i seksualni terapeut dr. Goran Arbanas iz Klinika za psihijatriju Vrapče.
- Problem je i što je pandemiju pratila velika neizvjesnost od činjenice da se susrećemo sa nepoznatim virusom, do pitanja mjera i njihovog eventualnog ublažavanja ili pooštravanja, kao i pitanja kako će se sve to reflektirati na radna mjesta i životne troškove. Iste dvojbe donijelo je i pitanje cjepiva - nastavila je Bogdan.
Smatra kako trenutačni podaci ne pokazuju pravu sliku te da će se prave posljedice tek vidjeti u godinama koje dolaze.
- Reklo bi se da je ovo sada tek vrh sante leda. Podaci utvrđeni istraživanjem bilo kod nas ili u svijetu, temelje se na radu zdravstvenog sustava koji je također bio suprimiran tijekom pandemije kad su kontakti sa liječnicima bili smanjeni. To je doprinijelo činjenici da se nije svatko sa depresivnim ili anksioznim poremećajem javljao liječniku, pa sustav nema objektivne pokazatelje. Očekujemo da će se posljedice pandemije i mjera tek pokazati u narednom periodu, no teško je govoriti o konkretnom vremenskom periodu. Domovinski rat je bio prije 30 godina, pa još danas vidimo posljedice - upozorila je Bogdan dodajući kako se situacija dodatno zakomplicirala stanjem u Ukrajini zbog koje se ionako narušeno mentalno zdravlje suočilo sa dodatnim izazovima i teškoćama.
- Naša braniteljska populacija kroz zbivanja u Ukrajini koje prati na vijestima doživjela je retraumatizaciju, naročito oni oboljeli od PTSP-a tako da u bolnicama imamo intenzivni porast simptoma u toj populaciji. Sve ovo izaziva kod njih sjećanje na osobna traumatična iskustva i rezultira flashbackovima, intruzijama, nesanicom, napetošću i osjećajem nesigurnosti - objasnila je Bogdan.
Dodaje kako se upravo taj težak osjećaj neizvjesnosti i nesigurnosti prelio na opću populaciju, možda još snažnije nego kad je bila riječ o pandemiji.
- Ljudi se suočavaju sa strahom od mogućeg širenja sukoba, a usto naša populacija se velikim dijelom još dobro sjeća osobnih iskustava iz Domovinskog rata. Tu je i pitanje neizvjesnosti oko posljedica ukrajinskog rata za Hrvatsku i to ne samo u ekonomskom smislu zbog poskupljenja nego i prijetnje koja se nadvila nad budućnost - kaže Bogdan ističući da je upravo zato važno osnažiti usluge i podršku mentalnom zdravlju stanovništva, na što upozorava i WHO.
- Još jedan od parametara koje treba uzeti u obzir jest i to u kojoj mjeri su simptomi koje ljudi doživljavaju doveli do funkcijskog oštećenja. Naime, mi možemo imati nekih problema, primjerice poteškoće da zaspimo, ili često razmišljanje o situaciji, no to su stvari koje nam pomažu u prilagodbi na situaciju i ne vode uvijek do problema u funkcioniranju, niti će dugoročno ugroziti naše funkcioniranje i psihološko stanje, pojašnjava dr. Arbanas.
Dodaje kako su to ljudi koji si i sami mogu pomoći, traženjem savjeta na Internetu, društvenim mrežama, u razgovoru s prijateljima i slično.
- Usto, druga kategorija su oni koji imaju nešto teže simptome, kojima će biti potrebna pomoć stručnjaka. To mogu biti psiholozi, odnosno kod mladih ljudi njihovi nastavnici i stručnjaci u školama, pedagozi i psiholozi, dok su treća skupina oni koji će razviti neki psihički poremećaj, kojima će biti potrebna pomoć psihijatara. Moramo biti spremni na to da će broj ljudi koji trebaju podršku u obje te skupine rasti, pri čemu imamo jedan vrlo ozbiljan problem: Hrvatska se godinama suočava s nedostatkom dječjih psihijatara, to je profesija koja je stalno deficitarna. A to bi mogao biti veliki problem, jer kada gledate kako ljudi reagiraju na isto iskustvo, iskustva pokazuju da su najugroženije skupine obično djeca i mladi, dok su ljudi srednje generacije ipak malo zaštićeniji – objasnio je dr. Arbanas.
- S pravim brojkama o tome koliko ljudi ima ozbiljne probleme zbog posljedica svega onoga što nam je donijela pandemija Covid-19, pa i stresova koji su uslijedili zbog potresa ili sada ove ratne situacije u Ukrajini, tek ćemo se suočiti. Naime, iskustva koja imamo iz Domovinskog rata, pa i u prvo vrijeme pandemije, odnosno prvog lock downa, pokazala su da je u to vrijeme pao broj onih koji su tražili pomoć, ali smo u godinama nakon rata imali puno veći broj ljudi koji su je tražili jer se nisu mogli sami nositi s posljedicama - kazao je dr. Arbanas.
- Zbog pandemije smo imali otvorene telefonske linije u Hrvatskoj psihološkoj komori na koje su se mogli javljati ljudi kojima je potrebna pomoć bilo kroz stručni savjet ili podršku u ovoj situaciji. Poziva je sve više, a evo baš neki dan smo imali situaciju da je u jednom danu nazvalo osam ljudi kojima je trebala pomoć. Dakle, naši brojevi nisu namijeni samo za pomoć oko pandemije nego i općenito. Vjerujem da su i druge stručne službe uključene na isti način - zaključila je klinička psihologinja pozivajući ljude da iskoriste dostupne usluge i potraže pomoć kako bi se lakše nosili sa stresom koji nam nameće svakodnevica.
Telefonske linije za psihološku pomoć
U Hrvatskoj psihološkoj komori aktivni su brojevi za psihološku pomoć građanima:
091 755 0879
091 900 5577
091 907 4133
091 944 6368
091 982 9725
091 941 5114
Brojevi za psihološku pomoć učenicima:
091 900 5577
091 907 4133
091 947 8762
091 551 6951
