Ne mogu a da se ne upitam kako je ovaj nesretni slučaj s bolešću male Nore izabran između bar 100 sličnih i propračen sa tolikom medijskom pažnjom te pokrenuo pozitivnu akciju prikupljanja novaca za pomoč iako se radilo samo o alternativnom liječenju bez ikakvih garancija za uspjeh (a siguran sam da je bilo bar 50 druge dijece koja su trebala operacije ili liječenje gdje je vjerovatnoča uspjeha bila bar 80-90% tj. duplo veča nego malenoj). Lijepo je da se pokušalo pomoči ali dali se time bilo nepravedno prema ostaloj djeci koja nisu medijski propračena i koja su radi ne dobijene pomoči, nažalost završila kao i mala Nora? Kako su se osjećali roditelji te druge djece slušajući svaki dan o skupljanju novaca za drugo dijete a njihovo isto umire radi nedostatka novca? Fino je skupljati novce i pokušati pomoči ali netko treba dobro izvagati i odabrati prioritete i vjerovatnoču uspjeha jer novca za sve bolesne nažalost nema a i skupljanje mora biti toliko transparentno da svatko vidi svaku kn koja je došla i kud je otišla (i opet će biti pitanja kao "zašto je toliko otišlo za ovaj slučaj a ovoliko za onaj drugi"). Nedavno sam pisao i predložio Udruzi ponos Hrvatske kako se to može učiniti da bude daleko, daleko bolje i pravednije a sad je na njima dali će nešto napraviti..