Zbog filma Ralje smo prestali plivati dalje od kopna

Veliki sam dio života, sve ljetne raspuste, proveo na moru. Preplivavao sam zaljev te bez straha skakao s broda i plivao na otvorenome moru. Na neki način, u mojem su se djetinjstvu zauvijek povezali more i film. U Rogoznici sam sredinom šezdesetih prvi put gledao ‘Casablancu’, u Domu kulture, sa stare 16 mm kopije. Bio sam pravo morsko dijete; ako ne vuk, svakako morski vučić. A onda se sve promijenilo. U Zagrebu sam gledao ‘Ralje’. Više nikad nisam preplivao rogoznički zaljev, kamoli skočio s broda na otvorenome moru. More sam shvatio jednako ozbiljno kao i Steven Spielberg koji, nakon što je završio ‘Ralje’, deset godina nije zaplivao u moru bojeći se osvete morskih pasa. More je moćan, nadnaravan, mitski filmski motiv. Što to ima u moru?

U izvrsnoj talijanskoj ratnoj komediji ‘Mediterraneo’ s jednog talijanskog ratnog broda iskrca se posada na neki grčki otok. Ubrzo svi zaborave na zadatak, počnu plivati, slikati, juriti žene, igrati nogomet te beskrajno uživati i ljenčariti. Kad im nakon dugo vremena na otok sleti talijanski ratni zrakoplov, oni pitaju pilota koja je sad godina. Usred rata našli su svoj savršeni bezvremenski morski raj, baš kao i ratni pacifički veterani koje u komediji Johna Forda ‘Donovanov greben’ glume John Wayne i Lee Marvin. Oni se, naime, svake godine na dan napada na Pearl Harbour nađu na jednom otoku da bi se pred otočanima napili i potukli te usput proslavili Božić u derutnoj drvenoj crkvi. ‘Svetu noć’ na klaviru svira i pjeva vječna lokalna ljepotica, a sveta tri kralja su kralj Amerike, kralj Polinezije i kralj Australije. Samo godinu prije Wayne i Marvin glumili su revolveraške suparnike u Fordovu vesternu ‘Čovjeku koji je ubio Liberty Valancea’. Uvijek kad ih gledam u ‘Donovanovu grebenu’ obuzme me nadnaravni osjećaj da je Ford obojicu želio uskrsnuti u svojem morskom otočkom raju, svojoj pacifičkoj Valhali, zajedno s havajskim zaljevom i svojom jahtom zvanom ‘Araner’, na kojoj su bili napisani scenariji njegovih najboljih filmova.

More je raj i pakao.

Vraćam se za mene najpresudnijem filmu s morem u glavnoj ulozi. Jedan od junaka filma, lovac na morske pse po imenu Quint, kojega glumi Robert Shaw, jedne noći svojim kompanjonima u brodskoj kabini priča istinitu priču iz svoje mornaričke prošlosti. Bio je na američkom ratnom brodu U.S.S. Indianapolis kada su ga 29. lipnja 1945., tri i pol minute nakon ponoći, pogodila dva japanska torpeda. Brod je potonuo za 12 minuta. Nitko od mornara i časnika nije uspio odvezati čamce za spašavanje. Tisuću i sto ljudi stisnulo se usred oceana u krugove oko kojih su počeli kružiti morski psi i polako ih jesti. Do zore je ubijeno i pojedeno više od sto ljudi. More je bilo crveno od krvi. Kako su se krugovi smanjivali, ljudi su čekali svoj red. Iznad njih su letjeli američki zrakoplovi koji su imali ciljeve u Japanu, ali nitko nije vidio mornare usred oceana.

Cijelu kolumnu pročitajte u Expressu