'Aco, vođa Grobara, mahao je teleskopom i vikao da nećemo živi otići s Malte. Bio je kaos'

Ako nogometnog trenera pitate koje su utakmice najteže, većina njih će odgovoriti: "ona prije najvažnije". Iako su vjerojatno naši reprezentativci (ali i javnost) glavom već na Poljudu ususret utakmice s Rusijom, oni moraju prvo 'bez mrlje' odraditi gostovanje na Malti, točnije u Attardu na stadionu Ta'Qali.

Nije taj stadion u najboljem sjećanju čelnicima HNS-a koji su iz loža gledali prekid utakmice 2005. godine. 'Vatreni' su u toj utakmici vodili 1-0 golom Nike Kranjčara iz 19. minute, a domaćin je u 74. izjednačio iz slobodnjaka. Tada je na tribini na kojoj su se nalazili hrvatski navijači nastao pravi kaos. Huligani su trgali sjedalice i metalne šipke, koje su bacali na maltešku policiju, koja je reagirala potpuno neprofesionalno uzvrativši im na isti način - gađanjem sjedalicama i šipkama. Ozlijeđeni su se brojali u desecima, među i njima i puno nedužnih. Epilog? 109 uhićenih hrvatskih navijača, od kojih većina nije ni sudjelovala u neredima, a Savez je platio dotad najveću kaznu od 55.000 švicarskih franaka.

Svjesni mogućeg ponavljanja scenarija, malteške su vlasti zabranile dolazak hrvatskim navijačima deset godina kasnije (2015.), no neki su uspjeli pronaći načina za dolazak... Ponovno su izbili neredi, ovog puta izvan stadiona, a sve je kulminiralo uhićenjem šestorice Hrvata, koji su sudskom presudom morali platiti materijalnu štetu nastalu nakon tučnjave sa srpskim zaštitarima, plus uvjetnu kaznu od dvije godine zatvora, ako u sljedeće četiri godine ponove zločin. Jedan od sudionika cijelog događaja javio se imenom i prezimenom te odlučio detaljno opisati što se točno dogodilo na Malti i tko je kriv za nastale nerede. Evo što je, dakle, od riječi do riječi, svjedočio Denis Danilović iz Varaždina i što je on tvrdio da se zapravo dogodilo na Malti:

'Zaštitari su bivši kriminalci koji su se sakrili na Malti od srpskog zakona'

- Da su hrvatski novinari upitali bilo kojeg navijača koji se vratio sa Malte, znali bi da je grupa srpskih zaštitara, točnije bivših kriminalaca koji su se sakrili na Malti od srpskog zakona, u tri dana tri puta napala državljane Hrvatske. Prvi puta kada su napali šestoricu Osječana, drugi puta kada su napali četiri navijača iz Rijeke (zbog tog incidenta smo i završili u zatvoru) i treći puta kada su tri Riječana završila sa opeklinama trećeg stupnja zbog pokušaja guranja baklje u usta, vanjskog prijeloma nožne kosti zbog udarca teleskopskom palicom, te prijelomom ruke. U trećem slučaju, pisalo se da trojica nastradalih nisu hrvatski državljani, što nije istina jer su dečki danas prebačeni u riječku bolnicu - ispričao je Danilović pa nastavio:

'Potrčali smo Riječanima u pomoć'

- Četvorica Riječana zabavljali su se u klubu, kada im je prišao jedan od zaštitara i počeo ih ispitivati odakle dolaze, koliko ih ima, idu li na utakmicu... Nakon što su Riječani odbili odgovoriti na pitanja, zaštitar se udaljio i počeo telefonirati. Primijetivši da se zaštitari okupljaju, Riječani su napustili klub i krenuli prema hotelskoj sobi. Uskoro ih je dostigla i okružila grupa od otprilike 20-30 zaštitara s teleskopskim palicama, suzavcima i bokserima, a Riječani su, ne bi li se zaštitili, stali na vrata kafića naoružavši se s pivskim bocama. Pošto su zaštitari nasrnuli na njih, da bi se obranili Riječani su ih počeli gađati s bocama. Vođa malteških Grobara (navijača srpskog Partizana, nap. a.), točnije vođa te grupe zaštitara pod imenom Aleksandar (ili nadimka Aco), mahao je teleskopom i vikao da neće izaći živi sa Malte, te da će ih pobiti. Čuvši dernjavu i buku, nas šestorica Varaždinaca potrčali smo Riječanima u pomoć, pritom bacajući stolce i ostali inventar koji nam se našao pod rukama. Čuli smo što je ista ekipa prethodni dan napravila Osječanima, te smo osjetili potrebu obraniti svoje sunarodnjake. Nakon pet do deset minuta općeg kaosa, uspjeli smo natjerati zaštitare na bijeg. Ako se pitate zašto se na snimci vidi samo dio gdje smo krenuli u kontranapad, odgovor je jednostavan: snimka je uzeta sa White Palacea kluba u kojem dotični zaštitari rade i u koji je ulaz besplatan. Nakon bijega zaštitara, dolazi policija i sada mi moramo bježati. Razbježali smo se po hotelima, međutim neki od nas, točnije nas šestero, nismo imali sreće i završili smo u pritvoru. Lisicama zavezani za stepenice i klupicu, proveli smo noć bez ikakvih prava na poziv, vodu, hranu i slično. Ujutro su uzeli našu izjavu i prebacili nas u istražni zatvor gdje smo proveli ostatak od 48 sati, koliko su nas imali pravo držati. Svatko je bio zatvoren u svoju ćeliju, te i dalje nismo imali pravo na tuširanje ili poziv. Sve što smo dobili bila su dva odvratna obroka i tri čaše vode - prepričao je navijač pa dodao:

'Na Malti već godinama zaštitari, zajedno sa policijom i tužiteljstvom, okreću lovu na strancima'

- Pošto nas više nisu imali pravo držati u istražnom pritvoru, nakon 48 sati odveli su nas na sud, gdje su nam rekli da ćemo dobiti između jedne i četiri godine zatvora. Kada smo to čuli, možete samo zamisliti koliko smo jadni bili, i u tom trenutku smo odlučili da želimo odvjetnika. Odvjetnik je trebao biti besplatan, no uzeo nam je 600 eura. Nakon što nam je uzeo 600 eura, rekao nam je da svaki od nas mora platiti 1000 eura do drugog dana i priznati da smo krivi ili idemo na sud, koji će vjerojatno biti za par mjeseci, te koji ćemo morati čekati u zatvoru. Tražili smo od njega da zove hrvatski konzulat, pošto ambasade na Malti nema. Taj zahtjev je odbio. Složili smo se da ćemo probati skupiti novac i priznati krivnju, iako smo mi bili napadnuti. Nikoga nije zanimala naša strana priče. Ušli smo u sudnicu, gdje je odvjetnik pozvao na stranu sutkinju i glavnog inspektora policije, a oni su se dogovorili da će novac riješiti sve. Strpali su nas u "maricu" veličine Caddyja, te uz ludu vožnju, leteći po "marici", u mraku smo morali nazvati svoje obitelji, prenijeti im broj računa i objasniti im situaciju. Za to smo imali svega pet minuta, što je, srećom, bilo dovoljno. Nakon suda odveli su nas u zatvor, ali ovaj puta nije bio istražni. Kao prave kriminalce, podijelili su nas po sektorima i svatko je proveo sljedeća 24 sata sam, okružen ubojicama, dilerima i lopovima svih nacionalnosti. Nimalo ugodno iskustvo. Nakon tri dana i tri noći, napokon smo dobili četkicu za zube, pastu i sapun. Drugi dan u 14 sati čekalo nas je suđenje. Na suđenju ovog puta, iako se donosi odluka o naše sljedeće četiri godine života, nije bilo prevoditelja. Odvjetnik je došao sa kuvertom u kojoj je bio novac, koji je na svu sreću legao na vrijeme na račun i mi smo bili oslobođeni. Novac su nakon suđenja podijelili odvjetnik, sutkinja i inspektor. Kasnije smo saznali da to nije ništa novo na Malti, već da godinama tako zaštitari, zajedno sa policijom i tužiteljstvom, okreću lovu na strancima - priča nam Danilović.

- Također smo saznali da su nam svakome za tri dana u zatvoru trebali odbiti od kazne 200 eura, međutim očito su i to pokupili. Nakon suđenja vratili su nas u zatvor po stvari i prebacili na aerodrom. Rekli su nam da ako napustimo aerodrom, da ćemo biti uhićeni i da si sami moramo financirati put natrag. Bez novca ostavljeni smo na aerodromu. Na sreću uspjeli smo doći do karata za Veneciju, gdje su nas drugi dan pričekali dečki iz Armade. Htio bih još reći da je policija uzela odjeću sedmorice Riječana, koji su bili u hotelskoj sobi s uhićenima i ta roba im nikad nije vraćena. S minusom od 15 tisuća kuna, drago mi je da sam konačno došao kući, ali me isto tako boli kada vidim da, iako smo obranili svoje sugrađane, iako smo bili podvrgnuti velikoj nepravdi i fizičkom zlostavljanju, vraćam se u domovinu gdje neki pljuju po nama. Svima koji su stali uz nas i pružili nam riječi podrške, želim se zahvaliti i poručiti da ako ne moraju, da nikad ne posjećuju Maltu - detaljno je prepričao svoju verziju hrvatski navijač.